- 1 -              Rev 2462/2014-2

Broj: Rev 2462/2014-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice N. G. iz K., II-tužiteljice S. Š. rođ. M. iz R., i III-tužiteljice N. V. rođ. M. iz K., koje sve zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., protiv I-tuženika I. Š. oca Ivana, II-tuženika I. D. oca A. i III-tužene M. Š. oca I., svi odsutni i nepoznatog boravišta, koje zastupa posebna skrbnica G. O. K., odvjetnica u K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2429/2013-2 od 5. lipnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-494/2011-12 od 12. listopada 2012., u sjednici održanoj 26. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e:

              Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2429/2013-2 od 5. lipnja 2013. i presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-494/2011-12 od 12. listopada 2012., i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev, te je utvrđeno da su tužiteljice stekle pravo vlasništva u odgovarajućim suvlasničkim omjerima na nekretninama pobliže opisanim u izreci, uz ovlaštenje, da po pravomoćnosti, zatraže upis stečenog prava vlasništva na predmetnim nekretninama, na svoje ime, u udjelima kako je određeno u toj odluci, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

              Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika, preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti.

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su podnijele tužiteljice pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom ovom sudu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

              Na reviziju nije odgovoreno.

              Revizija je osnovana.

              Sud drugog stupnja pobijanu presudu donio je pozivom na odredbu čl. 373a. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP).

              Sud prvog stupnja zaključio je, na temelju priložene dokumentacije te saslušanih svjedoka, da su tužiteljice osobno i putem pravnih prednika u samostalnom i poštenom posjedu spornih nekretnina duže od 20 godina, pa da su stekle pravo vlasništva tih nekretnina, dosjelošću, pozivom na odredbu iz čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09).

              Nasuprot toga, sud drugog stupnja zaključuje da se iz saslušanja svjedoka A. G. i A. Š. ne može utvrditi da su isti iskazivali upravo o posjedu koji se odnosi na utužene nekretnine, jer u tom smislu, navodi svjedoka su uopćeni i nije jasno o kojim konkretnim nekretninama su svjedočili, posebno, kada se ima u vidu činjenica da je predmet tužbenog zahtjeva veliki broj parcela, a da nije provedena identifikacija predmeta spora. Glede svjedoka F. G., supruga tužiteljice, sud drugog stupnja ocijenio je, da je kao takav svjedok zainteresiran za njezin uspjeh u parnici, te da samo na temelju njegovog iskaza se nije moglo utvrditi da su tužiteljice i njihove prednice bile posjednice spornih nekretnina, to više jer iz iskaza tog svjedoka proizlazi da mu nije poznato gdje se nalaze sve sporne nekretnine, niti na posjed ukazuje činjenica, da su tužiteljice u katastru zemljišta upisane kao posjednice prijepora.

U pravu su tužitelji da je sud drugog stupnja preinačivši presudu, zbog nedostataka u obrazloženju presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Naime, drugostupanjski sud se, obrazlažući svoju odluku, paušalno pozvao da je preinačio presudu prema odredbi čl. 373.a ZPP. U svezi s tim, zaključio je da svjedocima nije bilo jasno o kojim nekretninama svjedoče, mada je takav prigovor posebna skrbnica istaknula tek u žalbi, a propustila je, postaviti pitanje svjedocima, znaju li o čemu svjedoče, odnosno, na raspravi na kojoj su svjedoci iskazivali, iskazati svoj stav da prigovara njihovim iskazima u tom dijelu. Naime, zbog toga, sudu prvog stupnja bilo je potpuno nesporno da svjedoci znaju o kojim nekretninama svjedoče. Iz tog razloga sud prvog stupnja nije mogao pravilno primijeniti odredbu čl. 219. st. 2. ZPP, dok je sud drugog stupnja, prihvatio prigovor tuženika, paušalno naveden u žalbi, a da nije dostatno obrazložio svoje razloge.

              Slijedom navedenog u postupku pred sudom drugog stupnja ostvarena je uvodno navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, pobijanu drugostupanjsku presudu, ali i pobijanu prvostupanjsku presudu, ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 26. veljače 2020.