- 1 -              I Kž 97/2020-4

Broj: I Kž 97/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. B., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 4. veljače 2020. broj Ik I-833/2019-7, u sjednici održanoj 26. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se odbijaju prijedlog Zatvora u Z. i prijedlog zatvorenika S. B. za uvjetni otpust.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 4. veljače 2020. broj Ik I-833/2019-7 na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 107/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11-I.) te članka 157 stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), pod točkom I izreke, uvjetno je otpušten sa izdržavanja kazne zatvora zatvorenik S. B., koji je pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-143/2018 od 13. rujna 2018. i presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kž-338/2018 od 12. prosinca 2018. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca radi kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. KZ/11., koja kazna mu teče od 11. ožujka 2019., a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d stavku 1. ZIKZ do isteka vremena za koje je kazna izrečena, tj. do 11. svibnja 2020.

Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je u N., … .

Pod točkom II izreke na temelju članka 60. stavka 2. u vezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11. zatvoreniku je naložena posebna obveza da se prvog radnog dana od otpuštanja javi Policijskoj postaji Č., Policijske uprave m., sucu izvršenja Županijskog suda u Varaždinu, Probacijskom uredu V. i Centru za socijalnu skrb Č. te zatim u skladu s određenim planom javljanja.

Pod točkom III izreke prijedlog Zatvora u Z., podnesen na temelju članka 158.a stavka 1. ZIKZ za uvjetni otpust zatvorenika S. B., odbačen je kao bespredmetan.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

U skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i članka 44. ZIKZ spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

S pravom državni odvjetnik ističe kako je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je u konkretnoj situaciji dosadašnje izdržavanje kazne zatvora u dovoljnoj mjeri resocijalizacijski utjecalo na zatvorenika te da je isti spreman uključiti se u život na slobodi za koji ima i konkretne planove.

Naime, iz izvješća Zatvora u Z. proizlazi da se u ovom konkretnom slučaju radi o zatvoreniku koji je do sada u više navrata zbog stegovnih prijestupa bio procesuiran i kažnjavan ukorom i to zbog vrijeđanja, prijetnje i nepristojnog ponašanja, a radi čega je izgubio pogodnost izlaska, tako da je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je isti tijekom izdržavanja kazne zatvora pokvario svoje ponašanje, pokazujući na taj način kako još uvijek nije u stanju usvojiti jasna pravila i norme društveno prihvatljivog ponašanja. U provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procjena vjerojatnosti kriminalnog povrata je „srednja“ s tendencijom prema „visokoj“, a i ocjena uspješnosti mu je u međuvremenu umanjena s „uspješnog“ na „zadovoljava“, što zasigurno povećava rizik od počinjenja kaznenog djela boravkom na slobodi. To osobito vrijedi u situaciji kada se ima u vidu činjenica da se radi o osobi koja nema stalnog zaposlenja i redovitih izvora prihoda, već se uzdržava obavljanjem periodičnih i sezonskih poslova u poljoprivredi. S obzirom na navedene okolnosti mišljenje je Zatvora u Z. da se radi o zatvoreniku kod kojeg je prognoza njegovog budućeg ponašanja nepovoljna, pa je stoga u pravu državni odvjetnik kada upire na činjenicu da se radi o osobi koja ima slabe kapacitete i kompetencije za rješavanje svakodnevnih životnih problema i nedaća.

Dakle, iako na strani ovog zatvorenika dijelom postoje određene pozitivne promjene u njegovom ponašanju tijekom izvršavanja kazne zatvora, a što proizlazi iz podnesenog izvješća (kazneno djelo priznaje, s kaznom se pomirio, završio programe namijenjene zatvorenicima s poremećajima uzrokovanim alkoholom i „Zatvorenik kao roditelj“), po ocjeni suda drugog stupnja, osnovan je prigovor žalitelja da čitav niz drugih negativnih okolnosti koje su utvrđene na strani ovog zatvorenika ukazuju na činjenicu da se, sa do sada izdržanom kaznom zatvora, nije ostvarila svrha kažnjavanja te je stoga nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Naime, okolnost da se radi o zatvoreniku kojem nisu odobrene izvankaznioničke pogodnosti, odnosno činjenica da se radi o osobi koja dugoročno nije stabilnog ponašanja, već se radi o zatvoreniku koji oscilira u svome ponašanju, zbog čega mu je u međuvremenu i smanjena ocjena u provedbi programa izvršavanja kazne zatvora na razinu „zadovoljava“ te je uslijed svoga ponašanja i stegovno kažnjavan, u značajnoj mjeri diskreditira i anulira sve naprijed navedene i utvrđene pozitivne karakteristike. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da upravo ove činjenice ukazuju na to da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je u konkretnoj situaciji i u odnosu na ovog zatvorenika u potpunosti i na nedvojben način utvrđena njegova spremnost za uključivanje u život na slobodi, te da zbog toga nije potrebno nastaviti s izdržavanjem preostale kazne zatvora.

Slijedom svega navedenog, a bez obzira na osiguran postpenalni prihvat i podršku koju mu pružaju strina i sestra, u situaciji kada nema osiguran posao i stalne izvore prihoda, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se ne može osnovano očekivati da zatvorenik S. B. na uvjetnom otpustu neće počiniti novo kazneno djelo i da je u odnosu na njega u ovom trenutku u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja, a kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja u pobijanom rješenju. U tom smislu također je u pravu je državni odvjetnik kada ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako su kod ovog zatvorenika utvrđeni konkretni planovi za nastavak života, a koji se odnose na okupljanje obitelji, s obzirom da iz podataka u spisu predmeta proizlazi kako isti nema saznanja s kime u ovom trenutku živi njegova izvanbračna supruga, dok se četvero malodobne djece, koje ima s njom, nalaze u različitim udomiteljskim obiteljima.

Stoga je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonski uvjeti za uvjetni otpust odnosno da nisu ostvarene zakonske pretpostavke na temelju kojih se s potpunom sigurnošću može zaključiti da je ovaj zatvorenik spreman za uključivanje u život na slobodi.

Iz navedenih razloga prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. preinačeno je prvostupanjsko rješenje na način da se odbija prijedlog Zatvora u Z. i prijedlog zatvorenika S. B. za uvjetni otpust.

Zagreb, 26. veljače 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v. r.