Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              II 89/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: II 89/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. R. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. i člankom 329. stavkom 1. točkom 6. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog Ž. R., okrivljenog A. V., okrivljenog P. V., okrivljenog R. Ž., okrivljenog D. P. i okrivljenog L. B., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 31. siječnja 2020. broj Kv I-Us-5/20, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog Ž. R., okrivljenog A. V., okrivljenog P. V., okrivljenog R. Ž., okrivljenog D. P. i okrivljenog L. B., kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice, protiv okrivljenog Ž. R. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. i člankom 329. stavkom 1. točkom 6. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor, protiv okrivljenog Ž. R. i okrivljenog L. B. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku protiv („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), a protiv okrivljenog A. V., okrivljenog P. V., okrivljenog R. Ž., okrivljenog D. P. i okrivljenog T. M. temeljem zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Ž. R., po branitelju B. M., odvjetniku iz S., bez posebnog isticanja žalbenih osnova, dok iz sadržaja proizlazi da rješenje pobija prigovorima činjenične naravi. Žalbom predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine istražni zatvor i pusti okrivljenika da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode, podredno da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza.

 

Žalbu protiv tog rješenja podnio je i okrivljeni A. V., po branitelju B. M., odvjetniku iz S., također bez naznake žalbenih osnova, a uz prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno predlaže preinačiti pobijano rješenje „na način da se okrivljeni A. V. pusti na slobodu odmah“, odnosno na način da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08 ili mjerom istražnog zatvora u domu iz članka 119. ZKP/08.

 

Okrivljeni A. V. žalbu podnosi i po branitelju E. S., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene kaznenog zakona", s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine.

 

S obzirom na to da se žalba okrivljenog A. V. podnesena po branitelju B. M. i ona podnesena po branitelju E. S., međusobno sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba ovog okrivljenika.

 

Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni P. V., po branitelju J. F., odvjetniku iz S., bez posebnog isticanja žalbenih osnova, uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje te ukine istražni zatvor okrivljenom P. V., podredno da istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.

 

Okrivljeni R. Ž. žalbu protiv prvostupanjskog rješenja podnosi po branitelju Ž. O., odvjetniku iz S., bez posebnog navođenja žalbenih osnova. Žalbom predlaže „ukinuti zatvor nad okrivljenikom ad. 4/. Podredno, žalbu uvažiti i predmet vratiti sucu istrage na ponovno postupanje i odlučivanje“.

 

Žalbu protiv pobijanog rješenja podnosi i okrivljeni D. P., po branitelju V. G., odvjetniku iz S., bez uvodnog isticanja žalbenih osnova, a uz prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i rješenje preinači na način da okrivljenom D. P. ukine istražni zatvor, podredno da istražni zatvor zamijeni jednom ili više odgovarajućih mjera opreza.

 

Konačno, protiv prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi i okrivljeni L. B., po branitelju M. Ć., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da žalbeno vijeće pobijano rješenje u odnosu na okrivljenog L. B. ukine, podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Naime, prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, potpuno je i pravilno utvrdio postojanje, kako opće, tako i posebnih pretpostavki, za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika Ž. R. i L. B. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a protiv okrivljenika A. V., P. V., R. Ž. i D. P. iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski je sud dao jasne, detaljne, neproturječne i u cijelosti dostatne razloge u odnosu na pojedinog okrivljenika i inkriminirana kaznena djela, kako glede opće, tako i u odnosu na posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi okrivljenog A. V., okrivljenog D. P. i okrivljenog L. B., da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kao i da se zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na postojanje osnovane sumnje, ali i okolnosti iz istražnozatvorskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08., obrazlažu stereotipnim formulacijama bez navođenja konkretnih činjenica. Jednako tako ne stoji ni žalbena tvrdnja kojom, pozivajući se na presudu Europskog suda za ljudska prava „Guzzardi protiv Italije od 6. studenog 1980.“, žalitelj A. V. neosnovano upire da prvostupanjski sud nije pažljivo ispitao opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a u svrhu preveniranja opasnosti od ponavljanja djela na slobodi.

 

Na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda i dostatnost razloga za odluku o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora, nije od utjecaja ni neosnovana žalbena tvrdnja okrivljenog A. V. da bi pobijanim rješenjem, u odnosu na njega, prvostupanjski sud prejudicirao njegovu krivnju i time, zapravo, povrijedio načelo nedužnosti iz članka 3. ZKP/08, budući razlozima pobijanog rješenja sud prvog stupnja iznosi činjenični opis djela iz optužnice kao i utvrđenja iz dosad provedenog dokaznog postupka, ne prejudicirajući time meritornu odluku raspravnog vijeća o krivnji ovog, ili kojeg drugog okrivljenika.

 

Iznoseći razloge za svoju odluku prvostupanjski sud pobijanim rješenjem valjano utvrđuje i, iako šturo, pravilno obrazlaže postojanje općeg uvjeta za produljenje istražnog zatvora, dakle osnovane sumnje da su žalitelji počinili inkriminirana im kaznena djela. Naime, prvostupanjski sud pobijanim rješenjem, iako zbirno za sve okrivljenike, izlaže iz kojih, tijekom istrage provedenih dokaza, proizlazi osnovana sumnja na učin djela koja se njima u ovom kaznenom postupku stavljaju na teret. Svi žalitelji, osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, ispuštaju iz vida da je u ovom kaznenom predmetu, temeljem pravomoćnog rješenja, protiv njih provedena istraga, tijekom koje su prikupljeni dokazi koji osnovanu sumnju dovode do razine izvjesnosti potrebne za podizanje optužnice. Razmatrajući optužnicu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 30. siječnja 2020.  broj KO-US-3/2020. i brojne dokaze na kojima se ona temelji, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom predmetu osnovana sumnja ostvarena u, za ovaj stadij postupka, dostatnom stupnju, čime je ostvarena osnovna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Vlastita analiza i osobna ocjena koju glede pojedinih dokaza iznose žalitelj i Ž. R., P. V. i D. P., kao i osobno viđenje pravne kvalifikacije sudjelovanja žalitelja P. V. u inkriminiranom mu djelu, u ovom trenutku nisu od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru i postojanju opće pretpostavke za daljnju primjenu istog, budući je analizu i ocjenu izvedenih dokaza, kao i zaključak o pravnoj kvalifikaciji djela, po provedenoj raspravi, za slučaj potvrđivanja optužnice, ovlašteno dati raspravno vijeće pri odluci o kaznenoj odgovornosti okrivljenika. Za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban je dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju okrivljenicima terećenih kaznenih djela, koji ovdje svakako postoji.

 

Osim toga, prvostupanjski sud pobijanom odlukom, na temelju u rješenju iznesenih jasnih, detaljnih te u svemu dostatnih razloga, osnovano zaključuje da u odnosu na sve žalitelje i dalje postoji opasnost od činjenja istih ili istovrsnih kaznenih djela na slobodi, što daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čini nužnom te nadalje opravdanom u odnosu na sve žalitelje.

 

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., svi žalitelji zapravo suglasno tvrde da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod okrivljenog Ž. R., okrivljenog A. V., okrivljenog P. V., okrivljenog R. Ž., okrivljenog D. P. i okrivljenog L. B. nisu takve da bi i nadalje opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od iteracije.

 

Protivno takvim žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv tih okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja terećenih im kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja. Naime, prema činjeničnom opisu optužnice okrivljeni Ž. R. povezao je u zajedničko djelovanje okrivljenog A. V., okrivljenog P. V., okrivljenog A. Ž., okrivljenog D. P. i I. P., a okrivljeni A. V. okrivljenog T. M., L. B., A. E., te okrivljeni D. P. i okrivljenog L. B., sve s ciljem preuzimanja teritorija i pripadnika drugih kriminalnih grupacija na širem splitskom području i s njima povezanih osoba u krijumčarenju i prodaji droga kokain i marihuane, nadalje stjecanja prevlasti u naplati time nastalih dugova od tih i s njima povezanih osoba, u koju su svrhu nabavljali razne vrste oružja, kojima su, sve prema inkriminaciji, pucali u pripadnike drugih kriminalnih grupacija, uništavali njihovu imovinu, prijetili smrću i teškim tjelesnim ozljeđivanjem njima bliskih osoba te zahtijevali plaćanje znatnih novčanih iznosa. Pri tome su, sve prema navodima optužnice, u sastavu takvog zločinačkog udruženja, znajući za cilj tog udruženja, po principu podjele uloga i radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, svaki od žalitelja, imali svoju činjeničnim opisom inkriminiranu ulogu i značaj u realizaciji ranije navedenog plana.

 

Izloženi, okrivljenicima inkriminirani način postupanja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost unutar samog zločinačkog udruženja, uz iskazanu iznimnu upornost u protupravnom postupanju, uz izražen visok stupanj kriminalne volje. Uzimajući uz to u obzir i duljinu inkriminiranog razdoblja (srpanj 2018. do 6. ožujka 2019.), brojnost protupravnih radnji, te inkriminirani im cilj protupravnog postupanja (preuzimanje teritorija i pripadnika drugih kriminalnih grupacija u krijumčarenju i prodaji droge), samo već iz izloženog, osnovanim se i ispravnim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

Osim izloženog, okrivljenicima inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela za koja se terete, ispravno prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir raniji život okrivljenika i dosadašnju usklađenost s pozitivnim propisima društva.

 

Naime, okrivljeni Ž. R. je, prema izvodu iz kaznene evidencije, od 2008. do 2016., pravomoćno osuđen u šest navrata zbog raznih kaznenih djela, između ostalog zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, zlouporabe opojnih droga, krivotvorenja novca, dok je presudom koja je postala pravomoćna 25. listopada 2016. osuđen kaznom zatvora u trajanju od dvije godine zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti. Uz navedeno, ovaj okrivljenik je kažnjen i prekršajno zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Neovisno o tome on se sada ponovno javlja kao osnovano sumnjiv za učin terećenog mu djela iznude počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 243. stavka 5. u vezi sa stavcima 3. i 1. te u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 5. KZ/11., što govori o tome da na njega očito ni izricana bezuvjetna kazna zatvora nije ostvarila očekivani preventivni učinak u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela. Stoga nije u pravu ovaj žalitelj kada tvrdi da na njegovoj strani opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi više ne postoji, odnosno da je istu, ako sud smatra drugačije, moguće uspješno zamijeniti jednom ili više mjera opreza.

 

Okrivljeni A. V., iako do sada nije kazneno osuđivan, prema podacima iz prekršajne evidencije, kažnjen je u tri navrata i to zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te Zakona o oružju, time da je i za vrijeme boravka u istražnom zatvoru stegovno kažnjen. Kada se izloženo ponašanje, koje ukazuje na bezobzirno kršenje pravila društva u kojem živi, dovede u vezu s okolnošću da mu se u ovom postupku stavlja na teret ukupno osam kaznenih djela i to teško ubojstvo u pokušaju, ubojstvo u pokušaju, iznuda te protupravno oduzimanje slobode, sva počinjena u sastavu zločinačkog udruženja, tada nije u pravu ovaj žalitelj kada tvrdi da kod njega ne postoje one okolnosti koje bi svojom ukupnošću opravdavale i činile nužnim daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, izložene okolnosti, a vodeći računa o činjenici da je ovaj žalitelj kazneno neosuđivana osoba, dovedene u vezu s naravi i ranije opisanim načinom počinjenja terećenih mu djela i po ocjeni ovog suda, kod okrivljenog A. V. govore o realno predvidivoj opasnosti od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela na slobodi.

 

I u odnosu na okrivljenog P. V., osnovano prvostupanjski sud zaključuje o postojanju iteracijske opasnosti, zbog čega valjano produljuje istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i protiv ovog žalitelja. Naime, točan je navod žalbe da je riječ o kazneno neosuđivanoj osobi. Međutim, valja imati na umu da je okrivljeni P. V. također osnovano sumnji da je bio član zločinačkog udruženja, povezanog u zajedničko protupravno djelovanje s ciljem širenja teritorija i preuzimanja članova drugih kriminalnih skupina, koji je cilj trebao biti ostvaren, između ostalog, izvršenjem kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju, u čijem je počinjenju, sukladno inkriminaciji, kao supočinitelj sudjelovao i ovaj okrivljenik. Pri tome nije neodlučan podatak da je i ovaj okrivljenik ranije prekršajno osuđivana osoba, što govori da ni njegov život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi. Stoga, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da samo zbog činjenice što je on kazneno neosuđivana osoba, ne postoji opasnost da bi na slobodi činio ista ili istovrsna kaznena djela.

 

Na strani okrivljenog R. Ž. okolnost da se tereti za učin četiri kaznena djela i to iznude, teškog ubojstva u pokušaju i protupravnog oduzimanja slobode, sve u okviru zločinačkog udruženja, da je prethodno prekršajno osuđivan i to u osam navrata, da je za vrijeme boravka u istražnom zatvoru stegovno kažnjen, a osobito okolnost da je sukladno inkriminaciji, kazneno djelo iznude iz točke 1.8 optužnice, sa još troje okrivljenika, počinio za vrijeme dok se nalazio u istražnom zatvoru, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavljaju, u svojoj ukupnosti, takve okolnosti koje svojom osobitošću opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i protiv ovog okrivljenika. Naime, izložene činjenice svakako kod okrivljenog R. Ž. ukazuju da će, za slučaj puštanja na slobodu, on nastaviti s činjenjem istih ili pak istovrsnih kaznenih djela.

 

Nije, nadalje, u pravu okrivljeni D. P. kada tvrdi da uslijed činjenice njegove dosadašnje kaznene osuđivanosti, prvostupanjski sud paušalno i općenito, te time neosnovano zaključuje o postojanju iteracijske opasnosti kod ovog okrivljenika. Naime, okrivljeni D. P. se u ovom kaznenom predmetu tereti za učin sedam kaznenih djela i to teškog ubojstva u pokušaju, protupravnog oduzimanja slobode te pet kaznenih djela iznude, počinjenih u sastavu i s željom za ostvarenje cilja zločinačkog udruženja, kojeg je bio član. Povezujući navedeno s činjenicom njegove prethodne prekršajne osuđivanosti u sedam navrata i to, između ostalog, za prekršaje iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te Zakona o oružju, sve u periodu od 2017. – 2019., osnovano sud prvog stupnja, a protivno žalbenim navodima ovog žalitelja, te dostatno obrazloženo zaključuje da i kod ovog okrivljenika postoji iteracijska opasnost, zbog čega je i njemu opravdano produljena mjera istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Konačno, ovaj drugostupanjski sud cijeni valjanim i na zakonu osnovanim zaključak suda prvog stupnja da i kod okrivljenog L. B. postoje osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, uz činjenicu da se okrivljeni L. B. ovdje osnovano tereti za učin tri kaznena djela iznude počinjena u sastavu zločinačkog udruženja, valja imati na umu da je ovaj okrivljenik, prema izvodu iz kaznene i prekršajne evidencije, prethodno osuđivan kako za kaznena djela, tako i za prekršaje. Tako je od 2007. do 2012., okrivljeni L. B. pravomoćno osuđen šest puta, između ostalog zbog kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode te zbog kaznenog djela iznude, na kojeg ni izricane bezuvjetne kazne zatvora nisu ostvarile očekivani učinak, s obzirom na to da se sada opet javlja osnovano sumnjivim za učin kaznenih djela. Povezujući izložene okolnosti koje svojom ukupnošću ukazuju na realnu i predvidivu opasnost da će ovaj okrivljenik na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela, u cijelosti se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi ovog okrivljenika kojima nastoji osporiti kvalitetu osobitih okolnosti i ukazati da mjera istražnog zatvora kod njega nije opravdana niti nužna.

 

Stoga, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na svakog okrivljenika ponaosob i konkretna djela koja im se stavljaju na teret, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv svih žalitelja, opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Nadalje, izložene okolnosti koje ukazuju na iteracijsku opasnost kod svakog od okrivljenika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni ovog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza ili pak istražnim zatvorom u domu, kako to predlažu žalitelji.

 

U žalbama okrivljenika, nadalje se tvrdi da prvostupanjski sud nije vodio računa o dinamičkom pristupu, zbog čega da se mjera istražnog zatvora već 11 mjeseci produljuje identičnim, a bez novih i novonastalih razloga. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv tih okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom ovih okrivljenika na slobodu.

 

Nadalje, u odnosu na žalbene navode svih žalitelja kojim upiru na dugotrajnost njihovog boravka u istražnom zatvoru, ovaj sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene radi li se o eventualnoj povredi tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine svakom od okrivljenika terećenih kaznenih djela, zaprijećenoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati, te s druge strane o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

U odnosu na žalbe okrivljenika A. V., P. V., R. Ž. i D. P. kojima pobijaju osnovanost produljenja mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08., pravilno je i osnovano prvostupanjski sud utvrdio postojanje svih onih pretpostavki čije ostvarenje predviđa spomenuta zakonska odredba kao temelj primjene istražnog zatvora po ovoj zakonskoj osnovi. 

 

U prvom redu, ovim se okrivljenicima stavlja na teret kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. i člankom 329. stavkom 1. točkom 6. KZ/11, za koje je zakonom predviđena kazna zatvora od najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora, čime je ispunjena jedna od pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.  Nastavno izloženom, a u odnosu na žalbu okrivljenog A. V. koji osporavajući osnovanost primjene ove istražnozatvorske osnove prema njemu, ističe činjenicu da ista nije primijenjena prema okrivljenom Ž. R. koji je sukladno činjeničnom opisu optužnice okupio ostale okrivljenike u zločinačko udruženje, valja žalitelju skrenuti pažnju na činjenicu da se okrivljenom Ž. R. podignutom optužnicom ne stavlja na teret kazneno djelo za koje je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora.

 

Nadalje, osnovano prvostupanjski sud, razmatrajući konkretno kazneno djelo opisano u točki 1.1 optužnice, cijeni da je isto počinjeno uz posebno teške okolnosti koje nadilaze one inače svojstvene predmetnom kaznenom djelu. Te se okolnosti, i po ocjeni ovog suda, očituju kroz činjenicu načina počinjenja djela, koje je poduzeto, sve prema inkriminaciji, u sastavu zločinačkog udruženja s visokim stupnjem namjere na ostvarenje zajedničkog cilja (preuzimanje teritorija i pripadnika drugih kriminalnih skupina u krijumčarenju i prodaji droga te stjecanju prevlasti u naplati time nastalih dugova), uz uporabu vatrenog oružja, sve uz detaljno razrađene uloge, na javnom mjestu (ispred ambulante u K. S.), iz čega proizlazi da okrivljenici nisu prezali ni pred činjenicom da terećeno im djelo može uključiti i kolateralne žrtve, što je u svojoj ukupnosti svakako utjecalo na stvaranje osjećaja uznemirenosti, kako žrtava i članova njihove obitelji, tako i svekolike javnosti. S pravom prvostupanjski sud zaključuje da ovakvo inkriminirano postupanje u prosječnog građanina izaziva duboku moralnu osudu, zbog čega je, uz sve ranije izložene okolnosti, radi neometanog odvijanja ovog kaznenog postupka, u konkretnoj situaciji opravdano produljenje istražnog zatvora protiv žalitelja A. V., P. V., R. Ž. i D. P. i temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

 

Ovdje je za dodati da je osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o opstojnosti razloga za primjenu mjere istražnog zatvora u odnosu na osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. i točke 4. ZKP/08., povodom ustavne tužbe okrivljenog A. V., preispitana i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka od 4. veljače 2020. broj U-III-237/2020.), dok se za primjenu mjere istražnog zatvora odlučno činjenično stanje nije od tada izmijenilo.

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja i da ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 26. veljače 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu