Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: Gž R-198/2020-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a |
Poslovni broj: Gž R-198/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Arijana Bolanča, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka, kao sudca izvjestitelja i Svjetlane Vidović, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja J. B., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. E., odvjetniku u odvjetničkom društvu E. i Š., Z., protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, OIB: ..., zastupan po punomoćnici A. Č., radi utvrđenja nedopustivosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 27 Pr-1371/2019 od 20. studeni 2019.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1371/2019 od 20. studeni 2019. u dijelu po točkama I., II., III. i IV. izreke.
r i j e š i o j e
Djelomično se odbacuje žalba tužitelja u dijelu koji pobija presudu u dijelu pod točkom V. izreke kao nedopustiva.
Preinačava se prvostupanjska odluka u djelu pod točkom VI. na način da se tužitelju na ime troškova prvostupanjskog postupka pored već pravomoćno dosuđenog iznosa od 15.781,25 kuna dosuđuje daljnji iznos od 11.250,00 kuna, dok se za iznos od 5.625,00 kuna žalba tužitelja odbija kao neosnovana.
Na ime troškova drugostupanjskog postupka tužitelju se dosuđuje daljnji iznos od 9.765,62 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27. veljače 2020. pa do konačne isplate.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopušten poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, te naloženo tuženiku da vrati tužitelja na posao, kao i da mu na ime plaće isplati iznos od 255.046,26 kuna s kamatama, kako je to pobliže naznačeno u točki III. izreke. Naime izgubljenih prigodnih nagrada naloženo je tuženiku da isplati tužitelju i iznos od 6.500,00 kuna s pripadajućim kamatama, kao u točki IV. izreke. Sud je naložio tuženiku da na ime troškova postupka isplati tužitelju iznos od 15.781,25 kuna, te za više zatraženi iznos od 16.875,00 kuna zahtjev je odbijen kao neosnovan. Protiv ove presude i to dijela pod točkom V. i VI. žali se tužitelj zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), predlaže da se presuda u tom dijelu preinači.
Tužena pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. ZPP. Predlaže da se presuda preinači a podredno ukinuti predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
Žalba tuženika je neosnovana.
Sporno je između parničnih stanaka je li dopušten poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju kao i je li tužena u obvezi isplatiti tužitelju pripadajući iznos plaće kao da je radio.
Izrečeno utvrđenje suda prvog stupnja da je nedopušten otkaz ugovora o radu prihvaća kao pravilan i ovaj sud, jer razlozi koje je dao sud jesu pravilni i utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.
Naime, između parničnih stranaka nije sporno da je kod tuženika došlo do promjene u organizaciji poslovanja na način da je ukinuto radno mjesto na kojem je tužitelj radio a koje se nazivalo voditelj područja dostave divizija pošta na području grada Zagreba i Zagrebačke županije. Kako je novom sistematizacijom ukinuto to radno mjesto i svih 15 djelatnika koji su radili na tom poslu jesu dobili otkaz i raspoređeni su na druge poslove, to nije bila mjesta primljenih zakonskih kriterija kojeg će se od radnika zadržati na poslu jer je svim radnicima koji su radili na tim poslovima prestao radni odnos. Novom organizacijom posla poslovi Voditelja područja dostave jesu organizirani na način da sada nose naziv Voditelja dostave sa znatno širim područjem djelovanja i manjim brojem izvršitelja.
Svim djelatnicima kojima je prestao radni odnos tuženik je ponudio zaključenje ugovora o radu i od ukupno 15 djelatnika, 7 osoba je zaposleno na radno mjesto administrativnog suradnika, dok je preostali broj osoba (8) zaposleno na poslovima kontrolora za poštanske procese, koje radno mjesto je nuđeno i tužitelju. Vrlo brzo nakon što su zaključili ugovore za radno mjesto administrativnih suradnika 7 osoba je zaključilo novi ugovor o radu i to Voditelja dostave u sektoru grupe područja 1, koje radno mjesto je hijerarhijski iznad dotadašnjeg posla koje je radio tužitelj i prethodni zaposlenici i pravilno tužitelj u ovakvim radnjama vidi grubu zlouporabu ovlaštenja poslodavca. Naime, kako bi izbjegao zakonske kriterije u smislu članka 115. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje u tekstu: ZR), poslodavac je svim voditeljima otkazao ugovor i istovremeno potpisao nove ugovore s tim da je dio tih zaposlenika u vrlo kratkom roku postavio na poslove voditelja dostave. Kod činjenice da tužitelj ima visoku stručnu spremu i da je dugogodišnji djelatnik, na čiji rad nije bilo nikakvih primjedbi, opravdano ukazuje na grubu zlouporabu procesnih ovlaštenja jer njemu nikada poslodavac nije nudio zaključenje ugovora istovremeno s otkazom. Dakle, ne može se govoriti da se radi o otkazu ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora, već isključivo da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu. Nema mjesta poslovno uvjetovanom otkazu ukoliko poslodavac ima mogućnost da zaposli radnika na drugom radnom mjestu sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Pravilnom ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je postojala takva mogućnost. Sama činjenica da je tuženik nudio tužitelju sporazumni prestanak ugovora o radu i zaključenje novog ugovora o radu za koje radno mjesto se traži srednja stručna sprema i znatno niži koeficijent bodova, čime bi mu bila znatno umanjena primanja, poslodavac nije udovoljio Zakon o propisanom postupku, jer ukoliko poslodavac ima mogućnosti da rasporedi tužitelja na adekvatno radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu onda nije bilo mjesta poslovno uvjetovanom otkazu, što neosnovano osporava tuženik.
U procesnoj situaciji kad je utvrđeno da je nedopušten otkaz ugovora o radu ima se smatrati da je u cjelokupnom periodu tužitelj bio na radu i da je ostvarivao plaću u iznosu kao da je radio. Žalbenim navodima tuženik ne spori tako utvrđeni iznos kao i pripadajući iznos naknade.
S obzirom na sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva tuženik ima obvezu da vrati tužitelja na radno mjesto radi kojeg je zaključen ugovor o radu i koji ugovor je bio predmet i čija je zakonitost otkaza bila predmet ovoga spora.
Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koji su temeljeni pravilno na rezultatima provedenog dokaznog postupka.
Pored iznesenoga valjalo bi odlučiti kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1 ZPP.
Odluka o troškovima postupka produkt je pogrešne primjene materijalnog prava što osnovano u žalbi ističe tužitelj. Naime, u procesnoj situaciji kad je tužitelj već u podnesku od 5. srpnja postavio tužbeni zahtjev u novčanom iznosu na isplatu dospjele plaće od 85.402,73,kuna, radi se o novčanom potraživanju, pa je sud prvog stupnja trebao dosuditi tužitelju za sastav podneska od 5. srpnja 2018. i 6. srpnja 2018. iznos od po 1.000,00 kuna kao i za podneske od 26. lipanj 2019. za iznos od 2.500,00 kuna, te od 18. rujna 2019. za iznos od 5.000,00 kuna. Sve sa PDV-om što čini sumu od 11.250,00 kuna. Stoga je valjalo žalbu tuženika u točki VI. preinačiti i dosuditi tužitelju daljnji iznos na ime troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 11.250,00 kuna s pripadajućim kamatama a odbiti žalbu za iznos od 5.625,00 kuna. Sud je odbacio žalbu tužitelja u dijelu pod točkom V. jer u tom dijelu je tužitelju u cijelosti usvojen zahtjev pa nema pravnog interesa za pobijanje odluke kojim je usvojen njegov zahtjev.
Na ime troškova drugostupanjskog postupka tužitelju je naime sastava žalbe dosuđen iznos od 7.812,50 kuna, što s PDV-om čini iznos od 9.765,62 kune, koji iznos mu je valjalo u cijelosti dosuditi s kamatama počev od 27. veljače 2020. pa do konačne isplate
U Splitu 25 veljače 2020.
Predsjednica vijeća: Arijana Bolanča, v. r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.