- 1 -              I Kž 84/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 84/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00. i 51/01. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 13. siječnja 2020. broj Ik I-466/2019-15, u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba zatvorenika I. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Sisku je, na temelju čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) u vezi s čl. 157. st. 1. i čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), odbio kao neosnovan prijedlog zatvorenika I. B. za uvjetni otpust. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju dugotrajne kazne zatvora u trajanju od 22 godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 29. ožujka 2005. broj K-100/02, preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. studenog 2005. broj I Kž-612/05-6 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2006. broj III Kž 1/06-10, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 1. KZ/97. Kazna zatvora mu ističe 10. travnja 2024.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio zatvorenik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i „materijalnog prava“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da prihvati moju žalbu i prijedlog za uvjetni otpust“.

 

Spis je, sukladno čl. 44. st. 2. ZIKZ u vezi s čl. 495. i čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Prijedlog zatvorenika da mu se omogući nazočnost sjednici drugostupanjskog vijeća nije prihvaćen s obzirom na to da se odredba čl. 475. st. 2. ZKP/08. o pozivanju stranaka primjenjuje u postupku odlučivanja o žalbi protiv presude, ali ne i prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja u skladu s čl. 495. ZKP/08.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije osnovan prigovor zatvorenika o nepropisnom sastavu suda jer činjenica što je sutkinja Županijskog suda u Sisku Lj. M., kao sudac izvršenja, najprije rješenjem odbacila prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika I. B. kao nedopušten, a nakon što je to rješenje ukinuto, sudjelovala u radu vijeća koje je donijelo pobijano rješenje te činjenica što je u sastavu istog vijeća sudjelovala sutkinja toga suda M. A., koja je ranije odlučivala o njegovom osobno podnijetom prijedlogu za uvjetni otpust, kao i o prijedlogu za uvjetni otpust koji je podnijela kaznionica po službenoj dužnosti, nije razlog za njihovo isključenje od obavljanja sudske dužnosti u smislu odredbe čl. 32. st. 1. ZKP/08. koja se primjenjuje u skladu s čl. 44. st. 2. ZIKZ.

 

Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08. na koju žalitelj očito upire.

 

Zatvorenik u žalbi ponavlja primjedbe iznijete u tijeku postupka na rad Probacijskog ureda S., koje se, u bitnome, sastoje u tome da je njegov brat D. B. 8. studenog 2019. zaprimio poziv za susret u probacijskoj službi 5. studenog 2019., dok da obavijest Probacijskog ureda S. o nemogućnosti izrade izvješća o specifičnim okolnostima vezano uz prihvat tijekom uvjetnog otpusta upućena Županijskom sudu u Sisku datira 6. studenog 2019. te ukazuje na ranije izvješće toga Ureda o osiguranom postpenalnom prihvatu.

 

Međutim, žalitelj zanemaruje da prvostupanjski sud okolnosti postpenalnog smještaja zatvorenika, uopće, posve opravdano, nije cijenio odlučnim.

 

Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, cijeneći sve okolnosti iz čl. 59. st. 2. KZ/11., da zatvorenik nema odobrene izvankaznioničke pogodnosti s obzirom na to da je procjena rizičnosti njihove zlouporabe zasad visoka, njegov odnos prema počinjenom kaznenom djelu (kazneno djelo ne priznaje, a u odnosu na kaznu ističe da mu je sve nametnuto i da to stoički trpi), da je od 13. travnja 2016. pod posebnom mjerom održavanja reda i sigurnosti i to pojačanim nadzorom radi mogućeg neprilagođenog ponašanja i negativnog utjecaja na druge zatvorenike uslijed nezadovoljstva vlastitim statusom u Kaznionici, da je predviđeni istek kazne 10. travnja 2024. i okolnost da se kriminalni povrat ne može isključiti, uvažavajući pritom negativno mišljenje Kaznionice u G. i protivljenje državnog odvjetnika da se zatvorenika uvjetno otpusti, unatoč postojanju određenih pozitivnih okolnosti izvršavanja kazne zatvora (uspješnost provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, radna angažiranost, uključenost u informatičku i novinarsku sekciju te u program rada sa zatvorenicima s dijagnosticiranim PTSP-om i završeni tečajevi), pravilno ocijenio da do sada izdržana kazna nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

 

Stoga žalbenim tvrdnjama zatvorenika o visokim penološkim ocjenama, činjenici da je odslužio više od 80% izrečene mu kazne i da se smatra diskriminiranim s obzirom na to da je nedužan, a počinitelji toga kaznenog djela na slobodi, kao i u odnosu na druge zatvorenike s lošijim tijekom izvršavanja kazne zatvora te da se ne može govoriti o eventualnom povratu kada kazneno djelo nije počinio, kao i osporavanjem činjenice da je pod posebnom mjerom, nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Slijedom navedenog, kako žalba zatvorenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 26. veljače 2020.