- 1 -

 

Broj: Gž-924/2017

 

                                  

 

             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Miroslava Malacka, predsjednika vijeća, te Jasne Momirović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe d.-d. m. d.o.o. i odgovorne osobe V. M., zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14, 110/15, 14/19), odlučujući o žalbi okrivljenika pravne osobe d.-d. m. d.o.o. i odgovorne osobe V. M. koje brani D. M., odvjetnik iz Z., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Novom Zagrebu od 23. veljače 2017., broj: 8. PpG-581/16, u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o j e

 

 

I.              Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba okrivljenika pravne osobe d.-d.m. d.o.o. i odgovorne osobe V.M. i preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača činjenično opisan u izreci pobijane presude, okrivljenicima uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izriču novčane kazne i to pravnoj osobi d.-d. m. d.o.o. u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi V. M. u iznosu od 600,00 (šesto) kuna, koje su okrivljenici dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a okrivljenicima će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko isti, u naprijed navedenom roku, plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

II.              U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika pravne osobe d.-d.m.d.o.o. i odgovorne osobe V. M., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III.              Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba d.-d. m. d.o.o. i odgovorna osoba V. M. obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 (petsto) kuna - svaki okrivljenik, koji su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu od 23. veljače 2017., broj: 8. PpG-581/16, proglašeni su krivima pravna osoba d.-d. m. d.o.o. i odgovorna osoba V.M. zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača i na temelju citiranog propisa i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15), kažnjeni novčanim kaznama, pravna osoba u iznosu od 8.000,00 kuna, a odgovorna osoba u iznosu od 3.000,00 kuna.             

 

Okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka svaki u iznosu od 400,00 kuna.

 

Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelji ističu kako se cijeli postupak vodi radi pogrešnog tumačenja da mililitar nije uobičajena mjerna jedinica u RH, navodeći kao primjer Pravilnik o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i usluga koji u članku 6. stavku 2. koristi izraze mililitar i gram koji su kao nižekratnici mjernih jedinica litre i kilograma. Stoga, žalitelji ističu kako sud pogrešno zaključuje da se cijena za jedinicu mjere obujma ne može isticati u manjim mjernim jedinicama od litre, a i sam članak 5. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača definira „cijenu za jedinicu mjere“ kao konačnu cijenu u kunama, za jedan kilogram, jednu litru, jedan metar, jedan četvorni metar ili jedan kubni metar proizvoda ili neku drugu jedinicu količine koja se općenito ili uobičajeno koristi kod prodaje proizvoda na području Republike Hrvatske, a koja uključuje poreze i druga javna davanja. Nadalje, žalitelji ističu kako su u pobijanoj presudi pogrešno primijenjene postupovne odredbe, nepotpuno i pogrešno su cijenjene činjenice, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom odredaba materijalnog prava. Cijeneći sve činjenice uz izvedene dokaze, žalitelji smatraju da im nije trebalo izreći sankciju, iz razloga što radnja nema obilježje prekršaja, da nikakva šteta nije nastala, zbog čega je sud ako je smatrao da su krivi, trebao ih osloboditi od kazne. Žalitelji smatraju da ima uvjeta i za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona. Zbog svega navedenog, žalitelji predlažu preinačiti pobijanu presudu na način da se oslobode od optužbe, podredno, da se oslobode od kazne.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona. Također je utvrđeno da nije došlo do bitne povrede drugih odredaba prekršajnog postupka, a kao što to neosnovano i paušalno ističu žalitelji.

 

Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio prekršaj koji su počinili okrivljenici. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da su žalitelji 21. ožujka 2016. u poslovnim prostorijama okrivljene pravne osobe „filijali 144“ u Donjem Stupniku, propustili uz maloprodajnu cijenu za proizvod izložen prodaji, gel za tuširanje „Nivea-Free Time“ obujma pakovine 250 ml, istaknuti i cijenu za jedinicu mjere za obujam (1) litru, već su istaknuli uz maloprodajnu cijenu, cijenu za 100 ml. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva bitna obilježja prekršaja iz članka 138. stavka 1 točke 2. Zakona o zaštiti potrošača.

 

Pogrešno smatraju žalitelji da se cijena za jedinicu mjere obujma može isticati u manjim mjernim jedinicama od litre. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača definirana je „cijena za jedinicu mjere“ kao konačna cijena u kunama, za jedan kilogram, jednu litru, jedan metar, jedan četvorni metar ili jedan kubni metar proizvoda ili neku drugu jedinicu količine koja se općenito ili uobičajeno koristi kod prodaje proizvoda na području Republike Hrvatske, a koja uključuje poreze i druga javna davanja. Dio zakonske definicije cijene za jedinicu mjere „neka druga jedinica količine koja se općenito ili uobičajeno koristi kod prodaje proizvoda na području Republike Hrvatske, a koja uključuje poreze i druga javna davanja“, ne odnosi se na nižekratnike mjerne jedinice litre kao mjerne jedinice za obujam, a kao što to pogrešno smatraju žalitelji, već na neku drugu jedinicu količine koja nije za obujam, na primjer na jedan komad dječje pelene. Stoga niti pozivanje žalitelja na Pravilnik o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i usluga koji u članku 6. stavku 2. koristi izraze mililitar i gram koji su kao nižekratnici mjernih jedinica litre i kilograma, u ovom slučaju nije od značaja. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da se za isticanje cijene za jedinicu mjere obujma koristi samo mjerna jedinica litra, tako da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a kako to smatraju žalitelji.

 

Prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Obrazloženu ocjenu prvostupanjskog suda koji je na temelju provedenih dokaza donio pravilnu ocjenu o prekršajnoj odgovornosti žalitelja, u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.

 

Razmatrajući žalbu i ispitujući odluku o izrečenim novčanim kaznama, utvrđeno je da su izrečene novčane kazne prestroge, te da postoje opravdani razlozi za daljnjim ublažavanjem novčanih kazni pa je stoga cijeneći sve olakotne okolnosti cijenjene od strane prvostupanjskog suda, kao i s obzirom na protek vremena od dana počinjenja prekršaja, te nastupjelu rehabilitaciju, jer je od pravomoćnosti odluka o prekršajima na koje se poziva prvostupanjski sud, protekao rok od tri godine, zbog čega se okrivljenici smatraju neosuđivanima po tim odlukama o prekršaju - članak 77. stavak 2. Prekršajnog zakona, primijenio odredbe o ublažavanju novčane kazne i okrivljenicima dodatno ublažio novčane kazne, jer je cijenio olakšavajuće okolnosti u svojoj ukupnosti i izrekao novčanu kaznu pravnoj osobi u iznosu od 2.000,00 kuna, a odgovornoj osobi u iznosu od 600,00 kuna. Izrečene novčane kazne primjerene su težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i prema uvjerenju ovog Suda svrha prekršajnog postupka, pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije ostvariti će se izrečenim ublaženim novčanim kaznama.

 

U vezi navoda žalitelja da su se stekli uvjeti za donošenje presude kojom bi se okrivljenici oslobodili od kazne, ističe se da u skladu s odredbom članka 38. Prekršajnog zakona Sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje (stavak 1.), te Sud može osloboditi od kazne počinitelja (stavak 2.) kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja (točka 1.), kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak (točka 2.), te kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu (točka 3.), pa u skladu sa cit. odredbom gdje je naglasak na formulaciji „može osloboditi“ u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga Suda nije bilo opravdanih uvjeta za oslobađanje okrivljenika od kazne, te je stoga odluka prvostupanjskog suda o izricanju novčane kazne pravilna i zakonita, pa u tom smislu ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbeni navod u kojem žalitelji predlažu da ih se oslobodi od kazne. Dakle, ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju ne egzistiraju takve izražene okolnosti koje upućuju na zaključak da nije potrebno izreći kaznu okrivljenicima, te je ovaj Sud mišljenja kako je okrivljenicima neophodno izreći novčanu kaznu kako bi shvatili ozbiljnost počinjenog prekršaja i kako bi se okrivljenici, ali i svi ostali klonili činjenja, u prvom redu, prekršaja na štetu potrošača.

 

Nadalje, u vezi žalbenog prijedloga okrivljenika da ih se oslobodi od optužbe iz razloga što je prekršaj koji su počinili beznačajan, ističe se da se odredbom članka 24.a Prekršajnog zakona propisuju uvjeti kada se smatra da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja. Navedeno je predviđeno u slučajevima kada je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba za kažnjavanjem okrivljenika. U navedenom slučaju, nisu bili ostvareni uvjeti da bi se prekršaj okrivljenika smatrao beznačajnim. Sankcioniranjem ovog propusta okrivljenika zaštićeno je pravo potrošača da budu upoznati s točnim iznosom cijene za jedinicu mjere proizvoda, te bi proglašavanjem ovakvog propusta okrivljenika beznačajnim djelom bio omalovažen položaj potrošača u kupoprodajnom odnosu s okrivljenikom odnosno trgovcem.

 

Ukoliko okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

 

Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

              Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 26. veljače 2020.

 

               Zapisničarka:                                                                             Predsjednik vijeća:

 

    Ksenija Šupe Vukadinović v.r.                                                          Miroslav Malacko v.r.

 

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.