1

Poslovni broj: 19 Povrv-381/2019-9

                                              

 

Poslovni broj: 19 Povrv-381/2019-9

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr.sc. Mirjani Baran, kao sucu pojedincu, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice Marine Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja K. B. C. Z., O.:, Z., K. 12, protiv tuženika O. Ž. B. V., OIB:, V., Z. 57, kojeg zastupa Igor Plavšić, OIB:, odvjetnik u V., V. N. 1, radi isplate iznosa od 92.298,98 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 26. veljače 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

1.                      Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. V. u V., poslovni broj OVRV-1108/2019 od 5. srpnja 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku O. Ž. B. V., OIB:, V., Z. 57, platiti tužitelju K. B. C. Z., OIB:, Z., K. 12, iznos od 92.298,98 kn (devedesetdvijetisućedvjestodevedesetosamkuna i devedesetosamlipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje teku na iznos od:

-          1.332,65 kn od 7.7.2016. do isplate,

-          562,65 kn od 9.7.2016. do isplate,

-          9.625,55 kn od 16.7.2016. do isplate,

-          562,65 kn od 31.7.2016. do isplate,

-          10.115,60 kn od 9.8.2016. do isplate,

-          554,34 kn od 9.8.2016. do isplate,

-          3.004,10 od 13.8.2016. do isplate,

-          546,70 kn od 11.9.2016. do isplate,

-          6.488,35 kn od 16.9.2016. do isplate,

-          328,35 kn od 25.9.2016. do isplate,

-          18.222,60 kn od 10.10.2016. do isplate,

-          6.822,70 kn od 24.10.2016. do isplate,

-          6.100,67 kn od 28.10.2016. do isplate,

-          11.734,25 kn od 12.11.2016. do isplate,

-          1.394,29 kn od 13.11.2016. do isplate,

-          5.935,78 kn od 17.11.2016. do isplate,

-          546,70 kn od 24.11.2016. do isplate,

-          8.421,05 kn od 3.12.2016. do isplate,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku O. Ž. B. V., OIB:, V., Z. 57, platiti tužitelju K. B. C. Z., OIB:, Z., K. 12, zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate i to do 10. srpnja 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje teku na iznos od:

-          4.477,71 kn od 23.6.2016. do 10.7.2019.,

-          5.985,63 kn od 23.6.2016. do 10.7.2019.,

-          277,17 kn od 24.6.2016. do 10.7.2019.,

-          677,05 kn od 2.7.2016. do 10.7.2019.,

-          1.328,89 kn od 2.7.2016. do 10.7.2019.,

kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 1.825,56 kn (tisućuosamstodvadesetpetkuna i pedesetšestlipa), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 5. srpnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku osam dana.

 

2.                   Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za ukupan iznos od 12.746,45 kn (dvanaesttisućasedamstočetrdesetšestkuna i četrdesetpetlipa) pa se platni nalog u tome dijelu ukida.

 

3.           Zahtjev tužitelja za naknadu predvidivih troškova u iznosu od 93,75 kn (devedesettrikune i sedamdesetpetlipa) zajedno s pripadajući zateznim kamatama na taj trošak, odbija se kao neosnovan pa se platni nalog u tome dijelu ukida.

 

4.           Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju istaknute po prigovoru radi prebijanja.

 

5.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.713,00 (tisućusedamstotrinaestkuna) u roku osam dana.

 

6.                Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.675,00 kn (osamtisućašestosedamdesetpetkuna) odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

                            Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate ukupnog iznosa od 105.045,43 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima, a iz razloga što tuženik nije podmirio račune za troškove specijalizacije te izvršenih pregleda i pretraga. Javni bilježnik A. V. u V. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-1108/2019 od 5. srpnja 2019., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 29. listopada 2019. povukao tužbeni zahtjev za iznos od 12.746,45 kn, a iz razloga što je tuženik 10. srpnja 2019. djelomično podmirio potraživanje tužitelja, ali tužitelj i dalje potražuje zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog plaćenog računa do dana plaćanja, odnosno 10. srpnja 2019.

 

                            Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi kako utuženi iznos ne odgovara stvarnom stanju duga tuženika koji ima prema tužitelju, a iz razloga što je tuženik podmirio dio računa i to prije donošenja rješenja o ovrsi, te tuženik osporava osnov i visinu potraživanja. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja, a iz razloga što tužitelj tuženiku duguje iznos od 250.000,00 kn i to po sklopljenoj sudskoj nagodbi pred Općinskim sudom u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima posl. br. Pr-80/15 od 13. veljače 2018.

                            U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja tužitelj je naveo kako on nije bio stranka u postupku sklapanja sudske nagodbe niti je sudjelovao u procesnoj ulozi umješača bilo kojoj stranci u navedenom postupku te također ističe kako predmetna sudska nagodba nije potpisana od strane tužitelja i kako je istaknuti prigovor radi prebijanja u cijelosti neosnovan.

 

                            U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u račun br. 2016KOM002568 tužitelja na ime tuženika od 23. svibnja 2016. (str. 5 spisa), račun br. 2016KOM002570 tužitelja na ime tuženika od 23. svibnja 2016. (str. 6 spisa), račun br. 2016KOM002595 tužitelja na ime tuženika od 24. svibnja 2016. (str. 7 spisa), račun br. 2016PP0006232 tužitelja na ime tuženika od 1. lipnja 2016. (str. 8 spisa), račun br. 2016PP0006233 tužitelja na ime tuženika od 1. lipnja 2016. (str. 9 spisa), račun br. 2016PP0006411 tužitelja na ime tuženika od 6. lipnja 2016. (str. 10 spisa), račun br. 2016PP0006523 tužitelja na ime tuženika od 8. lipnja 2016. (str. 11 spisa), račun br. 2016KOM002985 tužitelja na ime tuženika od 15. lipnja 2016. (str. 12 spisa), račun br. 2016PP0007322 tužitelja na ime tuženika od 30. lipnja 2016. (str. 13 spisa), račun br. 2016KOM003372 tužitelja na ime tuženika od 9. srpnja 2016. (str. 14 spisa), račun br. 2016KOM003397 tužitelja na ime tuženika od 9. srpnja 2016. (str. 15 spisa), račun br. 2016PP0007835 tužitelja na ime tuženika od 13. srpnja 2016. (str. 16-17 spisa), račun br. 2016PP0008772 tužitelja na ime tuženika od 11. kolovoza 2016. (str. 18 spisa), račun br. 2016KOM003848 tužitelja na ime tuženika od 16. kolovoza 2016. (str. 19 spisa), račun br. 2016PP0009215 tužitelja na ime tuženika od 25. kolovoza 2016. (str. 20-21 spisa), račun br. 2016KOM004243 tužitelja na ime tuženika od 9. rujna 2016. (str. 22 spisa), račun br. 2016KOM004477 tužitelja na ime tuženika od 23. rujna 2016. (str. 23 spisa), račun br. 2016KOM004523 tužitelja na ime tuženika od 27. rujna 2016. (str. 24 spisa), račun br. 2016KOM004804 tužitelja na ime tuženika od 12. listopada 2016. (str. 25 spisa), račun br. 2016PP0011276 tužitelja na ime tuženika od 13. listopada 2016. (str. 26 spisa), račun br. 2016KOM004907 tužitelja na ime tuženika od 17. listopada 2016. (str. 27 spisa), račun br. 2016PP0011772 tužitelja na ime tuženika od 24. listopada 2016. (str. 28 spisa), račun br. 2016KOM005278 tužitelja na ime tuženika od 3. studenoga 2016. (str. 29 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 30-31 spisa), zapisnik o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, posl. br. 15 Pr-80/15-35 od 13. veljače 2018. (str. 45-46 spisa), presliku prometa po poslovnom računu tužitelja (str. 49-50 spisa), podnesak tužitelja od 24. svibnja 2019., a koji se odnosi na potraživanje tužitelja od tuženika po računima za izvršene usluge u 2016. na dan 24. svibnja 2019. (str. 51 spisa), izvod otvorenih stavaka tužitelja na dan 31. kolovoza 2019. (str. 52-54 spisa), presliku prijamne knjige – list 3 tužitelja od 17. lipnja 2019. (str. 55 spisa), podnesak tužitelja upućen Općinskom sudu u Vukovaru, Stalnoj službi u Vinkovcima, od 27. travnja 2018. (str. 59 spisa) i podnesak Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, posl. br. Pr-80/15-38 od 25. svibnja 2018. (str. 60 spisa).

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

U ovoj pravnoj stvari sporno je duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos, odnosno sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva. Također, sporno je postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju, obzirom je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja.

 

Iz računa br. 2016KOM002568 tužitelja na ime tuženika od 23. svibnja 2016. (str. 5 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 5.985,63 kn, a isti se odnosi na troškove glavnog mentora (bruto) i troškove specijalizacije. Također je razvidno kako je datum dospijeća 22. lipnja 2016. i kako je preostalo za platiti 4.477,71 kn, odnosno kako je tuženik podmirio dio potraživanja, odnosno tuženik je platio iznos od 1.507,92 kn.

 

Iz računa br. 2016KOM002570 tužitelja na ime tuženika od 23. svibnja 2016. (str. 6 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 5.985,63 kn, a isti se odnosi na troškove glavnog mentora (bruto) i troškove specijalizacije. Također je razvidno kako je datum dospijeća 22. lipnja 2016.

 

Uvidom u račun br. 2016KOM002595 tužitelja na ime tuženika od 24. svibnja 2016. (str. 7 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 277,17 kn, a isti se odnosi na troškove specijalizacije te dospijeva 23. lipnja 2016.

                            Iz računa br. 2016PP0006232 tužitelja na ime tuženika od 1. lipnja 2016. (str. 8 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 677,05 kn, a isti se odnosi na izvršene usluge pregleda pacijenta T. V. te dospijeva 1. srpnja 2016.

 

                            Uvidom u računa br. 2016PP0006233 tužitelja na ime tuženika od 1. lipnja 2016. (str. 9 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 1.328,89 kn, a isti se odnosi na izvršene usluge pregleda pacijenta A. Š. J. te dospijeva 1. srpnja 2016.

 

                            Iz računa br. 2016PP0006411 tužitelja na ime tuženika od 6. lipnja 2016. (str. 10 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 1.332,65 kn, a isti se odnosi na konzultacije i izvršene usluge pregleda pacijenta I. Ž. te dospijeva 6. srpnja 2016.

 

                            Uvidom u račun br. 2016PP0006532 tužitelja na ime tuženika od 8. lipnja 2016. (str. 11 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 562,65 kn, a isti se odnosi na izvršene usluge pregleda pacijenta R. D. te dospijeva 8. srpnja 2016.

 

                            Iz računa br. 2016PP0006523 tužitelja na ime tuženika od 8. lipnja 2016. (str. 11 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 9.625,55 kn, a isti se odnosi na izvršene laboratorijske usluge screeninga novorođenčadi u svibnju 2016. te dospijeva 15. srpnja 2016.

 

                            Uvidom u račun br. 2016PP0007322 tužitelja na ime tuženika od 30. lipnja 2016. (str. 13 spisa) sud je utvrdio kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 562,65 kn, a isti se odnosi na izvršene usluge pregleda pacijenta J. D. te dospijeva 30. srpnja 2016.

 

                            Iz računa br. 2016KOM003372 tužitelja na ime tuženika od 9. srpnja 2016. (str. 14 spisa) sud je utvrdio kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 10.115,60 kn, a isti se odnosi na izvršene laboratorijske usluge screeninga novorođenčadi u lipnju 2016. te dospijeva 8. kolovoza 2016.

 

                            Uvidom u račun br. 2016KOM003397 tužitelja na ime tuženika od 9. srpnja 2016. (str. 15 spisa) sud je utvrdio kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 554,34 kn, a isti se odnosi na troškove specijalizacije te dospijeva 8. kolovoza 2016.

                            Iz računa br. 2016PP0007835 tužitelja na ime tuženika od 13. srpnja 2016. (str. 16-17 spisa) sud je utvrdio kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 3.004,10 kn, a isti se odnosi na troškove pregleda za pacijenta S. G. te dospijeva 12. kolovoza 2016.

 

                            Uvidom u račun br. 2016PP0008772 tužitelja na ime tuženika od 11. kolovoza 2016. (str. 18 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 546,70 kn, a isti se odnosi na troškove pregleda za pacijenta S. R. te dospijeva 10. rujna 2016.

 

                            Iz računa br. 2016KOM003848 tužitelja na ime tuženika od 16. kolovoza 2016. (str. 19 spisa) sud je utvrdio kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 6.488,35 kn, a isti se odnosi na izvršene laboratorijske usluge screeninga novorođenčadi u srpnju 2016. te dospijeva 15. rujna 2016.

 

                            Uvidom u račun br. 2016PP0009215 tužitelja na ime tuženika od 25. kolovoza 2016. (str. 20-21 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 328,35 kn, a isti se odnosi na troškove pregleda za pacijenta Z. M. te dospijeva 24. rujna 2016.

 

                            Iz računa br. 2016KOM004243 tužitelja na ime tuženika od 9. rujna 2016. (str. 22 spisa) sud je utvrdio kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 18.222,60 kn, a isti se odnosi na izvršene laboratorijske usluge screeninga novorođenčadi u kolovozu 2016. te dospijeva 9. listopada 2016.

 

                            Uvidom u račun br. 2016KOM004477 tužitelja na ime tuženika od 23. rujna 2016. (str. 23 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 6.822,70 kn, a isti se odnosi na troškove glavnog mentora (bruto) i troškove specijalizacije. Također je razvidno kako je datum dospijeća 23. listopada 2016.

 

                            Iz računa br. 2016KOM004523 tužitelja na ime tuženika od 27. rujna 2016. (str. 24 spisa) sud je utvrdio kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 6.100,67 kn, a isti se odnosi na troškove mentora (bruto) i troškove specijalizacije. Također je razvidno kako je datum dospijeća 27. listopada 2016.

 

                            Uvidom u račun br. 2016KOM004804 tužitelja na ime tuženika od 12. listopada 2016. (str. 25 spisa) sud je utvrdio kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 11.734,25 kn, a isti se odnosi na izvršene laboratorijske usluge screeninga novorođenčadi u rujnu 2016. te dospijeva 11. studenoga 2016.

 

                            Iz računa br. 2016PP0011276 tužitelja na ime tuženika od 13. listopada 2016. (str. 26 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 1.394,29 kn, a isti se odnosi na troškove pregleda za pacijenta Franju Leakovića te dospijeva 12. studenoga 2016.

 

                            Uvidom u račun br. 2016KOM004907 tužitelja na ime tuženika od 17. listopada 2016. (str. 27 spisa) razvidno je kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 5.935,78 kn, a isti se odnosi na troškove glavnog mentora (bruto) i troškove specijalizacije. Također je razvidno kako je datum dospijeća 16. studenoga 2016.

 

                            Iz računa br. 2016PP0011772 tužitelja na ime tuženika od 24. listopada 2016. (str. 28 spisa) sud je utvrdio kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 546,70 kn, a isti se odnosi na troškove pregleda za pacijenta M. V. te dospijeva 23. studenoga 2016.

 

                            Uvidom u račun br. 2016KOM005278 tužitelja na ime tuženika od 3. studenoga 2016. (str. 29 spisa) sud je utvrdio kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik tužitelju duguje iznos od 8.421,05 kn, a isti se odnosi na izvršene laboratorijske usluge screeninga novorođenčadi u listopadu 2016. te dospijeva 2. prosinca 2016.

 

                            Izvršenim uvidom u zapisnik o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima posl. br. 15 Pr-80/15-35 od 13. veljače 2018. (str. 45-46 spisa) sud je utvrdio kako su Opća županijska bolnica Vinkovci, ovdje tuženik i M. Š. sklopili sudsku nagodbu kojom čine nespornim postojanje potraživanja ovdje tuženika prema M. Š. u iznosu od 544.360,99 kn, a koje je proizašlo iz Ugovora o specijalizaciji iz oftalmologije sklopljenog između ovdje tuženika i M. Š. od 22. travnja 2005. Predmetnom nagodbom M. Š. obvezala se Općoj županijskoj bolnici Vinkovci isplatiti iznos od 294.360,99 kn, a 3. točkom nagodbe Opća županijska bolnica Vinkovci i M. Š. suglasno su utvrdili kako će preostali iznos od 250.000,00 kn isplatiti poslodavac M. Š. i to KBC Zagreb, ovdje tužitelj. Nadalje, sud je utvrdio kako je predmetnu nagodbu potpisala punomoćnica ovdje tuženika, punomoćnica M. Š., M. Š. osobno te sudac i zapisničarka.

 

                            Uvidom u presliku prometa po poslovnom računu tužitelja (str. 49-50 spisa) i podnesak tužitelja od 24. svibnja 2019., a koji se odnosi na potraživanje tužitelja od tuženika po računima za izvršene usluge u 2016. na dan 24. svibnja 2019. (str. 51 spisa), sud je utvrdio kako je tuženik podmirio dio utuženog potraživanja tužitelja i to iznos od 5.985,63 kn po računu 2016KOM002570, iznos od 1.328,89 kn po računu 2016PP0006233, iznos od 4.477,71 kn po računu 2016KOM002568, iznos od 677,05 kn po računu 2016PP0006232 te iznos od 277,17 kn po računu 2016KOM002595, a predmetni iznosi plaćeni su tuženiku 10. srpnja 2019.

 

                            Uvidom u izvod otvorenih stavaka tužitelja na dan 31. kolovoza 2019. (str. 52-54 spisa) sud je utvrdio kako tuženik tužitelju po poslovnim evidencijama tužitelja duguje ukupan iznos od 452.713,93 kn. Također, sud je utvrdio kako je tuženik svojim potpisom i pečatom od 18. rujna 2019., odnosno zakonski predstavnik tuženika, potvrdio suglasnost otvorenih stavaka.

 

                            Iz podneska tužitelja upućenog Općinskom sudu u Vukovaru, Stalnoj službi u Vinkovcima, od 27. travnja 2018. (str. 59 spisa) sud je utvrdio kako je tužitelj poslao dopis Općinskom sudu u Vukovaru, Stalnoj službi u Vinkovcima, kojim ističe kako nije bio stranka u postupku sklapanja sudske nagodbe u sudskom predmetu br. Pr-80/15 niti je ikada pristao na preuzimanje bilo kakvog duga M. Š., dok je uvidom u podnesak Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, posl. br. Pr-80/15-38 od 25. svibnja 2018. (str. 60 spisa) utvrđeno kako je Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, očitovao se na podnesak tužitelja od 27. travnja 2018. na način da KBC Zagreb, ovdje tužitelj, u predmetnom postupku nije bio stranka niti umješač jedne od parničnih stranaka (tužene), a također nije niti potpisao sklopljenu sudsku nagodbu te ga iz tog razloga sudska nagodba ne obvezuje. Dakle, sud je utvrdio kako sklopljena sudska nagodba ne obvezuje KBC Zagreb.

 

Nakon izvršenog uvida u prethodno navedenu materijalnu dokumentaciju sud je utvrdio kako tuženik nije podmirio dugovanje tužitelju i to u iznosu od 92.298,98 kn. Naime, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu radi isplate iznosa od 105.045,43 kn, a podneskom od 29. listopada 2019. djelomično je povukao tužbeni zahtjev i to za iznos od 12.746,45 kn. Također, uvidom u presliku prometa po poslovnom računu tužitelja (str. 49-50 spisa) i podnesak tužitelja od 24. svibnja 2019., a koji se odnosi na potraživanje tužitelja od tuženika po računima za izvršene usluge u 2016. na dan 24. svibnja 2019. (str. 51 spisa) sud je utvrdio kako je tuženik podmirio dio utuženog potraživanja i to iznosa od 12.746,45 kn, a za koji iznos je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva.

 

U odnosu na tuženikov navod iz prigovora protiv rješenja o ovrsi od 10. srpnja 2019. kako prvotno utuženi iznos (105.045,43 kn) ne odgovara stvarnom stanju duga sud je utvrdio kako je isti osnovan, a iz razloga, kao što je već i navedeno, što je tuženik 10. srpnja 2019. podmirio dio utuženog dugovanja, a tužitelj je za podmireni iznos i povukao tužbeni zahtjev.

Nadalje, u odnosu na tuženikov navod kako osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, sud je utvrdio kako je isti također neosnovan. Naime, nakon izvršenog uvida u izvod otvorenih stavaka od 31. kolovoza 2019. (str. 52-54 spisa) sud je utvrdio kako je zakonski predstavnik tuženika svojim potpisom i pečatom potvrdio suglasnost otvorenih stavaka. Sud je detaljnim pregledom navedenih stavaka utvrdio kako je tuženik potvrdio suglasnost otvorenih stavaka i za račune koji se navode u prijedlogu za ovrhu, odnosno u podnesku tužitelja od 29. listopada 2019.

 

Obzirom je tuženik potvrdio suglasnost otvorenih stavaka, na taj način je i priznao postojanje utuženog dugovanja, a u skladu sa čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) koji propisuje kako dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Dakle, tuženik je priznao dug koji ima prema tužitelju.

 

Čl. 590. ZOO-a propisano je kako ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

 

Obzirom je tužitelj za tuženika obavio određeni posao (obavio dio užih specijalizacija), odnosno izvršio određene usluge (pretrage za pacijente i izvršene laboratorijske usluge screeninga novorođenčadi), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan i primjenom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; u daljnjem tekstu ZPP) platni nalog iz rješenja o ovrsi održao djelomično na snazi i to za iznos od 92.298,98 kn.

 

Tijekom postupka tuženik je podmirio dio utuženog iznosa pa je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za ukupan iznos od 12.746,45 kn pa je sud platni nalog u tome dijelu ukinuo, a u skladu sa čl. 451. st. 3. i čl. 456. st. 1. ZPP-a.

 

Podneskom od 29. listopada 2019. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev za gore navedeni iznos, no tužitelj i dalje potražuje zatezne kamate, a koje teku na podmirene iznose od dana dospijeća pa do isplate, odnosno do 10. srpnja 2019.

 

Čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate.

 

Obzirom je na temelju navedene zakonske odredbe tuženik u obvezi podmiriti i zatezne kamate, sud je u skladu sa čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog iz rješenja o ovrsi održao na snazi u odnosu na zatezne kamate, a koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog plaćenog računa do isplate, odnosno do 10. srpnja 2019.

 

Odluku o zateznim kamatama sud je donio u skladu sa čl. 29. st. 1., 2. i 8. ZOO-a.

Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja u skladu sa čl. 288.a st. 7. ZPP-a, a za koji je sud utvrdio kako je isti neosnovan, odnosno kako ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju.

 

Naime, tuženik smatra kako je po sklopljenoj sudskoj nagodbi pred Općinskim sudom u Vukovaru, Stalnom službom u Vinkovcima, tužitelj u obvezi podmiriti tuženiku iznos od 250.000,00 kn. Sud je utvrdio kako tužitelj nije sudjelovao u sklapanju predmetne sudske nagodbe, odnosno kako nije sudjelovao u predmetnom parničnom postupku ni na koji način.

 

Čl. 341. st. 1. ZOO-a propisano je kako obećanje učinjeno drugom da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećega ne obvezuje, a obećavatelj odgovara za štetu koji bi drugi pretrpio zbog toga što treći ne pristaje obvezati se ili ispuniti određenu radnju.

 

U konkretnom slučaju ovdje tuženik i M. Š. sklapanjem predmetne sudske nagodbe suglasno su utvrdili kako će ovdje tužitelj isplatiti ovdje tuženiku iznos od 250.000,00 kn, a što tužitelja ne obvezuje, obzirom isti nije sudjelovao u parničnom postupku u kojem je sklopljena sudska nagodba.

 

Dakle, primjenom čl. 341. st. 1. ZOO-a sud je utvrdio kako tužitelj nije u obvezi podmiriti tuženiku iznos od 250.000,00 kn pa iz tog razloga prigovor radi prebijanja je neosnovan, odnosno ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju.

 

Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za priklop spisa Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima br. Pr-80/15 iz razloga što je tijekom postupka sudu dostavljena ovdje sporna sudska nagodba, a iz koje je razvidno koje stranke su sudjelovale u sklapanju iste te je također dostavljen i podnesak predmetnog suda vezano za samo sklapanje sudske nagodbe.

 

Također, sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za pribavu podataka od Porezne uprave o odbitku pretporeza po spornim računima, kao i za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja, obzirom je iz materijalne dokumentacije, odnosno izvoda otvorenih stavaka na dan 31. kolovoza 2019. razvidno kako je tuženik potvrdio suglasnost otvorenih stavaka, odnosno kako tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. 

 

Ostale dokaze i to izvadak iz sudskog registra za tuženika i preslik prijamne knjige tužitelja sud nije uzeo u obzir pri donošenju odluke, obzirom se isti odnose na nesporne činjenice.

 

Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 53/19).

 

Tužitelju su priznati troškovi ovrhe i to: materijalni trošak u iznosu od 30,00 kn uvećano za PDV, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 1.400,45 kn uvećano za PDV i trošak dostave u iznosu od 30,00 kn uvećano za PDV; odnosno tužitelju su priznati troškovi ovrhe u ukupnom iznosu od 1.825,56 kn.

 

Tužitelju nisu priznati predvidivi ovršni troškovi u iznosu od 93,75 kn, jer tužitelj nije dokazao da je te troškove i imao pa je zahtjev za naknadu ovih troškova odbijen kao neosnovan i platni nalog u tom dijelu ukinut.

 

Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.713,00 kn.

 

Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.273,00 kn (Tar. br. 2. t. 1.) i trošak javnog prijevoza u iznosu od 440,00 kn, koliko iznosi cijena dvije povratne autobusne karte za relaciju Zagreb – Osijek – Zagreb, obzirom je tužitelj pristupio na održana dva ročišta, a cijena jedne povratne autobusne karte za prethodno navedenu relaciju iznosi 220,00 kn.

 

Sud tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 3.000,00 kn i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.500,00 kn, obzirom je tužitelj u obvezi platiti trošak sudske pristojbe na presudu. Tužitelj potražuje trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 3.000,00 kn, no tužitelj je u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu  u iznosu od 1.273,00 kn, koji mu je trošak sud i priznao.

 

Dakle, sud tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na presudu u preostalom traženom iznosu od 1.727,00 kn, odnosno nije mu priznao troškove sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 6.227,00 kn.

 

Također, tužitelj je potraživao i trošak pristupa na ročište 29. listopada 2019. i 28. siječnja 2020. i to u iznosu od ukupno 2.888,00 kn, a koji iznos se odnosi na trošak cestarine u iznosu od 244,00 kn (488,00 kn za oba ročišta) i na materijalni trošak pogonskog goriva u iznosu od 1.200,00 kn (2.400,00 kn za oba ročišta). Tužitelj je trošak cestarine potraživao za relaciju Zagreb-Osijek-Zagreb i to za prijeđenih 300 km, a materijalni trošak pogonskog goriva za ukupno 600 km x 2,00 kn/km.

 

Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 2.448,00 kn, a koji se odnosi na troškove pristupa ročištu, tj. troškove prijevoza, odbio kao neosnovan.

 

Naime, sud tužitelju nije priznao trošak prijevoza automobilom, obzirom isti ima pravo na trošak u visini povratne autobusne karte na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb, a u skladu sa čl. 155. ZPP-a.

 

Zaključno, sud tužitelju nije priznao parnični trošak u ukupnom iznosu od 8.675,00 kn.

 

                            Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

                           

U Osijeku 26. veljače 2020.

 

Zapisničar: Sanda Gučić

Sudac:

mr.sc. Mirjana Baran

 

 

 

Viša sudska savjetnica:

Marina Ljubičić Knežević

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana pismeno u 4 primjerka putem ovog suda.