1                            P-2636/2018

                           

 

    REPUBLIKA HRVATSKA

  OPĆINSKI SUD U SPLITU                                                                 P-2636/2018                                                                     

   Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac             

                    S P L I T

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V.B. iz T., 55, OIB. zastupan po odvjetnicima u odvjetničkom društvu J.d.o.o. Split, protiv tuženika Ž. V. iz S.  S.  22, OIB., zastupan po S. K., o. iz Splita, radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana  17. siječnja 2020.g. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja I. R. o. vježbenika u OD J. i p. d.o.o., tuženika osobno uz pun. tuženika dana 26. veljače 2020.

 

presudio je:

I. Utvrđuje se kako je tužitelj u cijelosti podmirio dugovanje prema tuženiku iz osnova zajma u iznosu od 18.000,00 € u kunskoj protuvrijednost prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, a radi osiguranja kojeg dugovanja je temeljem Izjave od 7. lipnja 2010. upisano založno pravo u korist Ž. V. pod posl.br. Z-5780/10  na nekretnini označenoj kao čest.zem. 937/1, Z.U. 1266, K.O. Slatine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude, a bez svakog daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tuženika, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S. zatraži i postigne upis brisanja prava zaloga  upisanog pod posl.br. Z-5780/10  od 18.06.2010. temeljem Izjave od 07.06.2010. godine  u iznosu od 18.000,00 (osamnaesttisuća) eura u kunskoj protuvrijednosti i nuzgredice, u korist Ž. V., OIB., a na teret nekretnine označene kao čest.zem. 937/1, Z.U. 1266, K.O. Slatine, vlasništva U. B. M. za cijelo kao slijednika V. B..“

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu 24. svibnja 2018. se navodi kako se temeljem Izjave od 07.06.2010. godine tužitelj obvezao tuženiku vratiti 18.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate najkasnije do 01. rujna 2010., te da je na nekretnini označenoj kao čest.zem. 937/1, Z.U. 1266, K.O. Slatine, a koja je bila u isključivom vlasništvu tužitelja, a pod br. Z-5780/10  temeljem spomenute izjave od 07.06.2010. uknjiženo je pravo zaloga u iznosu od 18.000,00 (osamnaesttisuća) eura u kunskoj protuvrijednosti s nuzgredicama u korist tuženika.

Tužitelj nadalje navodi kako je dana 25.10.2016. zaključen kupoprodajni ugovor  između njega kao prodavatelja i U. B. M.kao kupca a predmet kojeg je prodaja gore navedene nekretnine.

Kako je tužitelj u trenutku predmetne kupoprodaje u cijelosti isplatio dugovani iznos tuženik je njemu, kupcu, prevoditelju i  odvjetniku I. P. prezentirao brisovno očitovanje radi brisanja zaloga.

Upravo iz razloga što je tuženik tužitelju i kupcu prezentirao brisovno očitovanje kojim je potvrđeno da je dugovanje u cijelosti podmireno, u kupoprodajnom ugovoru od 25. listopada 2016. nije ni navedeno da postoji zalog na nekretnini upisan pod posl.br. Z-5780/10.

Tužitelj nije u posjedu brisovnog očitovanja radi čega ima pravni interes tražiti zaštitu svog prava.

Slijedom navedenog, predloženo je donošenje presude kojom bi se utvrdilo da je tužitelj u cijelosti podmirio dugovanje prema tuženiku iz osnova zajma u iznosu od 18.000,00 € u kunskoj protuvrijednost prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, a radi osiguranja kojeg dugovanja je temeljem Izjave od 7. lipnja 2010. upisano založno pravo u korist Ž. V. pod posl.br. Z-5780/10  na nekretnini označenoj kao čest.zem. 937/1, Z.U. 1266, K.O. S. (toč. I.); ovlastilo tužitelja da temeljem presude, a bez svakog daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tuženika, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S. zatraži i postigne upis brisanja prava zaloga  upisanog pod posl.br. Z-5780/10  od 18.06.2010. temeljem Izjave od 07.06.2010. godine  u iznosu od 18.000,00 (osamnaesttisuća) eura u kunskoj protuvrijednosti i nuzgredice, u korist Ž. V., OIB: 28524937874, a na teret nekretnine označene kao čest.zem. 937/1, Z.U. 1266, K.O. S., vlasništva U. B. M. za cijelo kao slijednika V. B. ( toč. II) i obvezalo tuženika na isplatu parničnog troška tužitelju ( toč. III)

U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu navodeći kako tužitelj tuženiku nije isplatio dugovani iznos podredno kojem je uknjiženo pravo zaloga na nekretnini čest zem 937/1 ZU 1266 Ko S. Ističe kako je upravo tuženik upoznao kupca U. B. M. sa tužiteljem radi kupoprodaje čest. zem. 937/1 na kojoj je u tom trenutku bilo upisano predmetno pravo zaloga, da su tužitelj i spomenuti kupac kupoprodajni ugovor od 25. 10.2016. sklopili istog dana kada je tuženik ovjerio predmetno brisovno očitovanje. Budući je tuženik poznavao kupca U. B. M. i upoznao ga sa tužiteljem, istome je na određeni način  trebao jamčiti ukoliko kupi predmetnu nekretninu da će se izbrisati uknjiženo pravo zaloga nakon što mu tužitelj plati dugovani iznos  koji je obećao platiti. Tuženik je isključivo i samo radi navedene garancije  kupcu ovjerio brisovno očitovanje te ga predao kupcu ali uz izričiti zahtjev da ga ne predaje  u zemljišnu knjigu sve dok mu on ne potvrdi  da mu je tužitelj platio dugovani iznos. Kako tuženiku nije plaćen  dugovani iznos od tužitelja predmetno uknjiženo pravo zaloga nije izbrisano iz zemljišne knjige. Slijedom navedenog zahtjev je predloženo odbiti.

U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izjave od 07. lipnja 2010. ovjerene istog dana u potpisu tužitelja kod j. b. iz S. Z. M. Š. pod br. Ov-8592/10, Zk izvatka za nekretnine upisane u ZU 1266 K.O. S., Ugovora o kupoprodaji od 25. listopada 2016., brisovnog očitovanja "S." 25.10.2016" ovjerene u potpisu tuženika istog dana kod j. b. iz S. Z. M. Š. pod br. Ov-12860/16, izjave tužitelja "T. 25.10.2017.", saslušanjem parničnih stranaka, saslušanjem svjedoka I. P. i U. B. M., time da stranke nisu imali drugih dokaznih prijedloga.

Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

Predmet spora jest zahtjev upravljen na utvrđenje da je tužitelj u cijelosti podmirio dugovanje prema tuženiku iz osnova zajma u iznosu od 18.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, a radi osiguranja kojeg dugovanja je temeljem Izjave od 07. lipnja 2010. upisano založno pravo u korist tuženika pod posl.br. Z-5780/10  na nekretnini označenoj kao čest. zem. 937/1, Z.U. 1266, K.O. S. (toč. I.); zatim na ovlaštenje tužitelja da temeljem presude, a bez svakog daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tuženika, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S. zatraži i postigne upis brisanja prava zaloga  upisanog pod posl.br. Z-5780/10  od 18.06.2010. temeljem Izjave od 07.06.2010. godine  u iznosu od 18.000,00 (osamnaesttisuća) Eura u kunskoj protuvrijednosti i nuzgredice, u korist Ž. V., OIB: 28524937874, a na teret nekretnine označene kao čest.zem. 937/1, Z.U. 1266, K.O. S., vlasništva U. B. M. za cijelo kao slijednika V. B. ( toč. II).

Pri tome nije sporno među parničnim strankama:

- kako je tužitelj dana 7. lipnja 2010. dao Izjavu o postojanju njegovog dugovanja s osnova zajma kojeg je primio od tuženika u iznosu od 18.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju na dan isplate kojeg se obvezao vratiti najkasnije do 1. rujna 2010.g. radi osiguranja koje tražbine s nuzgredicama je tužitelj dozvolio zasnivanje založnog prava na čest. zem. 937/1 KO Slatine ovlašćujući tuženika  na upis založnog prava na navedenoj nekretnini (Izjava  od 7. lipnja 2010. ovjerena u potpisu tužitelja kod javnog bilježnika iz S. Z. M. Š. pod brojem Ov-8989/10 od 07. lipnja 2010.),

- kako je dana 18.lipnja 2010. pod brojem Z-5280/10 pred ovim sudom zaprimljen prijedlog za upis založnog prava na gore navedenoj nekretnini kojemu je i udovoljeno  tako što je na teret iste  a na temelju ranije citirane Izjave od 07. lipnja 2010. i uknjiženo pravo zaloga  u iznosu od 18.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s nuzgredicama u korist ovdje tuženika Ž. V.,

- kako je tuženik pronašao kupca za tužiteljevu nekretninu u osobi U. B. M.,

- kako je dana 25. listopada 2016. između tužitelja kao prodavatelja i U. B. M. kao kupca zaključen ugovor o kupoprodaji, kojim je prodavatelj prodao, a kupac kupio nekretninu označenu kao č. zem. 937/1 površine 366m2 ZU 1266 KO S. za ugovorenu cijenu od 280.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju na dan plaćanja od čega je danom zaključenja ugovora isplaćen iznos kapare od 20.000,00 Eura, a preostali iznos od 260.000,00 Eura kupac se obvezao isplatiti na tamo navedeni račun punomoćnika prodavatelja J. B. kod PBZ d.d. nakon čega bi mu prodavatelj izdao ovlaštenje za uknjižbu (ugovor ovjeren u potpisu punomoćnika prodavatelja J. B.  kod j. b. iz S. Z. M. Š. pod brojem Ov-12853/16 od 25.listopada  2016.),

- kako je u čl.1.c/ Kupoprodajnog ugovora utvrđeno da je na predmetnom zemljištu zabilježena ovrha za dug na ime komunalnog doprinosa Gradu T. u iznosu od cca 15.000,00 Eura od 21.07.2010. godine brojem Z-6748/10, a u čl.6. prodavatelj je dao izjavu da na predmetnoj nekretnini ne postoje bilo kakvi tereti ili prava trećih osoba te da mu o svom trošku jamči za izbjedu,

- kako je istog dana između tuženika kao prodavatelja i U. B. M. kao kupca zaključen i ugovor o prodaji tuženikove nekretnine, susjedne tužiteljevoj,

- kako je tuženik istog dana kada je sklopljen ranije citirani kupoprodajni ugovor između tužitelja i kupca U. B. M., dakle 25. listopada 2016. kod istog j. b. ovjerio potpis na brisovnom očitovanju ( Ov-1280/16) kojim je potvrdio  da mu je ovdje tužitelj u cijelosti podmirio potraživanje koje je bilo osigurano uknjižbom prava zaloga u korist tuženika a na teret nekretnine označene kao čest. zem. 937/1 KO S. ZU 1266 i na temelju Izjave od 7.lipnja 2010. u iznosu od 18.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti i nuzgredice te ujedno ovlastio tužitelja  da može bez njegova daljnjeg sudjelovanja izvršiti brisanje prava zaloga na nekretnini u ZU 1266 KO S. upisanog dana 18.lipnja 2010. pod brojem Z-5780/10,

- kako je kupac isplatio tuženiku te tužitelju kao prodavateljima ugovorenu kupoprodajnu cijenu u cijelosti i ostvario upis prava vlasništva kupljenih nekretnina na svoje ime,

- kako je izvršeno brisanje zabilježbe ovrhe koja je na tužiteljevoj nekretnini u korist Grada T. radi naplate komunalnog doprinosa bila upisana u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora pod Z-6748/10 od 21.07.2010,

- kako tužitelj nije u posjedu spomenutog Brisovnog očitovanja od 25.listopada 2016. ovjerenog u potpisu pred j. b. Z. M.-Š. pod br. Ov-1280/16,

- kako je u zemljišnim knjigama ovog suda-Zk odjel T. na teret nekretnine označene sa čest. zem.  937/1 ZU 1266 KO S. još uvijek upisan zalog u korist tuženika u iznosu od 18.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti

Odredbom iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08 i 57/11,25/13, 89/14 i70/19 dalje ZPP) propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave koja se može podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili kad  tužitelj za to ima pravni interes.

Tužiteljev zahtjev upravljen na utvrđenje da je u cijelosti podmirio dugovanje prema tuženiku iz osnova zajma u iznosu od 18.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju na dan plaćanja s nuzgredicama, radi kojeg je temeljem izjave od 7.lipnja 2010 k.o. S. upisano založno pravo u tuženikovu korist na čest. zem. 937/1 ZU 1266 k.o. S. je zahtjev za utvrđenje da pravni odnos nastao na temelju navedenog pravnog posla više ne postoji, radi čega je dopuštena deklaratorna tužba s takvim zahtjevom ( tako VSRH Revt-125/05 od 22.02.2006) pa je o istoj trebalo meritorno raspravljati.

Sporno je je li tužitelj isplatio tuženiku dugovani iznos, budući tužitelj tvrdi kako je to učinio prije prodaje čest. zem.  937/1 ZU 1266 KO S. te da ga tuženik, uskraćujući mu predaju brisovnog očitovanja, u bitnome ucjenjuje tražeći da mu, kao osoba koja ga je upoznala s kupcem, plati naknadu za posredovanje, što tuženik odlučno poriče tvrdnjom kako mu isplata nije izvršena, a ovjeru brisovnog očitovanja je obavio očekujući od tužitelja isplatu iz ostvarene kupoprodajne cijene.

Tako je tužitelj saslušan kao stranka iskazivao da je dug prema tuženiku  podmirio čak dvije godine prije sastavljanja Brisovnog očitovanja od 25. listopada 2016., sa čime da je upoznat odvjetnik I. P. koji je pripremio tekst očitovanja koje je tuženik trebao potpisati i ovjeriti, što je stalno odgađao obećavajući kako će doći, tako da ga je u konačnici potpisao tek onog dana kad je tužitelj nekretninu prodao. Tvrdi kako je kupac bio upoznat s činjenicom povrata duga tuženiku te imao na uvid u brisovno očitovanje, pri čemu samom tužitelju brisovno očitovanje tuženik nikako nije htio dati, neosnovano smatrajući da bi mu tužitelj trebao nešto isplatiti jer mu je našao kupca za nekretninu, čime ga je zapravo samo ucjenjivao držeći kod sebe brisovno očitovanje. Inače je sa kupcem U. B. M. koji je Nijemac komunicirao preko ovlaštenog prevoditelja, a kada je kupac vidio da je zalog još uvijek upisan zatražio je poduzimanje pravnih radnji da se to riješi, pa kako tuženik odbija davanje brisovnog očitovanja, preostalo mu je podnošenje tužbe.

Potvrđuje dugogodišnje prijateljske odnose s tuženikom koji ga je i upoznao s kupcem ali mu nije bilo poznato u kakvom su odnosu kupac i tuženik.

Što se tiče kupoprodajne cijene nekretnine tvrdi da ju je isključivo osobno s kupcem dogovorio bez učešća tuženika

              I tuženik je potvrdio dugogodišnje poznanstvo s tužiteljem te zajedničku suradnju         (15-20 godina-iskaz od 18. rujna 2019.) koja je rezultirala i kupovinom za po ½ dijela zemljišta u S. koje su potom podijelili tako da je svakome pripala određena površina.

Također i da je U. B. M. njemačkog državljanina, upoznavši ga kao osobu zainteresiranu za kupnju tužiteljevog zemljišta pod uvjetom kupnje još 350 m2 njegovog- tuženikovog zemljišta, povezao s tužiteljem koji je za svoje zemljište tražio previsokih 300.000,00 EUR-a, što je na prijedlog tuženika smanjio na iznos od 280.000,00 EUR-a, a kupio je i tuženikovih 350 m2 za otprilike 120.000,00 EUR-a.

Tuženik tvrdi kako je tužitelj u vrijeme kupnje bio opterećen visokim dugovanjima, između ostalog prema Gradu T. koji je na spomenutoj nekretnini imao upisano založno pravo od 20.000,00 EUR-a te izvjesnom A. H. kojemu je ispustio ispravu temeljem koje je upisano založno pravo na istoj nekretnini radi osiguranja tražbine u iznosu od 150.000,00 EUR-a i to po izjavi od 29. srpnja 2014. koja je ovjerena kod j. b. u S. M. I. dana 16. svibnja 2016. i baš stoga tuženik je kupcu U. B. M. predložio da tužitelju kao kaparu isplati iznos od 20.000,00 EUR-a kako bi se postiglo brisanje zaloga Grada T., a glede njegovog zaloga 18.000,00 EUR-a obećao je kupcu kako  će to stranke riješiti kada kupac isplati tužitelju kupoprodajnu cijenu.

Slijedilo bi prema njegovom kazivanju da je kupoprodajni ugovor sastavio odvjetnik I. P., koji mu je vjenčani kum i zastupao ga je u parnicama, da je kupac dao tužitelju kaparu u iznosu od 20.000,00 EUR-a, da je zalog grada T. i brisan i da je tužitelju na račun njegovog sina J. koji mu je bio punomoćnik isplaćena kupoprodajna cijena, sa čime je tuženik bio upoznat jer je istog dana kada je zaključen kupoprodajni ugovor kod j. b. ovjerio svoj potpis na Brisovnom očitovanju iako mu tužitelj u tom trenutku uopće nije podmirio dugovanje temeljem kojeg je bio upisan zalog. Iskazivao je kako mu  nije bilo poznato je li u ugovoru o kupoprodaji koji je zaključen između tužitelja i kupca bilo što upisano vezano za zalog na nekretnini niti je taj ugovor čitao, a bio je upoznat sa iznosom kupoprodajne cijene isplaćene tužitelju jer je o tome razgovarao i sa samim kupcem, a inače dobro govori njemački jezik jer je dugi niz godina radio i živio u Nj.

Obrazlaže da je potpisao Brisovno očitovanje vjerujući kako će mu tužitelj od kupoprodajne cijene izvršiti isplatu dugovanog iznosa do čega nije došlo ni tog dana ni kasnije pa je tuženik čekajući isplatu i zadržao sve primjerke brisovnog očitovanja ne htijući ih predati tužitelju niti odvjetniku I. P. koji je sastavio brisovno očitovanje i tražio od njega predaju primjerka pošto mu je tužitelj rekao kako je dugovanje podmirio.

Međutim, usprkos tome što mu tužitelj nije vratio dug, brisovno očitovanje je dao kupcu koji je u trenutku kupoprodaje znao da dug nije vraćen jer je to „bila sigurnost N. da će se izbrisati zalog sa vlasničkog lista“ tako da se jedan primjerak brisovnog očitovanja nalazi kod kupca, dva primjerka kod tuženika i jedan kod javnog bilježnika, iskazavši spremnost tužitelju predati brisovno očitovanje u trenutku kada mu vrati dug.

Opisujući odnose sa tužiteljem tuženik je iskazivao kako su se dugogodišnji prijateljski i poslovni odnosi stranaka pogoršali otprilike godinu dana prije kupoprodaje tako da bi se prilikom  viđanja samo pozdravili, a komunicirali su radi konkretne kupoprodaje tako što je tužitelja preko odvjetnika I. P., kojega je tužitelj godinama poznavao, obavijestio o zainteresiranosti N. za kupnju, a u o. u. je tužitelj stvorio problem u svezi isplate naknade za odvjetničke usluge jer je tuženik predložio da bude na tri dijela misleći na sebe, tužitelja i kupca, a tužitelj uopće u tome nije htio novčano sudjelovati, niti je sudjelovao.

Glede sadržaja ugovora između tužitelja i kupca, koji je zaključen istog dana i kod istog odvjetnika kao i onaj glede susjedne nekretnine između tuženika i istog kupca, iskazivao je da mu nije poznat, pa tako ni je li upisan njegov zalog kao teret, ali ga je kupac upoznao s cijenom. O isplati cijene tužitelju saznao je tako što je od kupca dobio i sms poruku da je na račun tužiteljevog s. uplaćena kupovnina, radi čega je pozvao tužitelja na povrat duga, koji mu je najprije rekao kako isplatu nije primio, a pošto mu je predočio svoje saznanje nije ništa odgovarao. Obrazlagao je kako protiv tužitelja nije pokrenuo parnični ni ovršni postupak radi naplate ovog potraživanja jer je obećavao povrat duga, a i upoznat je sa relativno brojnim financijskim poteškoćama u kojima se nalazi tužitelj kojemu je velik dio pokretnina i nekretnina zaplijenjen.

              Svjedok I. P. potvrdio je dugogodišnje poznanstvo sa strankama, kumstvo sa tuženikom, saznanje da su stranke zajedno kupile zemljište u S. te istog fizički podijelile, da je tuženik pozajmio tužitelju 18.000,00 Eura u 2010., da im je sastavio izjavu za upis založnog prava radi osiguranja pozajmice koji je i proveden u zemljišnim knjigama po prijedlogu koji je također on sastavio.

Iskazao je i kako mu se negdje sredinom 2014. obratio tužitelj tvrdeći da je tuženiku spomenutu pozajmicu vratio zamolivši ga da sastavi brisovno očitovanje i kontaktira tuženika radi ovjere potpisa kako bi se mogao brisati zalog pa je tako, pošto živi u tuženikovom susjedstvu i često se viđaju, u par navrata prilikom susreta prenio ono što mu je tužitelj rekao zatraživši da povodom toga dođe kod njega na što bi mu tuženik odgovorio kako je to u redu obećavši dolazak, koje obećanje nije održao.

Otprilike godinu, godinu i pol od one obavijesti tužitelja o vraćanju tuženiku pozajmice, tuženik ga je upoznao s tim da je našao kupca za svoje zemljište u S. u površini nešto većoj od 300 m2, kao i za tužiteljevu kuću u S., da je to jedan N. i da će s tužiteljem dogovoriti sve uvjete prodaje i cijenu i nakon izvjesnog vremena u njegov ured došle su stranke s kupcem U. B. M. te mu povjerile sastav svih potrebnih isprava. Tvrdi kako je kupcu detaljno objasnio cijeli pravni posao što je uključivalo objašnjenje cjelokupne dokumentacije, svega što je potrebno poduzeti radi realizacije tog pravnog posla uključujući i uknjižbu te brisanje dva zaloga od kojih je jedan bio upisan u korist Grada T., a drugi u korist tuženika i to na nekretnini tužitelja, sa čime je također upoznao kupca predloživši da kapara bude onaj iznos koji bi se isplatio tužitelju da bi on mogao podmiriti dugovanje prema Gradu T. i ishoditi brisovno očitovanje za izbris tog zaloga, a što se tiče onog zaloga koji je bio upisan na ime tuženika radi osiguranja pozajmice kupcu mu rekao da je to tužitelj vratio tuženiku.

Tvrdi kako se cijeli ovaj razgovor s kupcem koji je bio N. vodio tako da je on kupcu govorio uglavnom na hrvatskom, što je sve njemu prevodio tuženik koji se perfektno služi njemačkim jezikom, a kako on govori engleski, kao i kupac, nešto je kupcu govorio na engleskom, a to glede zakonskih uvjeta za stjecanje nekretnina po strancima u RH.

U svakom slučaju se dobro sjeća da je u trenutku kada je kupcu tuženik spomenuo ovaj zalog sam kupac rekao na engleskom "a to je naš Ž., to je sve u redu".

Strankama je pripremio tekst kupoprodajnih ugovora, također i brisovnog očitovanja sve u dovoljnom broju primjeraka tražeći od njih da mu kad ovjere potpise donesu dovoljno primjeraka kako bi temeljem istih potom zatražio uknjižbu prava vlasništva kao i brisanje založnog prava, kako je to među strankama bilo dogovoreno.

Međutim, nakon što su stranke bile kod b., u njegov ured su došli kupac i tuženik donoseći dokumente u omotnici, među kojima se nije nalazilo brisovno očitovanje, a na upit tuženiku, isti je odgovorio kako mu očitovanje neće predati jer tužitelj nije bio na ovjeri. Svjedok mu je odgovorio kako nema razloga za brigu objasnivši kako je tužitelj svome sinu J. ispustio valjanu  punomoć koju je svjedok sastavio i na istoj je ovjeren potpis, a nakon što mu je to rekao, tuženik je odgovorio da će mu sutradan donijeti brisovno očitovanje, što nije učinio ni nakon što ga je, radi zaštite prava i interesa kupca, pozivao,  na što bi odgovarao kako nema problema i da će očitovanje donijeti, da bi u konačnici došao u njegov ured rekavši da mu očitovanje neće dati jer da će ga on zloupotrijebiti, govoreći pri tome da ga je tužitelj uništio u tim pregovorima oko kupnje, da ga je držao u neizvjesnosti, spominjao neke zainteresirane kupce A. itd. i jednostavno mu nije htio dati to brisovno očitovanje, o čemu je obavijestio tužitelja.

Nakon nekog vremena kod njega su u ured došli tuženik, kupac i s. t. I. S., kada je kupcu u nazočnosti tog s. t. opet sve objasnio što se tiče kupoprodaje, brisovnog očitovanja i ostalog, nije bilo nikakvih nejasnoća kupcu niti je njemu nešto bilo sporno, a dok su razgovarali vidio je da kupac među svojom dokumentacijom  ima upravo jedan primjerak tog brisovnog očitovanja, pa kada je zatražio da mu ga preda, on je to odbio.

Bio je odlučan u tvrdnji kako u svim razgovorima koji su se vodili tuženik nikada nije rekao da mu tužitelj nije vratio onu pozajmicu zbog koje je bio upisan zalog, da to uopće nije među strankama u vrijeme dogovaranja kupoprodaje bilo sporno jer bi u protivnom u ugovor svakako stavio i da je upisan zalog u korist tuženika, kako je u ugovor primjerice bila unesena činjenica upisa zaloga u korist Grada T.. Inače mu je poznato da je kupac u cijelosti isplatio parnične stranke, nakon isplate on je sastavio tabularne izjave za kupca koje su ovjerene u potpisu i predane na uknjižbu.

Proizlazilo bi kako je u bitnome svjedok potvrdio tužiteljevo kazivanje time što bi o povratu pozajmice imao posredna saznanja utemeljena na tužiteljevom kazivanju i tuženikovom ponašanju koji to nikada nije porekao te obećavao i dostavljanje ovjerenog brisovnog očitovanja radi brisanja prava zaloga upisanog u njegovu korist koje nije održao.

Suglasno s ovim svjedokom kao i strankama u dijelu koji se odnosi na njegovo  dovođenje u vezu s tužiteljem kao prodavateljem nekretnine, iskazivao je i kupac, svjedok U. B. M. pa tako da je tražeći kuću u RH tragom jednog oglasa došao do tuženika koji je govorio njemački i nakon obilaska terena iskazao volju za kupnju, cijelo vrijeme misleći da je upravo tuženik i vlasnik kuće koja ga je zanimala, a kada se izjasnio da bi to htio kupiti, saznao je da tuženik pregovara u ime vlasnika te da je on vlasnik zemljišta koje se nalazi uz tu kuću i koje je također htio kupiti. Potvrdio je i kako je zajedno sa strankama, radi realizacije pravnog posla bio kod odvjetnika I. P., gdje mu je tuženik prevodio ono što je govorio P., a jedan dio razgovora vodio s o. na engleskom jeziku.

              Potvrđuje da mu je predočen zk izvadak i objašnjeno da su upisana dva zaloga, jedan Grada T., a drugi za tuženika. Za razliku od svjedoka P. i tužitelja, tvrdi kako je bilo dogovoreno da je obveza tužitelja ishoditi brisovno očitovanje istog trenutka kada po isplati kupoprodajne cijene tuženiku vrati dug.

              Iskazivao je kako su svi sa tekstom kupoprodajnog ugovora koji je bio preveden i po sudskom tumaču za njemački jezik otišli kod javnog bilježnika na ovjeru potpisa kada je i tuženik ovjerio potpis na brisovnom očitovanju s tim da misli da je ugovor za prodavatelja B. potpisao upravo tužitelj što ne bi odgovaralo stvarnom stanju jer je ugovor potpisao kao punomoćnik njegov sin J.

Odlučan je u tvrdnji kako u uredu I. P. nije bilo govora o tome da je tužitelj vratio tuženiku onu pozajmicu povodom koje je bio upisan zalog, što bi bilo u suprotnosti s iskazom svjedoka I. P. koji tvrdi protivno. Tako tvrdi kako su za njega nastali problemi jer je brisan samo zalog Grada T., a ne i onaj u korist tuženika, radi čega je više puta tužitelja, čija je to bila obveza pozivao na njezino ispunjenje kada bi mu to obećao, a čak i tvrdio da je dug vratio, što je tuženik negirao, radi čega je od tužitelja, radi zaštite svojih prava, tražio sastavljanje izjave priložene na str. 33 spisa., koju je predočio tuženiku, koji je i nadalje tvrdio kako mu dug nije vraćen, ali mu je dao primjerak brisovnog očitovanja tražeći da ga ne upotrijebi sve dok mu on ne potvrdi da je dug vraćen, pa se u skladu s tim i ponaša ne tražeći brisanje zaloga.

Potvrđujući sadržaj kupoprodajnog ugovora kojega je imao i u tekstu na njemačkom jeziku, pri čemu nije mogao objasniti zašto u istom nije upisan zalog na nekretnini u korist tuženika, a također je potvrdio kako je najprije isplatio 20.000,00 EUR-a u uredu odvjetnika P. ne mogavši se sjetiti je li to bilo izvršeno tužitelju ili njegovom sinu, ali se sjećao da je taj iznos trebao poslužiti za brisanje zaloga Grada T., a ostatak kupoprodajne cijene da će poslužiti prodavatelju da vrati dugovanje tuženiku kako bi se riješio upisani zalog.

U odnosu na ponašanje nakon ovjere potpisa na kupoprodajnim ugovorima, potvrdio je kako su kod odvjetnika P. došli on i tuženik te mu predali ugovore pri čemu odvjetnik njega nije pitao za brisovno očitovanje, a koliko je mogao shvatiti-nije to pitao ni tuženika, a razgovor je obavljen tako  što je on govorio njemački, što je tuženik prevodio, a tada hrvatski nije znao, a nakon toga kod odvjetnika je bio još jednom, također s tuženikom da bi se informirao zašto toliko dugo traje upis u zemljišne knjige, a tada niti ranije nikada kod odvjetnika nije bio sa sudskim tumačem. Inače mu nije poznato imaju li stranke nekih drugih nerazriješenih odnosa, u vrijeme ugovaranja kupnje bili su u dobrim odnosima da bi naknadno primijetio njihovo pogoršanje a on sam je sa tuženikom susjed u S. i u dobrim su susjedskim odnosima koje ne bi mogao nazvati prijateljskim jer su njegovi prijatelji u N.

Pregledom izjave sadržane na listu 33 spisa od 25.10.2017. ispisane na hrvatskom i njemačkom jeziku, čiji prijevod je obavljen po sudskom tumaču za njemački jezik I. S. 25.10.2017. pod br. 318/2017, čije izdavanje i vlastoručno potpisivanje priznaje tužitelj obrazlažući to potrebom udovoljenja zahtjevu kupca, utvrđeno je kako je istu dao tužitelj koji je pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavio da je dug tuženiku podmirio obvezujući se u roku od najduže dva tjedna, preko nekog odvjetničkog ureda podići tužbu protiv nositelja založnog prava radi njegovog brisanja i poduzeti sve što je u njegovoj moći a na zakonu utemeljeno kako bi se u najkraćem roku donijela presuda u njegovu korist, a u protivnom poduzeti sve potrebite korake kako bi se založno pravo izbrisalo, bilo isplatom tuženiku bilo naknadom štete za slučaj provođenja ovrhe.

O tome zašto se za slučaj neuspjeha u parnici tužitelj obvezao na isplatu tuženiku ili naknadu štete kupcu za slučaj provedbe ovrhe, tužitelj se nije mogao izjasniti ukazujući kako je taj tekst pripremio kupac.

Proizlazi iz rezultata dokaznog postupka kako su stranke o odlučnoj činjenici različito iskazivale, pa tako tužitelj da je dugovanje podmirio oko godinu i pol prije prodaje zemljišta očekujući od tuženika ovjereno brisovno očitovanje koje je sastavio svjedok P., što je tuženik odlučno porekao tvrdeći kako je bilo dogovoreno da će se dug vratiti od kupoprodajne cijene koju bi tužitelj ostvario prodajom nekretnine kupcu U. B. M. kojemu je i on dovodeći ga u vezu s tužiteljem prodao i svoju susjednu nekretninu, pa kako isplatu nije primio, nije tužitelju ni predao brisovno očitovanje već jedan primjerak dao kupcu kao neku vrstu sigurnosti.

Saslušani svjedoci su također o odlučnoj činjenici različito iskazivali pa bi tako svjedok I. P. iskazivao u prilog tužitelja, a U. B. M. u prilog tuženiku, kako je to već uz njihove iskaze ranije i navedeno, pri čemu stranke čijem prikazu događaja su svjedoci iskazivali protivno, nisu imali na njihov iskaz primjedbi na raspravi na kojoj je njihovo saslušanje obavljeno, već je tuženik naknadno, u podnesku zaprimljenom 03.siječnja 2020. istakao kako je iskaz svjedoka P. u dijelu  prikazivanja kako su tekli pregovori oko sklapanja kupoprodajnog  ugovora neuvjerljiv i nepodudaran s ostalim provedenim dokazima te kako je on iskazujući kako mu je ovjereno brisovno očitovanje tuženik odbio predati jer da će ga zloupotrijebiti ustvari nenamjerno potvrdio tuženikovo kazivanje, a objektivnosti svjedoka U. B. M. prigovorio je tužitelj u podnesku od 16. siječnja 2020.

Nadalje, iz iskaza svjedoka U. M. B. M. i tuženika proizlazi kako je svjedok nesporno u posjedu brisovnog očitovanja podobnog za upis brisanja založnog prava upisanog u tuženikovu korist na nekretnini njegove vlasnosti, a ranije tužiteljeve (čest. zem. 937/1 ZU 1266 k.o. S.) te da je i njemu tužitelj znao reći kako je dug prema tuženiku podmirio.

Činjenica je kako je u kupoprodajnom ugovoru između tužitelja i kupca U. B. M. sadržano utvrđenje o postojanju zabilježbe ovrhe za dug  na ime komunalnog doprinosa prema Gradu T. u visini od oko 15.000,00 Eur-a, a ne i utvrđenje postojanja upisanog založnog prava radi osiguranja tuženikove tražbine u visini od 18.000,00 Eur-a s nuzgredicama, da je potpisom ugovora izvršena isplata kapare u visini od 20.000,00 Eura, a preostali iznos dogovoren za isplatu na račun tužiteljevog sina te kako su  tuženik i obojica svjedoka potvrdili da se od kapare trebalo podmiriti potraživanje prema Gradu T., što je očito i učinjeno jer sadržaj z.k. izvatka, pored njihovih iskaza to potvrđuje.

Po nalaženju ovog suda bilo bi logično, za slučaj da tužitelj već nije podmirio dug tuženiku, da se u kupoprodajni ugovor upiše i njegova tražbina odnosno teret, pogotovo što je, kako je tuženik sam iskazao, tužiteljeva imovina bila opterećena dugovima i zapljenama, pa u takvoj tužiteljevoj materijalnoj situaciji kakvu je tuženik prikazao, a koja ne ukazuje da se  sa sigurnošću može samo usmenim obećanjem očekivati povrat duga tuženiku primitkom kupoprodajne cijene, ne čini se po redovnom tijeku stvari prihvatljivim kupcu dati potpisano i javnobilježnički ovjereno brisovno očitovanje podobno za izbris založnog prava ukoliko tražbina već nije podmirena.

Nadalje, istina, svjedok P. nema neposrednih saznanja o povratu duga tuženiku jer tom činu nije nazočio, ali sve ono što je iskazao o sadržaju njegovih razgovora sa strankama, njegovom angažmanu kod pisanja brisovnog očitovanja, pozivanja tuženika na potpis i ovjeru, kasnijom razgovorima i pravnim radnjama u svezi prodaje tužiteljeve i tuženikove nekretnine istom kupcu, kada se uzme u obzir da se radi o odvjetniku s dugogodišnjom pravnom praksom te istovremeno tuženikovom k.i s. te tužiteljevom p., za kojega tuženik nije iznio konkretnih okolnosti koje bi upućivale na njegovu zainteresiranost da upravo tužitelj uspije u sporu, predstavlja sasvim čvrsto uporište zaključivanju kako je imao čvrsta posredna saznanja o povratu duga kao nespornoj činjenici među strankama, radi čega dug odnosno teret nije ni upisao u ugovor, što bi inače kao profesionalac učinio da se povrat tek očekivao.

Navedeno ne dovodi u pitanje ni  tužiteljeva izjava na listu 33 spisa kojom se obvezuje za slučaj nepribavljanja isprave podobne za uknjižbu brisanja založnog prava izvršiti isplatu tuženiku ili kupcu naknaditi štetu jer je to odgovarajuće ponašanju savjesnog prodavatelja koji se obvezao ostvariti brisanje založnog prava koju obvezu uslijed ponašanja tuženika nije izvršio.

Protivno kazivanje svjedoka U. B. M. nije prihvatljivo jer ga druge okolnosti ne potvrđuju, pri čemu je to prvenstveno činjenica što u kupoprodajnom ugovoru koji je imao i u prijevodu na njemački jezik nije bio upisan tužiteljev dug prema tuženiku osiguran upisom založnog prava u tuženikovu korist na nekretnini koja je bila predmet pravnog posla, zatim po tuženiku mu nesporno izvršena predaja primjerka isprave podobne za brisanje navedenog tereta, što se ne može smatrati uobičajenim i razboritim postupanjem osobe vjerovnika kojemu nije podmireno potraživanje osigurano založnim pravom koje bi se moglo brisati navedenom izjavom, pri čemu je osnovano pretpostaviti i da su svjedoku kao strancu posebno važni dobrosusjedski odnosi s tuženikom u S., koji bi nedvojbeno bili narušeni za slučaj drugačijeg kazivanja.

Dosljedno, sud nalazi da je tužitelj, kako je to u tužbi i svom iskazu naveo, a svjedok P. potvrdio, što je utemeljeno i na saznanjima do kojih je sud došao ostalim provedenim dokazima, vratio dug tuženiku čime je prestao postojati pravni odnos među njima zasnovan na ugovaranju zajma, a slijedom toga da je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje za koji tužitelj ima pravni interes, u cijelosti osnovan.

Prema odredbi iz čl. 297. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, dalje: ZV) založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koji ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svakdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

Založno pravo zasniva se, između ostalog i pravnim poslom (čl. 305. st.1. ZV) kao što je ovdje slučaj pa se radi o dobrovoljnom založnom pravu, ovdje hipoteci koje je zasnovano uknjižbom (čl. 307. do 309. ZV), koje nije prestalo na zakonom propisani način (čl. 343. do 353 ZV).

Naime, da bi založno pravo na nekretnini prestalo nije dovoljno da je prestala tražbina koju je osiguravala, već hipoteka prestaje brisanjem iz zemljišne knjiga, radi čega bi tužitelj kao založni dužnik koji je podmirio tuženiku kao založnom vjerovniku osiguranu tražbinu, u situaciji kada mu tuženik ne ispušta ispravu za brisanje založnog, bio ovlašten tražiti brisanje hipoteke upisane na nekretnini njegove vlasnosti u vrijeme uknjižbe hipoteke, a sadašnje vlasnosti U. B. M. kao njegovog singularnog slijednika.

Međutim, kada je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I upravljen na utvrđenje da je  tužitelj tuženiku podmirio hipotekom osiguranu tražbinu čime je prestao pravni odnos nastao između njih temeljem ugovora o zajmu, imajući u vidu da je tužitelj opterećenu nekretninu prodao kupcu U. B. M. koji se i upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama i kojemu je tuženik predao ispravu podobnu za brisanje založnog prava upisanog na nekretnini koju može, ne preuzimajući time bilo kakvu odgovornost u svako doba upotrijebiti prilaganjem prijedlogu za brisanje tereta, sud je mišljenja kako tužitelj više nema pravnog interesa zahtijevati donošenje presude kojom bi se ovlastio tražiti brisanje založnog prava upisanog na nekretnini sadašnje vlasnosti U. B. M., radi čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a, pa kako sud nalazi da su stranke u parnici uspjele djelomično u približno jednakim dijelovima, to je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. 

 

U Splitu, 26. veljače 2020.

                               S U T K I N J A:

                                                                                                                                    Mirjana Rubić, v.r.

 

PRAVNA POUKA:  Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

 

 

DNA: - p. t.

             - p. t.

              -u spis