Poslovni broj: 8 Gž Ovr-131/2019-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Š. B. iz S., OIB: …., koga zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u S., protiv ovršenika M.-B. L. H. d.o.o., Z., OIB: ……, koga zastupa punomoćnica D. F., odvjetnica u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-27/19-4 od 28. siječnja 2019., dana 26. veljače 2020.

 

r i j e š i o j e

 

1. Uvažava se žalba ovršenika M.-B. L. H. d.o.o., Z. i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-27/19-4 od 28. siječnja 2019. u dijelu pod toč. I. izreke tako da se u tom dijelu rješava:

 

Nalaže se Financijskoj agenciji, RC Zagreb, Vrtni put 3 da odgodi davanje naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika M.-B. L. H. d.o.o., Z. u iznosu od 496.435,14 kn i to temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja Š. B., temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-8170/2015 od 9. lipnja 2017. i rješenja Općinskog suda u Splitu o ispravku presude poslovni broj P-8170/2015 od 27. studenoga 2018., a sve do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji ovršenika u parničnom predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-8170/2015.

2. Nalaže se ovrhovoditelju Š. B. naknaditi ovršeniku M.-B. L. H. d.o.o., Z. trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn, roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.562,50 kn (tisućupetstošezdesetdvijekuneipedesetlipa), kao neosnovan."

Protiv citiranog rješenja u dijelu pod toč. I. izreke žalbu je izjavio ovršenik iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. Ističe da plaćanje na račun punomoćnika ovrhovoditelja (bez obzira što je isto predviđeno kao mogućnost odredbom čl. 204. st. 2. Ovršnog zakona) u situaciji dok ovrhovoditelj ima blokiran račun je isto kao i plaćanje putem ugovora o cesiji društva koji ima blokiran račun i kojem prijeti otvaranje stečajnog postupka, a koji pravni posao je zabranjen odnosno pobojan sukladno odredbama čl. 198. do 202. Stečajnog zakona obzirom se na taj način izravno oštećuju vjerovnici blokiranog društva, u ovom slučaju vjerovnici ovrhovoditelja koji je blokiran već 2924 dana sa ukupnim iznosom neizvršenih osnova za plaćanje od 9.656.026,35 kn. Zakonodavac prilikom donošenja navedene odredbe sasvim sigurno nije na umu imao situaciju u kojoj se takva odredba zloupotrebljava s ciljem izbjegavanja namirenja vjerovnika kao jedan od razloga zašto ovršenik ne trpi nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Prvostupanjski sud navodi "posebno napominje" okolnost što je u zahtjevu za izravnu naplatu zatraženo da se novčana sredstva prenesu na račun punomoćnika ovrhovoditelja. Postavlja se pitanje da li bi prvostupanjski sud donio drugačiju odluku odnosno prihvatio prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa da je plaćanje išlo izravno na račun ovrhovoditelja, a ne njegovom punomoćniku te je nejasno od kakvog je utjecaja uopće činjenica što plaćanje ide na račun punomoćnika ovrhovoditelja. Ovršenik je upravo u svrhu dokazivanja nastanka nenadoknadive štete dostavio podatke o imovini ovrhovoditelja prema kojim podacima ovrhovoditelj nema nikakve imovine iz koje bi se ovršenik mogao naplatiti. Što bi po mišljenju prvostupanjskog suda predstavljalo dokaz nastanka nenadoknadive štete ako ne činjenica da ovrhovoditelj nema imovine iz koje bi se ovršenik mogao naplatiti u slučaju pozitivne odluke o reviziji ovršenika te mu je račun blokiran osam godina sa iznosom od gotovo 10.000.000,00 kn. Pored gore navedenog radi se o potraživanju ovrhovoditelja prema ovršeniku koji predstavlja veliki iznos (496.435,14 kn) kod ovrhovoditelja ispunjeni su svi uvjeti za pokretanje stečaja potrošača, a prvostupanjski sud te uvjete ne smatra relevantnim za donošenje odluke i osnovanost zaključka da ovršenik neće moći od ovrhovoditelja nadoknaditi štetu koja bi mu nastala da se izvrši zatraženi prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate. Poziva se na odluku Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-194/18 od 7. svibnja 2018. Ovršenik smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate te da su ispunjeni svi uvjeti za donošenje rješenja o odgodi izvršenja. Predlaže se preinačiti prvostupanjsko rješenje ili isto ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje uz naknadu troška podnošenja žalbe.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), a sve u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17.; dalje OZ) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istog Zakona, a u svezi čl. 21. OZ, ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

Iz spisa predmeta proizlazi da je ovršenik dana 4. siječnja 2019. podnio prijedlog za odgodu ovrhe – prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-8170/2015 od 9. lipnja 2017. i rješenja Općinskog suda u Splitu o ispravku presude poslovni broj P-8170/2015 od 27. studenoga 2018., a sve do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji ovršenika u parničnom predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-8170/2015.

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate s obrazloženjem da je prilaganjem revizije izjavljene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2056/17 od 19. srpnja 2018. ispunjen jedan od uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ. Međutim, da nije učinjeno vjerojatnim da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje pozivajući se pritom na odredbu čl. 65. st. 1. i 204. st. 1. i 2. OZ.

Odredbom čl. 210. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, prema odredbi čl. 209. st. 5. ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

Naime, prema čl. 65. st. 1. OZ na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz kumulativno ispunjenje jednog od uvjeta iz toč. 1. do 10. navedenog stavka istog članka koji se primjenjuje sukladno čl. 210. st. 2. OZ.

Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ispunjena jedna od kumulativno propisanih pretpostavki iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava budući da je ovršenik podnio reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2056/2017 od 19. srpnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-8170/15 od 9. lipnja 2017., a temeljem koje se provodi postupak izravne naplate novčane tražbine.

Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ovršenik je učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi provedbom predmetne ovrhe radi naplate iznosa od 496.435,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama – trpio teško nadoknadivu štetu, a sve polazeći od činjenice - da iz spisa predmeta proizlazi kako ovrhovoditelj nije upisan u katastarskom operatu na području za koje evidenciju vodi Gradski ured za katastar i geodetske poslove G. Z., - da prema službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila ovrhovoditelj nije evidentiran kao vlasnik vozila, - da iz očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija slijedi da za ovrhovoditelja postoji ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje u visini od 9.656.026,35 kn, - da je njegov račun u blokadi 2 924 dana, - da ovrhovoditelj nije upisan u katastarski operat prema stanju podataka upisanih u službenoj evidenciji nositelja prava na nekretninama koja se odnosi na područje Republike Hrvatske te konačno - da ovrhovoditelj nije upisan ni kao vlasnik nekretnine na području nadležnosti zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu.

Kako, naspram navedenog ovrhovoditelj nije priložio materijalne dokaze kojima bi pobio navode i dokaze ovršenika u svezi njegova (ovrhovoditeljeva) imovinskog stanja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izvjesno je da bi ovršenik trpio teško nadoknadivu štetu u slučaju uspjeha u revizijskom postupku.

Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvarene su zakonske pretpostavke za primjenu odredbe čl. 65. st. 1. u svezi čl. 210. st. 2. OZ radi čega je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod toč. 1.

S obzirom da je ovršenik uspio u žalbenom postupku valjalo je, po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a sve u svezi čl. 21. st. 1. OZ te primjenjujući Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa) u svezi Tbr. 13. Tarife (sastavljanje žalbe protiv rješenja, odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3. i 6. Tarife), istom priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 250 bodova što s PDV od 25 % ukupno iznosi 312,50 bodova odnosno 3.125,00 kn, dok je kao neosnovan odbijen zahtjev ovršenika za više zatražen iznos budući da isti nije zatražen sukladno Tbr. 10. toč. 5. u svezi Tbr. 13. Tarife odnosno čl. 155. ZPP radi čega je valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod toč. 2.

U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 26. veljače 2020.

 

Sutkinja

 

Sanja Dujmović