- 1 -              II Kž 87/2020-4

Broj: II Kž 87/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Perice Rosandića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. veljače 2020. broj Kov-Iz-4/2020. (Kov-7/2020.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba okrivljenog S. T. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) određen je istražni zatvor protiv okrivljenika I. T. i S. B. (sada E. N.), koji se nalaze u bijegu, a na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. ZKP/08. produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog S. T., sve temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Ujedno je određeno da se okrivljenom S. T. u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 6. kolovoza 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. T. po branitelju, odvjetniku N. Š., bez posebnog isticanja žalbenih osnova, a uz navod da prvostupanjsko rješenje pobija „iz svih zakonom predviđenih razloga“. Žalbom predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine te da „III-okrivljeniku S. T. omogući da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode“.

Žalba okrivljenog S. T. nije osnovana.

Naime, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud iznosi površne i paušalne razloge zbog kojih zaključuje da utvrđenu opasnost od bijega može otkloniti samo primjena mjere istražnog zatvora, odnosno zbog čega nalazi „da bi bila isključena zamjena istražnog zatvora jamstvom“, čime zapravo aludira na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Suprotno tom žalbenom navodu, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve one činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. T. te je za svoju odluku dao jasne, valjane i u svemu dostatne razloge, i to glede postojanja opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, posebne pretpostavke iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog kojih je istražni zatvor protiv ovog okrivljenika i do sada primjenjivan.

Dakle, prvostupanjskim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbom upire okrivljenik, dok razmatranjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., po ocjeni ovog suda, nije utvrđeno da bi bila počinjena koja druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, protivno navodima žalbe, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da su na strani okrivljenog S. T., ostvarene one osobite okolnosti koje ukazuju na postojanje realne i predvidive opasnosti da će on na slobodi pobjeći, kriti se i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, čime je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

Tako, opasnost od bijega kod okrivljenog S. T. prvostupanjski sud osnovano nalazi u činjenici da on, sukladno podacima koje je dao prilikom prvog ispitivanja, ima prijavljeno prebivalište u Republici Austriji te boravište u Republici Srbiji. Nadalje, okrivljeni S. T. je državljanin Republike Srbije, koja vlastite državljane ne izručuje. Imajući, uz navedeno, u vidu da iz spisa predmeta proizlazi kako okrivljeni S. T. za teritorij RH nije vezan ni jednom čvrstom sponom, budući da ovdje nema obitelj, posao ili pak imovinu, kao i da se u Republici Hrvatskoj našao na proputovanju iz Republike Austrije, dok je sada ovdje suočen s vođenjem kaznenog postupka zbog osnovane sumnje na učin kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 2. i 4. KZ/11., za koje je, obzirom na propisanu kaznu, u slučaju dokazanosti, moguća osuda na višegodišnju kaznu zatvora, doista je razumno za očekivati da će, puštanjem na slobodu, okrivljenik pobjeći te postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske.

Zbog svega navedenog, s pravom je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv okrivljenog S. T. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., dok na ovakva pravilna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda ni na koji način ne utječu navodi o žaliteljevom teškom zdravstvenom stanju te tvrdnja da on svoja zdravstvena prava ostvaruje isključivo na području Republike Austrije, koja je članica EU, pa da se stoga opasnost od bijega može prevenirati određivanjem jamstva uz neku od mjera opreza, kao što su „privremeno oduzimanje putne isprave za prijelaz državne granice te mjera zabrane napuštanja prebivališta u Rep. Austriji i sl.“.

              Naime, brojnost i značaj pobijanim rješenjem navedenih okolnosti koje govore o realno predvidivoj opasnosti od bijega kod konkretnog okrivljenika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuju na zaključak da je protiv okrivljenog S. T. primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., za sada, jedina prikladna te nadalje nužna. Ni po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, svrhu zbog kojih je do sada primjenjivan istražni zatvor, u ovom trenutku, nije moguće ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom odredbama ZKP/08., pa tako niti ponuđenim iznosom jamstva.

              Stoga, a s obzirom na to da žalbenim navodima okrivljenog S. T. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. veljače 2020.

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.