Baza je ažurirana 15.04.2025. 

zaključno sa NN 66/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 121/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 121/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. P., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 4. veljače 2020. broj Ik I-69/2020-6, u sjednici održanoj 26. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika J. P.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 159.a točke 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (,,Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II) odbijen je prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika J. P. podnesen po službenoj dužnosti na temelju članka 158.a stavka 1. ZIKZ-a. Zatvorenik se trenutno nalazi u Zatvoru u Z. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. rujna 2019. broj K-431/2019 zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11.-I, a koja kazna mu ističe 22. lipnja 2020.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik J. P. po opunomoćenici, odvjetnici L. M. M., ,,iz svih zakonom predviđenih razloga“, s prijedlogom da se donese odluka ,,kojom se usvaja ovaj prijedlog zatvorenika J. P. za uvjetni otpust“.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u smislu odredbe članka 44. stavka 2. ZIKZ-a primjenjuje u ovom postupku, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući pravilnost pobijane odluke, zatvorenik u žalbi tvrdi da bi institut uvjetnog otpusta trebalo promatrati u svjetlu odredbi Kaznenog zakona koje uređuju institut uvjetne osude i opoziv takve izrečene kaznene sankcije. U tom pravcu žalitelj vrlo opširno obrazlaže da je zakonodavac jasno propisao situacije u kojima je sud obvezan opozvati uvjetnu osudu te situacije fakultativnog opoziva uvjetne osude. Pritom, također naglašava da je izrijekom propisano i da se uvjetna osuda opoziva samo kada se nakon izricanja uvjetne osude osuđeniku izrekne kazna za djelo počinjeno prije izricanja uvjetne osude te isključivo kada se ocijeni da ne bi bile ispunjene pretpostavke za izricanje uvjetne osude da se za to ranije kazneno djelo znalo. Stoga, žalitelj smatra da se činjenicu da se protiv zatvorenika vodi kazneni postupak ne treba promatrati kao zapreku da se donese pozitivna odluka o prijedlogu za uvjetni otpust te da, gotovo tri godine kasnije, nakon već izdržane kazne za kasnije počinjeno kazneno djelo, nije oportuno kažnjavati zatvorenika zbog činjenice da je ranije navodno počinio kazneno djelo za koje još uvijek nije donesena pravomoćna odluka.

 

Nasuprot istaknutim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud s pravom odbio prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika J. P.

 

Naime, iz podataka sadržanih u prijedlogu za uvjetni otpust Zatvora u Z. od 13. siječnja 2020., proizlazi da se protiv zatvorenika J. P. pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem K-27/19 vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, koja činjenica se ne spori niti žalbom zatvorenika.

 

Također, provjerom u eSpisu, utvrđeno je da je spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-27/19 uz dopis od 12. veljače 2020. dostavljen Županijskom sudu u Osijeku, a zbog odlučivanja o žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, o kojoj žalbi nije odlučeno.

 

Odredbama članka 159.a točkama 1., 3., 4. ili 6. ZIKZ-a, izrijekom su propisane okolnosti za obligatorno odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesenog u smislu članka 158.a tog Zakona pa je tako člankom 159.a točkom 4. ZIKZ-a propisano da će sud odbiti rješenjem prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti ako je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak.

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da je u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom činjenica da je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak obligatoran razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesenog u smislu članka 158.a ZIKZ-a, prvostupanjski je sud ispravno i na zakonu osnovano odbio prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika J. P.

 

Budući da se radi o imperativnoj zakonskoj normi slijedom čega prvostupanjski sud u tim situacijama nije ovlašten ocjenjivati postoje li okolnosti iz članka 59. stavka 2. KZ/11.-II koje bi uvjetni otpust zatvorenika činile svrsishodnim, žalbeni navodi zatvorenika kojima se nastoji skrenuti pažnja na pitanje je li se do sada izdržanom kaznom zatvora kod zatvorenika postigla svrha kažnjavanja, nemaju značaja na pravilnost pobijanog rješenja.

 

Kraj takvog stanja stvari, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda ni u najmanjoj mjeri nije dovedena u pitanje ni žalbom istaknutim stavom zatvorenika o potrebi promatranja instituta uvjetnog otpusta u svjetlu odredbi koje uređuju institut uvjetne osude te opoziv te kaznene sankcije. Naime, pored sličnosti u njihovom nazivu, ne postoji sličnost zakonskih odredaba kojima su ti instituti propisani, niti mogućnost njihove usporedbe, a kamoli njihove zajedničke primjene.

 

Podredno navedenom, treba napomenuti da iz stanja spisa predmeta proizlazi da su navodi izneseni u žalbi zatvorenika već isticani u podnesku zatvorenika od 4. veljače 2020. naslovljenom kao ,,Dopuna prijedloga za uvjetni otpust“. Stoga, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu postupak uvjetnog otpusta pokrenut prijedlogom Zatvora u Z. podnesenom po službenoj dužnosti, trebalo je taj podnesak tretirati kao osobni prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust te o istome također odlučiti, o čemu će prvostupanjski sud svakako voditi računa.

 

Slijedom svega navedenog, budući da ni ispitivanjem prvostupanjskog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 26. veljače 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu