- 1 -              Rev-x 880/2015-3

Broj: Rev-x 880/2015-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. T. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u Z., protiv tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica D. F., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-604/14-4 od 17. ožujka 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5151/00-53 od 15. siječnja 2014., u sjednici održanoj 26. veljače 2020.

p r e s u d i o   j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se od tuženika traži isplata iznosa od 220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i parničnim troškovima.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) podnio je tužitelj i to zbog razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP-a odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti predmetnu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova za sastav revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe-izvanbračne supruge tužitelja.

Sporno jest, je li postojala izvanbračna zajednica između tužitelja i M. B., koja je poginula u prometnoj nezgodi 6. lipnja 2000., u razdoblju od 1990. do trenutka njene smrti.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj bio u vezi s M. B., u raznim razdobljima kroz desetak godina, s time da je kroz to vrijeme u zatvoru proveo oko tri do četiri godine. Zaključak je prvostupanjskog suda da tužitelj nije na uvjerljiv i nedvojben način dokazao činjenice da je bio u izvanbračnoj zajednici, već utvrđuje da su isti bili u vezi, održavali je s prekidima za vrijeme boravka tužitelja u zatvoru, dok ostale okolnosti potrebne za dokazivanje postojanja izvanbračne zajednice poput primjerice ekonomske zajednice nije dokazao.

Drugostupanjski sud je zaključio da neodređeni i povremeni boravak u podstanarskim stanovima, neodređeno definirani i stoga nedokazani posjeti tužitelju za vrijeme njegovog boravka u zatvoru, nedokazani prihodi tužitelja i činjenica da su majka i sestra pok. M. B. ostvarile naknadu štetu zbog duševne boli zbog njene smrti uz prethodno utvrđenje da su s njom živjele u zajedničkom kućanstvu nisu pretpostavke za utvrđenje postojanja izvabračne zajednice. Sud drugog stupnja se poziva na ustaljenu sudsku praksu koja je nastojala definirati pojam izvanbračne zajednice na način da istu određuju uzajamna briga i pomaganje, zajedničko stanovanje, te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku odnosno trajniju zajednicu.

Neosnovani su navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer u vrijeme kada je poginula M. B. na snazi je bio Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 162/98, dalje: ObZ-a) kojim nisu bile propisane zakonske pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice, već su samo čl. 262. ObZ-a bile definirane pravne posljedice u smislu imovinsko-pravnih učinaka, ako je takva zajednica trajala dulje vrijeme. Ni raniji zakon, Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98, dalje: ZBPO) koji bi se primjenjivao na razdoblje od 1990. do donošenja Obiteljskog zakona iz 1998., nije definirao pojam izvanbračne zajednice.

U revizijskim navodima tužitelj tvrdi da je drugostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo te pritom analizira i ocjenjuje kvalitetu iskaza svakog pojedinog svjedoka u svrhu dokazivanja svih elemenata potrebnih za utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice (ekonomske i emocionalne zajednice, te njenog trajanja), što se utvrđuje pred nižestupanjskim sudovima.

Tužitelj zapravo u reviziji osporava utvrđeno činjenično stanje, njegovu potpunost i pravilnost, što nije dopušteno u revizijskoj fazi postupka, (arg. iz čl. 385. ZPP-a). S obzirom na navedeno ovaj revizijski sud ne nalazi osnovane navode tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Slijedom toga, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 26. veljače 2020.