- 1 -              II Kž 88/2020-4

Broj: II Kž 88/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. N., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. veljače 2020. broj Kov-iz-3/2020 (Kov-6/2020), o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. N., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i u vezi sa člankom 153. stavkom 2. i drugih KZ/11. na temelju članka 125. stavka 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08.) protiv okrivljenog M. N. ukinut je istražni zatvor te je odlučeno da će se okrivljenik odmah pustiti na slobodu. Pod točkom II. izreke rješenja okrivljenom M. N. je na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5. i 10. ZKP/08. određena primjena mjera opreza zabrane približavanja oštećenoj M. Ž., s prebivalištem na adresi u S., na razdaljinu manju od 200 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenom M. Ž., te udaljenja iz doma na adresi u S. Pod točkom III. izreke određeno je da će u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one biti zamijenjene istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez izričitog navođenja žalbene osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i da se protiv okrivljenog M. N. odredi istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalba državnog odvjetnika dostavljena je okrivljeniku i branitelju okrivljenika, odvjetniku M. M.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se svrha istražnog zatvora protiv okrivljenog M. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primijenjenim mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 10. ZKP/08.

Pravilnost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika kojima niti ne ističe neke nove okolnosti, već samo traži procjenu utvrđenih okolnosti, smatrajući kako je isključivo mjerom istražnog zatvora moguće prevenirati iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.

Naime, na strani okrivljenog M. N. doista postoje one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje realne opasnosti da će on boravkom na slobodi počiniti novo, isto ili istovrsno kazneno djelo prema oštećenici. Te okolnosti proizlaze iz duljine vremenskog perioda u kojem se okrivljeniku inkriminira da bi počinio kaznena djela iz optužnice, činjenica što je okrivljenik u kontinuitetu od preko šest godina živio u izvanbračnoj zajednici sa žrtvom oštećenom M. Ž. u kojoj zajednici je rođeno njihovo dvoje zajedničke malodobne djece, kao i iz okolnosti da između okrivljenika i žrtve oštećenice nedvojbeno postoje narušeni odnosi.

Međutim, unatoč postojanju opasnosti da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo, i ovaj sud, protivno navodima žalbe državnog odvjetnika, ocjenjuje da se svrha mjere istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti i primijenjenim mjerama opreza, odnosno zabranom približavanja oštećenoj M. Ž. na udaljenost manju od 200 metara, zabranom uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s tom oštećenicom, te udaljenjem iz doma s adrese prebivališta, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno vrednovao činjenicu da okrivljenik do sada nije dolazio u sukob sa zakonom. Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije vidljivo je da je okrivljenik kazneno neosuđivana osoba. Povezujući navedeno s činjenicom da se protiv okrivljenika ne vodi nijedan drugi kazneni postupak (osim ovog), pravilna je ocjena suda prvog stupnja kako i primijenjene mjere opreza predstavljaju dovoljnu garanciju otklanjanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika. Tim više, što je otac okrivljenika M. N., dozvolio okrivljeniku da do pravomoćnog okončanja ovog kaznenog postupka, a i dulje, živi i boravi na adresi njegova prebivališta u H.

Osim toga, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je i dosadašnji boravak okrivljenika u istražnom zatvoru u ukupnom trajanju nešto duljem od tri mjeseca morao imati preventivno djelovanje na okrivljenika te da će utjecati na njegovu svijest da shvati ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi i da se prilikom boravka na slobodi ne upušta u ponašanja koja nisu u skladu s pravnim poretkom.

Pritom treba uzeti u obzir i okolnost da je okrivljenom M. N. dano upozorenje da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mu mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

Slijedom navedenog, a budući da prigovorima žalitelja nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. veljače 2020.