- 1 -              Rev 2047/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2047/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz R. I., T., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č. i R. j.t.d. P., protiv tuženika S. Z. d.o.o. P., , OIB: .... , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. V., G. P., S. V. i N. P., P., radi opravdanja predbilježbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-390/16-3 od 6. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1253/14-17 od 31. prosinca 2015., u sjednici održanoj 26. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužiteljica na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 26. ožujka 2010. godine u cijelosti isplatila tuženiku ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 45.000,00 eura za nekretninu 1250/1000 dijela nekretnine označene kč. br. 851/145 (6 etaža) u naravi kuća, dvorište površine 884 m2 upisane u zk.ul 3880 k.o. P. s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela iste nekretnine koji je upisan u poduložak 6 i to posebni dio „F“ stan na prvom katu koji se sastoji od boravka-kuhinje, spavaonice, kupaonice i natkrivene terase u elaboratu omeđen lavanda bojom, ukupne površine 51,50 m2 te je slijedom toga opravdana predbilježba prava vlasništva tužiteljice dopuštene rješenjem Općinskog suda u Puli posl. br. Z-229/10 od 20. prosinca 2010., da se naloži zemljišno knjižnom odjelu prvostupanjskog suda brisanje zabilježbe spora na označenoj nekretnine, da se naloži tuženiku izdavanje tabularne isprave kako bi bila u mogućnosti izvršiti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama nadležnog suda, a također je odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku izdavanje tabularne isprave podobne za upis navedene nekretnine na ime i korist tužiteljice.

 

Tužiteljici je naloženo da isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 28.750,00 kuna, u roku od 15 dana (točka II. izreke prvostupanjske presude), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu 6.125,00 kn (točka III. izreke prvostupanjske presude), a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 44.350,00 kn (točka IV. izreke prvostupanjske presude).

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže revizijskom sudu preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva i nije proturječna razlozima o odlučnim činjenicama sadržanim u obrazloženju presuda, a zbog kojih je zaključeno da tužiteljica nije dokazala da bi isplatila tuženiku kupoprodajnu cijenu od 45.000,00 Eur i posljedično tome da nije opravdala predbilježbu prava vlasništva.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj osporava i ocjenu dokaza koju su dali nižestupanjski sudovi, dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj prirodi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je za nekretninu opisanu u izreci prvostupanjske presude u cijelosti isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu pa da je slijedom toga opravdana predbilježba prava vlasništva tužiteljice na toj nekretnini dopuštena rješenjem prvostupanjskog suda i zahtjev za izdavanje tabularne isprave, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

 

Nižestupanjski sudovi su, na temelju provedenog dokaznog postupka, u kojem je, između ostalih provedenih dokaza, prema prijedlogu tužiteljice, kao svjedok, saslušan i sin tužiteljice (koji je izjavio da nema nikakvih saznanja o isplati kupoprodajne cijene, već smatra da nikakvih isplata nije bilo te da se radilo o zamjeni nekretnine u Italiji za nekretninu u Republici Hrvatskoj), i utvrđenja činjeničnog stanja, tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim, uz obrazloženje da tijekom postupka tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje da je tuženiku (pravnoj osobi) u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu za stan opisan u izreci prvostupanjske presude, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 61. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 98/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 52/08, 126/10, 55/13, 60/13, dalje: ZZK) za opravdanje predbilježbe.

 

Prema odredbama čl. 61. ZKK predbilježba se opravdava:

 

a) na temelju isprave prikladne za uknjižbu, kojom se otklanja nedostatak radi koga nije bila dopuštena uknjižba,

b) na temelju potvrde o ovršnosti odluke suda ili drugoga tijela vlasti,

 

c) na temelju pravomoćne presude kojom je predbilježba opravdana,

 

d) javnom ili javno ovjerovljenom ispravom kojom se dokazuje da je ostvaren uvjet kojim je bio uvjetovan pristanak za uknjižbu, odnosno da je istekao rok.

 

Prema ocjeni revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi, na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je za predmetnu nekretninu u cijelosti isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu pa da je slijedom toga opravdana predbilježba prava vlasništva tužiteljice na toj nekretnini dopuštena rješenjem prvostupanjskog suda broj Z-15793/10 od 20. prosinca 2010. i zahtjev za izdavanje tabularne isprave, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave. ocijenili neosnovanim jer tužiteljica nije dokazala da je za predmetnu nekretninu platila tuženiku ugovorenu kupoprodajnu cijenu, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za opravdanje predbilježbe prava vlasništva.

 

Slijedom navedenog, prema ocjeni revizijskog suda u konkretnom slučaju nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužiteljica i u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava i ocjenu dokaza koju su dali nižestupanjski sudovi, dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Budući da je riječ o činjeničnim prigovorima, takve prigovore revizijski sud ne može ocjenjivati jer se revizija protiv drugostupanjske presude ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (odredba čl. 385. st. 1. ZPP).

 

Trebalo je, stoga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 26. veljače 2020.