16 K-17/2019-26

 

 

            

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

            Karlovac                                                                                                 

16 K-17/2019-26

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud  u Karlovcu, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Leona Kovačića kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Vesne Car i Marka Trpčića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Monike Budimir, u kaznenom predmetu protiv I optuženog M. B. i II optuženog R. B., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 1. točka 2. i stavka 2. u svezi članka 153. stavak 1. i članka 152. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KMP-DO-3/2013 od 13. prosinca 2013., na raspravi održanoj na dane 12. rujna 2019., 19. studenog 2019., 13. veljače 2020. i 26. veljače 2020. kada je rasprava dovršena i presuda objavljena, u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Karlovcu Ljubice Fiškuš Šumonja, I optuženog M. B. uz branitelja N. M., odvjetniku u K., II optuženog R. B. uz branitelja D. G., odvjetnika u K. te punomoćnice oštećene I. R. R., odvjetnice u K.,  

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Temeljem članka 453. točka 1. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08),

 

 

I optuženi M. B., OIB …, sin P. i D., r. B.,rođen ..., u G., s prebivalištem u T., nezaposlen, završio srednju trgovačku školu, rastavljen, otac dvoje mlt. djece, vojsku služio, slabijih imovnih prilika, Srbin i drž. RH,

 

II optuženi R. B., OIB …,sin P. i D. r. B., rođen ... u K., s prebivalištem u T., nezaposlen, završio osnovnu školu, rastavljen i otac jednog mlt. djeteta, nije služio vojsku, slabijih imovnih prilika, Srbin i drž. RH,

 

 

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

 

da bi i to:

 

I optuženi M. B.,

 

 

1)     noću, 20. siječnja 2013., oko 22:00 sata, u T., u apartmanu vlasništvo Đ. N., gdje je dovezao s prijateljima mlt. N. K.1, rođenu ..., štićenicu doma u K., koja ima bazično sniženu razinu funkcioniranja na razini LMR, a u cilju zadovoljavanja svog spolnog nagona, iako je mogao znati da ona nema 18 godina i da ima tako sniženu razinu funkcioniranja, kao i da mu se ne može oduprijeti zbog svog stanja, najprije ju je nagovarao na seksualni odnos, a kada ona na to nije pristala, na silu joj skinuo odjeću, te iako se otimala, gurala ga od sebe, stiskala se i plakala, bacio ju na krevet i držeći joj ruke iznad glave, ugurao svoj spolni organ u njezin te ostvario s njom potpuni spolni odnos,

 

dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj uporabom sile, a djelo je počinio prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi i duševnih smetnji,

 

 

II optuženi R. B.,

 

2)     istog dana i na istom mjestu kao pod točkom 1) nakon što mu je brat I. okr. M. B. dao 50,00 kn, i rekao da odveze u K. mlt. N. K.1, rođenu ..., štićenicu doma u K., koja ima bazično sniženu razinu funkcioniranja na razini LMR i da s njom može imati spolni odnos u cilju zadovoljavanja svog spolnog nagona iako je mogao znati da ona nema 18 godina i da ima tako sniženu razinu funkcioniranja, kao i da mu se ne može oduprijeti zbog svog stanja i straha, kada mu je otvorila vrata, rekao joj da ga je M. poslao po nju, a kako je ona legla jer joj je bilo slabo, legao kraj nje, skinuo se i rekao da će imati s njom spolni odnos, iako se ona tome protivila, odmicala se, plakala, gurala ga i tresla se od straha, skinuo ju i stavio svoj spolni organ u njezin te ostvario s njom potpuni spolni odnos,

 

dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj uporabom sile, a djelo je počinio prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi i duševnih smetnji,

 

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv spolne slobode i to I. okr. M. B. kaznenim djelom pod točkom 1), a II. okr. R. B. kaznenim djelom pod točkom 2) – teškim kaznenim djelima protiv spolne slobode – označenim u članku 154. stavak 1. točka 2. i stavak 2. u svezi članka 153. stavak 1. i članka 152. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-5. ZKP/08 te nužni izdaci I i II optuženih i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja, odvjetnika N. M. i D. G.,padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

           Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv I optuženog M. B. i II optuženog R. B., zbog kaznenih djela protiv spolne slobode označenih u članku 154. stavak 1. točka 2. i stavak 2. u svezi članka 153. stavak 1. i članka 152. KZ/11.

 

Sukladno odredbi članka 388. stavak 1. točka 1. ZKP/08, vijeće je odlučilo isključiti javnost tijekom cijele rasprave, a radi zaštite žrtve N. K.1 koja u inkriminirano vrijeme  nije imala navršenih 18 godina.

 

              I optuženi M. B. i II optuženi R. B., upitani da se očituju o krivnji, izjavili su da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret optužnicom, a obranu su iznijeli na završetku dokaznog postupka.             

     

           U dokaznom postupku ispitana je oštećena žrtva N. K.1 kao svjedok i to putem video-linka (list 334 spisa), te su ispitani svjedoci S. G. (list 332 spisa), I. R. (list 333 spisa), V. R. (list 343 spisa) i N. K.2 na ročištu od 26. veljače 2020., uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka M. N. (list 136 i 241 spisa), koji zbog zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti pristupiti na raspravu, te su pročitani materijalni dokazi i to izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku jedinicu M. B. (list 4-9) i R. B. (list 10-15), zapisnik o prepoznavanju M. B. i R. B. od strane oštećene (list 25-28), nalaz bolnice V. za oštećenu (list 36), socijalna anamneza za oštećenu (list 153-155) i izvješće Doma K. (list 156-157), a ispitana je i vještakinja J. Z. koja je dala dopunu nalaza i mišljenja (list 335-337 spisa).

 

              Razlučujući sporne od nespornih činjenica, obrana I optuženog M. B. kao i obrana II optuženog R. B. osporavala je da bi I optuženi izvršio spolni odnošaj uz prisilu te da bi znao da se radi o maloljetnoj osobi dok je obrana I optuženog osporavala i da bi I optuženi imao saznanja da oštećena ima bazično sniženu razinu funkcioniranja.

 

Razmatrajući izreku predmetne optužnice (list 187-188 spisa) te izmjenu predmetne optužnice na raspravnom zapisniku od 13. veljače 2020. (list 343 spisa), prema kojoj izmjeni proizlazi da je Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu odlučilo izmijeniti prvotnu optužnicu na način da u odnosu na I optuženog M. B. u 5. redu činjeničnog opisa, umjesto riječi "zbog svog stanja" treba stajati: "svoje nezrelosti i poteškoća koje ima u intelektualnom razvoju", a u odnosu na II optuženog R. B. u 6. redu optužnice između riječi "strah " i "kad" , dodaju se "i svoje nezrelosti i poteškoća koje ima u intelektualnom razvoju", i u 8. redu činjeničnog opisa između riječi "protivila" i riječi "odmicala", dodaju se riječi "na način da se", vijeće je odlučilo da se takva izmjena ne može prihvatiti. Uvidom u spis utvrđeno je da je u ovom predmetu donesena presuda protiv I optuženog M. B. i II optuženog R. B. (listovi 277-287 spisa) kojom su obojica proglašena krivima. Iz izreke presude razvidno je da činjenični opis za kazneno djelo pod točkom 1. u odnosu na I optuženog M. B. te za kazneno djelo pod točkom 2. u odnosu na II optuženog R. B. činjenični opis glasi na način kako to stoji u izreci ove presude. Pri donošenju  presude (list 277-287 spisa) sud je ispustio u zakonskoj kvalifikaciji riječ "teških" čime se je zakonska kvalifikacija prema izreci te presude odnosila samo na duševne smetnje. Međutim, odredba članka 154. stavak 1. točka 2. te stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu KZ/11), propisuje da kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11 čini onaj tko to djelo počini prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, bolesti, ovisnosti, trudnoće, invaliditeta, teške tjelesne ili duševne smetnje pri čemu je nedvojbeno da i duševna smetnja treba biti teška duševna smetnja, a ne obična duševna smetnja jer u običnu duševnu smetnju spada primjerice anksioznost i slično te prema tome takva obična duševna smetnja ne predstavlja citiranu kvalifikaciju. Na tu presudu prvostupanjskog suda žalbu su uložili I i II optuženi po svojim braniteljima, dok je Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu uložilo samo odgovor na žalbu. Stoga, a kako se sukladno odredbi članka 13. ZKP/08 presuda se ne smije izmijeniti na štetu optuženika ukoliko je žalba izjavljena samo u korist optuženika, vijeće nije prihvatilo citirane izmjene činjeničnog opisa. Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu nije izmijenilo zakonski opis kaznenih djela pod točkama 1. i 2. na način koji bi bio nepovoljniji za I i II optužene, no međutim, i ovakva izmjena samog činjeničnog opisa koja precizira psihičko stanje na način da upućuje na nezrelost i poteškoće u intelektualnom razvoju oštećene, predstavljaju izmjenu činjeničnog opisa u smjeru teških duševnih smetnji te su te izmjene otegotne za I i II optužene jer im se u činjeničnom opisu imputira da su djelo počinili prema osobi s poteškoćama u intelektualnom razvoju.

 

Optužnicom se nadalje I i II optuženima stavlja na teret da su kaznena djela pod točkama 1. odnosno 2. optužnice počinili prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, no, usprkos takvoj kvalifikaciji činjenični opis kaznenih djela pod točkama 1. i 2. optužnice ne nude odgovarajuće opise temeljem kojih bi se dalo zaključiti da se radi o žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi jer se u tom smislu kao jedina okolnost navodi da je žrtva mlt. N. K.1 rođena … iz čega se dade zaključiti da je na dan predmetnog događaja odnosno 20. siječnja 2013. imala 17 godina i nepuna 2 mjeseca koji podatak sam za sebe ne znači da je osoba posebno ranjiva zbog svoje dobi.

 

Iz navedenih razloga, a uslijed nedostataka optužnice u ovom dijelu, vijeće smatra da ne postoje kvalifikacije iz članka 154. stavak 1. točka 2. i stavak 2. KZ/11, odnosno da bi predmetno djelo bilo počinjeno na način da su I i II optuženi počinili kazneno djelo silovanja prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi i zbog teške duševne smetnje.

 

Preostalo je za utvrditi da li su I optuženi M. B. i II optuženi R. B. s žrtvom mlt. N. K.1 ostvarili spolni odnošaj te da li su time, njihovim postupanjem,  bila ostvarena objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. KZ/11 na način da su primijenili silu ili prijetnju te da li su eventualno ostvarena obilježja nekog drugog od kaznenih djela protiv spolne slobode ili se radilo o dobrovoljnom spolnom odnošaju.

 

I optuženi M. B. i II optuženi R. B. su u svojim obranama potvrdili da su kritične zgode doista imali spolni odnošaj s žrtvom N. K.1, ali su tvrdili da je taj odnos bio dobrovoljan s njezine strane. Tako je I optuženi M. B. naveo da je zajedno s žrtvom N. K.1 ušao u apartman te je ona u apartmanu sjela na krevet i počela pričati da se mora vratiti u Dom na što joj je I optuženi objašnjavao da ne zna kako će se vratiti jer on nije došao sa svojim autom. Ona mu je nadalje objašnjavala da ujutro mora u školu te su joj oči bile suzne pa joj je on govorio da se smiri te je zvao osobe s čijim autom su došli pa je tako zvao i R.1, ali ovi mu se nisu javili i predložio joj je da spava do jutra te da će on otići probati naći neki prijevoz i zatim joj dao 50,00 kuna da ode na autobusni kolodvor. Ona ga je tada molila da ne ode nego da ostane s njom jer da se ona neće znati snaći i da će se poseksati s njim na što joj je on odgovorio da neće na to pristati "ako to nije s nekom voljom ili na silu" na što je ona rekla "budi tu sa mnom, ostani tu, seksat ćemo se, samo ostani". Nakon toga su imali spolni odnos pri čemu se prvo ona skinula i to skroz, a onda i on te je svatko skidao sebe. Nakon što su imali spolni odnos uspio je dobiti R.1 te ga nagovoriti da ga vozi kući u T., a R.1 pri tome N. K.1 nije htio voziti u K. jer je bio jako pijan pa se bojao da ga ne zaustavi policija. R.1 ga je doveo kući i kod njegove kuće sletio u kanal pokraj ceste. Stoga je I optuženi M. B. nazvao svog brata II optuženog R. B. i njemu dao 50,00 kuna te rekao da ode po N. i da ju odveze u K.. Rekao mu je da može biti s njom ako hoće, a rekao mu je i da je on bio s njom. Njegov brat II optuženi R. B. je pristao jer je trebao voziti i R.1 koji je s autom završio u kanalu pa mu je to bilo usput. Poriče da bi primijenio bilo kakvu silu. Činilo mu se da N. K.1 ima 18 godina i nije primijetio da bi bila maloljetna, a niti da bi bila retardirana, nego se ponašala kao da je malo popila ili se napušila trave. Jedino mu je bilo čudno što je u jednom trenutku bila za seks i agresivna, za tuču, a čas je mijenjala raspoloženje.

 

II optuženi R. B. iskazao je da je te noći oko pola 1 nazvao I optuženi M. B. te mu rekao da ima jedna ženska koja je u T. u apartmanu te ju treba odvesti za K., ali nije čuo da bi mu I optuženi rekao da i II optuženi može biti s njom. Kada je došao do apartmana, apartman je bio zaključan pa je on pokucao i onda mu se ta ženska osoba počela nabacivati i to tako da ga je pipkala po nogama te mu govorila da joj se sviđa, a i on je pipkao nju. Ona je skidala njega, a on je skidao nju, ali pri tome nije primijenio silu nakon čega su imali spolni odnos te su ostali u apartmanu još oko dva sata da bi ju zatim vozio u K.. Tvrdi da se žrtva nije protivila spolnom odnosu.

 

Prilikom odlučivanju o postojanju elemenata optuženih kaznenog djela iz članka 151. stavak 1. te članka 152. KZ/11, vijeće je ponajprije razmatralo iskaz žrtve N. K.1. Ona je ispitana u tri navrata pa je tako u svom prvom iskazu (listovi 160 te prijepis 161-162a) teretila I i II optuženike. Tako je navela da je u vozilo ušla zajedno s V., a da su se u autu nalazile tri osobe i to vozač, jedna cura i odostraga još jedan dečko za kojeg je kasnije čula da se zove M.. Za vrijeme vožnje prema T. kuda su krenuli na kavu, taj ju je M. dirao iako mu je ona rekla da to ne čini. U T. je izašla s M. iz auta jer joj je tako rekla V. te su došli do apartmana gdje ih je čekao jedan stariji čovjek koji im je dao ključeve te su njih dvoje otišli u apartman. U apartmanu jer prvo sjela na krevet, a zatim se ustala na što ju je M. gurnuo na krevet. Njoj je bilo slabo, a njega za to nije bilo briga pa ju je tražio da s njim spava jer će u protivnom propasti njegovih 200,00 kuna koje je prethodno dao S. V., a ta je s novcima pobjegla. Žrtva kaže da je s njim morala spavati jer se bojala te je bila uplašena da ju ne bi tukao. I optuženi ju je skinuo, a ona se otimala tako da ga je gurala i stiskala se i on ju je za vrijeme odnosa držao ruke iznad glave, bio je jako grub, nju je boljelo, plakala je i mislila je da će ju tući ako mu pruža jači otpor. Navodi da je s njom izvršio puni spolni odnos koji je bio protiv njezine volje, ali ne skroz na silu, nije ju šamarao, ali ju je boljelo i nije joj bilo drago. Kad je M. otišao zaključala je vrata. Potom je netko pokucao na vrata, a ona je otvorila i došla je druga osoba s kojom se je M. dogovorio da dođe i taj se predstavio kao D. i rekao joj je da ga je M. poslao po nju. Ona je ležala jer joj je bilo slabo, a on je legao do nje i skidao se. Kada ga je upitala zašto se skida, on je rekao da zato da obavi s njom spolni odnos. Odmicala se od njega, a on joj se primicao. Rekla mu je da ne želi, na što je on rekao da daj molim te,  da bi se ona potom digla, sva se tresla i plakala jer se bojala. On joj je zatim prišao i rekao da neće ništa, neka se ne boji te su to obavili, ali bez njezine volje. On ju je skidao te se ona stiskala i bilo ju je strah, gurala ga je, a on ju je ipak skinuo te mu se odupirala, ali ne baš jako jer se bojala. I s njim je imala potpuni spolni odnos. Iskazala je da su oba odnosa bila protiv njezine volje.

 

Drugi puta je ispitana na raspravi pred prethodnim vijećem te je tada iskazala da je tijekom vožnje I optuženom M. B. rekla da ima 17 godina, ali se ne može sjetiti da li su tada još o čemu razgovarali i tijekom te vožnje ju je I optuženi B. dirao, no ona na to nije reagirala, a tek po dolasku u apartman s I optuženim M. B. shvatila je da on s njom želi imati spolno odnos. Nije mu se opirala niti mu je dala do znanja da to ne želi jer ju je bilo strah da se neće vratiti u dom i pri tome nije mogla ništa i nije se mogla sjetiti da li ju je skinuo I optuženi ili se je sama skinula. Prilikom tog ispitivanja nije mogla objasniti zašto je ranije iskazivala drugačije. Tvrdi da ju I optuženi B. tada nije udarao i nije pokazao silu, a kada je ranije iskazala da ju je prilikom spolnog odnosa boljelo, mislila je da ju je boljelo "dolje" i pri tome je mislila na svoj spolni organ. Nakon  što je prošlo neko vrijeme od odlaska I optuženog B., došao je taj drugi koji se predstavio kao D. te je on tražio da sa njom ima spolni odnos na što je ona pristala kako bi ju on odvezao kući. Shvatila je da ju je II optuženi na taj način pridobio. Niti njemu se nije opirala niti ga odguravala i nije mu dala do znanja da to ne želi te se ne sjeća da li se ona sama skinula ili ju je on skinuo. Pošto joj je predočeno da je i taj dio njezinog iskaza suprotan ranijem iskazu, iskazala je i da se više ne sjeća kako se to stvarno dogodilo.

 

Treći puta ispitana je putem video-linka. Iskazala je da ju tijekom prvog ispitivanja nije bilo strah, ali ju je bilo strah prilikom drugog ispitivanja jer je bila zajedno u sudnici s drugim optuženicima i tada nije govorila istinu, a njezin prvi iskaz bio je djelomično točan. U odnosu na događaj ispričala je da je u apartmanu s I optuženim prvo sjedila i razgovarala, a zatim su krenuli u spolni odnos koji je bio iz njezinog straha da se neće moći vratiti pa je na taj spolni odnos pristala jer nije imala izlaza. Detalja spolnog odnosa se ne sjeća. Sjeća se da joj je I optuženi rekao da pristane na spolni odnos. Ne sjeća se tko je koga skinuo. Navodi da njemu nije radila ništa, nego da je on sve radio. Pri tome nije bilo nikakve sile, nego joj je rekao kao "ajde pristani". Nije joj radio ništa na silu niti ju je skidao na silu, sve se odvijalo u miru, ali njoj to nije bilo drago. Zatim je I optuženi otišao te je došao II optuženi pa su njih dvoje ležali. On ju je pitao da li hoće da ju vozi te je ona pri tome mislila da će mu dati pa da će ju on voziti. Tada su imali spolni odnos pri kojem također nije bilo sile, a ona je razmišljala da li će pristati. Ni s njim nije ništa radila, već je radio samo on, a ona mu nije pokazivala da li želi ili ne jer je mislila da mora, no nije joj bilo drago. Netočno je da bi ju optuženici držali i netočno je da bi ona plakala i da se je stiskala, a ne zna zašto je to tako ranije iskazala. Njezin strah nije bio uvjetovan njihovim ponašanjem, ali nije znala što oni misle jer nije bila iskusna u procjenjivanju takvih stvari. Na pitanje da li im je na bilo koji način dala do znanja da spolni odnos ne želi, navodi da nije, da se nije trgala niti bilo što činila i rekla, već se samo stiskala u sebe kao da je bez samopouzdanja i kao da je izgubljena u nekom drugom svijetu. Na daljnji izričit upit iskazala je da je ovaj njezin iskaz točan te da ju nitko od njih dvojice nije prisiljavao na spolni odnos niti ju ucjenjivali time da se neće vratiti u dom ukoliko ne pristane na spolni odnos, no nju je bilo strah da se neće moći vratiti u dom u koji se sama ne bi znala vratiti. I optuženi njoj nije ništa rekao niti na bilo koji način pokazao u pogledu toga da će ju vratiti kući, a kako bi ju pridobio na spolni odnos.

 

Iz navedenog kao nesporno proizlazi da je žrtva N. K.1 kritične zgode imala spolni odnos prvo s I optuženim M. B., a zatim i II optuženim R. B.. Vijeće je prihvatilo iskaz koji je dala tijekom posljednje rasprave. Naime, tada je ispitana putem video-linka, u prisustvo stručne suradnice suda te s obzirom na način ispitivanja nije imala nikakvog razloga  da lažno iskazuje. Također, žrtva N. K.1 nakon ovog događaja nije imala nikakvog kontakata s I i II optuženima te iz tijeka postupka ne proizlazi da bi I i II optuženi na nju vršili bilo kakav pritisak zbog kojeg bi iskazivala drugačije nego prilikom prvog ispitivanja. Psihologijska vještakinja J. Z. je u svojoj  dopuni nalaza i mišljenja (list 337 spisa) navela da je svjedokinja sposobna za davanje iskaza kojeg je dala na raspravi od 19. studenog 2010.

 

Osim žrtve, drugih neposrednih svjedoka događaju nije bilo. Svi ispitani svjedoci iskazivali su o tijeku događaja koji se odvijao prije nego što su I optuženi M. B. i žrtva N. K.1 ušli u apartman. Tako je M. N., vlasnik tog apartmana kojeg inače iznajmljuje, iskazao da ga je nazvao I optuženi M. B. koji je zatim došao do glavnog ulaza i tražio ga da mu iznajmi apartman za jednu noć. Svjedok im je otključao apartman te su njih dvoje u taj apartman ušli. Vidio je da je s I optuženim bila mlađa djevojka s kapuljačom na glavi koja se samo smješkala i nije ništa govorila te svjedok nije stekao dojam da bi se ona protivila da tu ostane. Djelovala mu je normalno. Kada je svjedok I optuženom M. B. pokazivao apartman, ta ženska osoba je odmah ušla u kupaonu. Apartman je izdvojen od kuće i on nije u toku noći primijetio da bi se tamo nešto događalo niti je mogao primijetiti jer je apartman dobro izoliran, no prema njegovim navodima to nisu primijetili niti susjedi čiji prozor kuće je sasvim blizu.

 

Ispitani su i svjedoci koji su bili u vozilu zajedno s I optuženim M. B. i žrtvom N. K.1. Tako je vozač I. R. naveo da je do njega sjedila N. K.2 te su za I optuženog M. B. koji je bio s njima tražili žensko društvo. S njima je bila i muška osoba imenom Sanel, da bi im se potom pridružila i V. R., a zatim još jedna ženska osoba koju ne može opisati jer je već tada bio alkoholiziran, a bila je i noć. Tako su odostraga sjedili S., V. i M., a u krilu mu je sjedila ova djevojka za koju se sjeća da je rekla kako ima više staža, nego svjedok R.1 godina te da je M. pokazivala kolike ima grudi, no da nije rekla koliko je stara. Detalja razgovora se ne sjeća jer je glazba bila dosta glasna. Kada su došli u T.. M. i ta djevojka izašli su kod jednog kafića. Potom, negdje oko 0,30 ujutro, nazvao ga je I optuženi M. B. na mobitel i rekao da dođe po njega kod ambulante u T. da bi ga zatim vozio kući, ali je kod njegove kuće zapeo u snijegu te nije mogao izvući auto, pa je zatim I optuženi probudio svog brata R. koji je svjedoka odvezao kući jer je I optuženi M. B. oduzeta vozačka dozvola. Vidio je kada je I optuženi M. B. dao II optuženom 50,00 kuna i kada mu rekao da neka ide po djevojku koja je ostala u apartmanu kod N., a koja se morala vratiti u dom u kojem je smještena jer bi u protivnom mogla imati problema. Prema onome što je svjedok u tom trenutku čuo  ta djevojka je M. bila rekla koliko ima godina i zato je I optuženi M. B. slao brata da ju vozi u K..

 

Svjedokinja N. K.2 iskazala je da je u vozilu sjedila naprijed s I. R. te zbog glasne glazbe nije mogla čuti sve što se iza govori, ali je shvatila da su se iza smijali i zafrkavali. Po dolasku u T., I optuženi M. B. s tom djevojkom je izašao iz automobila, a oni su krenuli dalje. Kada je između 0,30 i 01,00 sat ujutro I. R. svjedokinju vozio kući, nazvao ga je I optuženi M. B. te ga tražio da ga odveze kući. Na raspravi se svjedokinja slabo sjećala događaja te se sjetila jedino tko je bio u vozilu, a nije se sjetila razgovoru na zadnjem sjedalu u vozilu niti bilo kakvih drugih detalja. N. K.1 prije nije vidjela, a djelovala joj je kao sasvim normalna osoba, no nije znala kako se ponašala niti je s njom razgovarala.

 

Svjedokinja V. R. navela je da je i ona bila te zgode u vozilu zajedno sa svojim dečkom S. H. koji je inače iz Bosne te živi u selu Č., no drugih podataka o njemu nema pa se sjeća da im se pridružila i žrtva N. K.1 kada su krenuli za T. te je sjedila s njom na stražnjem sjedalu. Svjedokinja je tijekom vožnje razgovarala sa S., a N. s I optuženim M. B. te ih je čula kako se smiju i pričaju o seksu i sjeća se da je N. M. govorila kako ne nosi grudnjak i da to može provjeriti. Kada su došli u T., N. K.1 i I optuženi M. B. izašli su iz vozila. N. joj je potom preko Fejsa slala neke poruke u vezi tog događaja, ali se sada ne može sjetiti što joj je napisala, a kasnije joj se N. K.1 prestala javljati jer je bila ljuta na svjedokinju što se N. K.1 nije na vrijeme  vratila u Dom. Zna da je žrtva N. K.1 poslije okolo govorila da je silovana, no njoj nakon događaja o tome nije ništa govorila. Za nju, temeljem njihove komunikacije, može reći da je razmišljala nezrelo.

 

U svojstvu svjedoka ispitana je i S. G. i to u svojstvu djelatnice Doma K. čija štićenica u to vrijeme je bila i žrtva N. K.1 koja se dana 20. siječnja nije vratila na vrijeme u Dom. Svjedokinja o daljnjem tijeku događaja crpi saznanja samo iz razgovora s N. K.1 koja joj je  rekla  da je mislila da idu na R.3 kod V. R. te da nije shvatila da idu u T.. Ispričala joj je i da je u T. ušla s I optuženim M. B. u jedan apartman gdje je s njim prvo pričala, a onda ju je ovaj počeo ljubiti, skidati sebe pa nju pri čemu se onda navodno branila, međutim, on ju je držao za ruke jednom rukom, a drugom rukom skidao te silom bacio na krevet te protiv njezine volje obavio s njom spolni odnos. Rekla joj je da je potom došao i drugi muškarac kako bi ju vozio u K. te je i on htio s njom voditi ljubav čemu se je protivila, ali ju je ovaj skidao na isti način kao i prvi te s njom obavio spolni odnos. Rekla joj je i da se jako bojala da će ju istući i napraviti joj neko zlo. Pojasnila je da je iz razgovora s žrtvom N. K.1 primijetila strah iz dva razloga, pri čemu što je jedan bio što je izbivala iz ustanove te se bojala sankcije, a drugi se odnosio na sam događaj koji je doživjela te je na njoj vidjela nelagodu zbog svega toga. Navodi da se radi o osobi sniženih intelektualnih sposobnosti. Iz tog razgovora je shvatila da je N. K.1 nastojala umanjiti odgovornost zbog svog izbivanja kako bi svjedokinji opravdala svoj izostanak te je nastojala objasniti da je slučajno izostala iz Doma.

 

Iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje J. Z. proizlazi  da je intelektualno funkcioniranje u smislu mogućnosti shvaćanja kod žrtve N. K.1 na nivou osobe stare 10 godina koju uz to karakteriziraju nedovoljno razvijeni mehanizmi obrane što ju dovodi do pozicije da zbog nerazumijevanja i ograničenosti u iznalaženju rješenja samu sebe ponekad dovodi u neželjene situacije pa da se radi o osobi čije su smetnje trajne naravi i mogu se okarakterizirati kao teške jer ju onemogućavaju u normalnom pa i samostalnom daljnjem životu. Smatra da bi prosječna osoba nakon razgovora od 10-20 minuta mogla shvatiti da je pokraj nje osoba s poteškoćama. Međutim, kao što je već navedeno, ta kvalifikacija teške duševne bolesti od strane vijeća nije prihvaćena.

 

Iz provedenih dokaza i to kako onih koji idu u korist I i II optuženima, tako i onih koji idu na štetu I i II optuženih, vijeće je zaključilo da se u ponašanju I i II optuženih kritične zgode nisu stekla obilježja inkriminiranih im kaznenih djela.

 

Razmatrajući  iskaze svjedoka u dijelu događaja koji je prethodio događaju opisanom pod točkama 1. i 2. presude, sud je zaključio da se iskazima svjedoka I. R., N. K.2, V. R. može u potpunosti povjerovati jer su ti svjedoci u bitnome svjedočili  jednako. Također, i svjedokinja S. G. je prema mišljenju vijeća svjedočila istinito time da svoja saznanja o navodnom događaju crpi samo iz iskaza žrtve. Prema tome sud nije našao nikakvog razloga da tim svjedocima ne povjeruje. Svjedoci koji su bili u vozilu svjedočili su o tome što se zbivalo u vozilu te kako su se ponašali I optuženi M. B. i žrtva N. K.1, no međutim, njezino ponašanje u vozilu nije relevantno za procjenu da li su ova kaznena djela, prema navodima iz optužbe, počinjena uporabom sile ili je eventualno počinjeno neko drugo kazneno djelo protiv spolne slobode pri čemu treba imati u vidu da iskazi svjedoka R.1 i R.2 upućuju na netočnost prvog iskaza žrtve N. K.1 jer drugačije od žrtve opisuju njezino ponašanje u vozilu. Vijeće je prihvatilo nalaz i mišljenje vještakinje Z. smatrajući da je vještakinja u potpunosti i po pravilima struke odgovorila na sva postavljena joj pitanja.

 

U odnosu na događaj pod točkama 1. i 2. vijeće je u potpunosti prihvatilo iskaz žrtve N. K.1 koji je ona dala pred ovim sudom iako se taj njezin iskaz razlikuje u bitnome u odnosu na prvi iskaz dok se u odnosu na drugi iskaz treći iskaz djelomično podudara i to u dijelu u kojem žrtva isključuje primjenu sile ili prijetnje od strane I i II optuženih. Pri ocjeni istinitosti njezinog iskaza vijeće se ponajprije rukovodilo nalazom i mišljenjem vještakinje psihologinje J. Z. u dijelu koji se odnosi na sposobnost davanja iskaza kao što je to već ranije navedeno. Također, žrtva je ovaj puta ispitana putem video-linka te je bila fizički odvojena od I i II optuženih te time lišena svakog mogućeg psihološkog pritiska. Takav treći iskaz žrtve sukladan je s obranama I i II optuženih pa je vijeće njihovim obranama u cijelosti povjerovalo.

 

Vrednovana je i činjenica da je žrtva N. K.1 odlučila u noćno doba ući u apartman s I optuženim M. B., a da je odmah po ulasku u apartman otišla u kupaonicu o čemu je svjedočio svjedok M. N. iz čega se zaključuje da je u apartman ušla dobrovoljno.

 

Nadalje, a u pogledu pristanka žrtve na spolni odnos, upućuje iskaz žrtve N. K.1, a iz kojeg iskaza proizlazi da I optuženi te zgode, a kasnije niti II optuženi, nisu primijenili prema njoj silu opisanu u optužnici, da ju nisu niti ucjenjivali na bilo koji način ukoliko ne pristane na spolni odnos pa niti time da je neće vratiti u Dom, te je utvrđeno da im  ona ni na koji način nije dala do znanja da spolni odnos ne želi što se poklapa s njihovim obranama. Očito je da je žrtva N. K.1 s obzirom na svoje intelektualne sposobnosti pristala na spolne odnose s I i II optuženima jer ju je bilo strah da se neće moći vratiti u Dom, no isto tako je očito da I i II optuženi nisu ucjenjivali žrtvu i uvjetovali njezin povratak u Dom njezinim pristankom na spolni odnos.

 

Cijeneći navedeno vijeće je mišljenja kako su I i II optuženi, objektivno gledajući  doista mogli shvatiti, kao što to navode u svojim obranama, da je pristanak na spolne odnose s njezine strane bio dobrovoljan.

 

Stoga je vijeće mišljenja da ponašanje I i II optuženih kritične zgode ne predstavlja kazneno djelo pa su I i II optuženi, temeljem odredbe članka 453. točka 1. ZKP/08, oslobođeni od optužbi.

 

Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, a s obzirom na oslobađajuću presudu, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka, temeljem u izreci citiranih zakonskih propisa, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

U Karlovcu 26. veljače 2020.

 

                                                                                                                        Predsjednik vijeća

                                                                                              Leon Kovačić, v.r.