- 1 -              Rev 3044/2018-6

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3044/2018-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. S. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu T. N. i S. d.o.o., Z., radi naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3071/18-2 od 5. lipnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5225/17-91 od 13. veljače 2018., u sjednici održanoj 26. veljače 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija  tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

»I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku A. B. d.d. isplatiti tužitelju C. S. d.o.o., iznos od 351.030,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2007. pa do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2018. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 25.625,00 kn, u roku od 15 dana.«

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

»I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5225/17-91 od 13. veljače 2018. u točki I. izreke te u točki II. izreke za iznos od 25.000,00 kn.

 

II. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5225/17-91 od 13. veljače 2018. u točki II. izreke te sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 kn.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe.«

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te "opreza radi" i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju te preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti, podredno iste ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

Tužitelj je zatražio trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prije svega, treba reći, da je u ovom postupku obzirom na vrijednost predmeta spora (novčani zahtjev  za isplatu iznosa od 351.030,00 kn) dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (tzv. redovna revizija), dakle, ne i revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija).

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, obrazloženje pobijanih presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji kao takovi ne proturječe sadržaju spisa.

 

Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

Revizija je samostalni (izvanredni) pravni lijek, te s obzirom na odredbe čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP, nije dovoljno "radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja" uputiti revizijski sud na navode žalbe od 21. veljače 2018., kako to tužitelj navodi u reviziji.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da sama činjenica da je izvršena isplata na temelju naloga na kojem su krivotvoreni potpis i pečat ne znači time i odgovornost za štetu koju eventualno trpi tužitelj jer je u postupku utvrđeno da nije došlo do propusta na strani zaposlenika tuženika, budući je sporni nalog sadržavao sve potrebne elemente propisane člankom 6. Odluke o nalozima za plaćanje, a da je zbog kvalitete krivotvorine, krivotvorenje moglo biti utvrđeno tek grafološkim vještačenjem. Upravo stoga da nema propusta na strani radnika tuženika. Pritom se sud prvog stupnja pozvao na odredbe čl. 1045. i 1062. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 -  dalje: ZOO).

 

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu (osim u dijelu odluke o parničnom trošku za iznos od 625,00 kn) pozivom na odredbu čl. 368. st. 2. ZPP, nalazeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 1062. st. 1. ZOO), ali da je pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 1061. st. 1. ZOO) trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

Naime, i drugostupanjski sud je shvaćanja da u okolnostima konkretnog slučaja kada je zbog kvalitete krivotvorine, krivotvorenje moglo biti utvrđeno tek grafološkim vještačenjem, nema propusta na strani radnika tuženika, međutim da u takvoj situaciji ne postoji odgovornost tuženika za štetu u smislu odredbe čl. 1061. st. 1. ZOO, a ne u smislu odredbe čl. 1062. st. 1. ZOO, na koju se poziva prvostupanjski sud.

 

Odluku suda drugog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

U slučaju iz st. 1. ovog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu  ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe st. 2. navedenog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena je kao neosnovanu.

 

Zagreb, 26. veljače 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.