- 1 -              Rev-x 547/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 547/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. J. iz N., II. M. B. iz Z., i III. I. Š. iz Z., sve tužiteljice zastupane po zajedničkom punomoćniku D. I., odvjetniku u Z. protiv tuženika klinike F. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku R. K., radi naknade štete, rješavajući i odlučujući o reviziji tužiteljica izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-442/13-2 od 27. siječnja 2015. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ivanić-Gradu broj P-325/12-52 od 20. prosinca 2012. ispravljene rješenjem istog suda broj P-325/12 od 31. siječnja 2014., u sjednici održanoj 26. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice M. J. kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizije tužiteljica M. B. i I. Š. odbacuju se kao nedopuštene.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točci I izreke odbijeni su svi tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku klinika F. M., Z., da na ime naknade nematerijalne štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika plati ukupni iznos od 1.030.000,00 kn, i to:

1)   tužiteljici M. J., O., N., iznos od 220.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate

2)   tužiteljici M. B., Z., iznos od 75.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate

3)   tužiteljici I. Š., Z., iznos od 75.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate,

kao i da im naknade parnične troškove u iznosu od 77.537,50 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

 

U točci II izreke naloženo je tužiteljicama da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

Presudom suda drugog stupnja u točci I izreke odbijene su žalbe svih tužiteljica kao neosnovane pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja ispravljena rješenjem istog suda od 31. siječnja 2014. potvrđena pod točkom I izreke i pod točkom II izreke za iznos od 2.025,00 kn.

 

U točci II izreke gore navedena presuda suda prvog stupnja preinačena je u točci II izreke za iznos od 475,00 kn tako što je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 475,00 kn.

 

U točci III (pogrešno navedeno II) izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kn.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnose tužiteljice pa se pozivaju na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlažu da se revizija prihvati i nižestupanjske presude ukinu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija I. tužiteljice M. J. nije osnovana, dok su revizije tužiteljica M. R. (ranije B.) i I. Š. nedopuštene.

 

Odredbom iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

Pobijani dio presude u odnosu na tužiteljice M. R. (ranije B.) i I. Š. čini iznos od 75.000,00 kn zbog čega, sukladno prije navedenoj zakonskoj odredbi, njihova revizija nije dopuštena.

 

Valjalo je zato reviziju ovih tužiteljica kao nedopuštenu odbaciti i tako odlučiti kao u izreci ovoga rješenja sukladno odredbi iz čl. 400. u svezi s čl. 392. st. 1. ZPP.

 

Pobijana je presuda ispitana povodom revizije I. tužiteljice sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. ZPP u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

 

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ovo stoga što presuda sadrži dostatne razloge, oni su jasni i nema proturječja zbog čega se ona u svemu može ispitati.

 

Nije počinjena niti neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a koja bi mogla utjecati na zakonitost donesene presude.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev I. tužiteljice za naknadu neimovinske štete koju trpi zbog duševnih boli nastalih smrću njezinog sina I. J. koji je preminuo ... smatrajući da je do njegove smrti došlo zbog nesavjesnog liječenja i pogrešne dijagnoze prilikom specijalističkog pregleda kod tuženika.

 

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja da je sin tužiteljice I. J. prvi puta pregledan 13. kolovoza 2002. kada ga je liječnica uputila na specijalistički pregled 14. kolovoza 2002. nakon čega je pregledan i upućen na kućnu njegu s napomenom da se javi na kontrolu 17. kolovoza 2002., a ako bude bilo potrebno i ranije. Utvrđeno je da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja sina tužiteljice pa se 16. kolovoza javio opet svojem liječniku kada je kolima hitne pomoći prebačen kod tuženika i zadržan na liječenju, da bi ... preminuo. Utvrđeno je da je kod I. J. dijagnosticirana bolest "leptospirozis" i to njezin teži oblik.

 

Temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka saslušanih u postupku i to J. Š., V. G. i I. P., čija su mišljenja u bitnim dijelovima bila suglasna, utvrđeno je da na strani tuženika nije došlo do propusta u liječenju pokojnog I. J. vezano za postavljanje početne dijagnoze. Utvrđeno je da je smrt nastupila kao posljedica prirode i težine bolesti jer se bolest manifestira različito u pojedinim fazama, zbog čega da se u početnim fazama ne može niti sa izvjesnošću prepoznati kao što je to bio slučaj kod pokojnog I. J. Tako je utvrđeno da se kod sina tužiteljice razvio teški oblik bolesti sa zatajenjem bubrega i drugih organa sa smrtnim ishodom.

 

Slijedom takvih utvrđenja pravilni su zaključci nižestupanjskih sudova da nesavjesno liječenje i neprepoznavanje dijagnoze kod prvog pregleda 14. kolovoza 2002. nije u uzročnoj vezi sa nastupom smrti I. J. Utoliko je i pravilan zaključak da tuženica ne odgovara za nastalu štetu tužiteljici pa je i materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) pravilno primjenjeno kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

 

Revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, jer se revizijski navodi uglavnom, u onom dijelu u kojem se osporava pravilnost u primjeni materijalnog prava, zapravo svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP.

 

Valjalo je zato reviziju tužiteljice M. J. kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 26. veljače 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.