1                          Poslovni broj Gž Ob-36/2020-2

  REPUBLIKA HRVATSKA

  Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-36/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužiteljice V. T. iz D., OIB... zastupane po punomoćniku V. D., odvjetniku iz S., protiv tuženika 1. H. p. b. d.d. Z., OIB..., zastupane po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz Z. i 2. Z. T. iz D., OIB..., radi utvrđenja i proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 15 P-440/2012 od 8. siječnja 2020., 25.veljače 2020.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužiteljice, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 15 P-440/2012 od 8. siječnja 2020.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem odbijeni su prigovori tužiteljice od 14. studenoga 2019. izjavljeni protiv rješenja o pristojbi od 4. studenoga 2019. pod poslovnim brojem P-440/2012 i pod poslovnim brojem P-645/2012 kao neosnovani te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P-440/2012-57 od 4. studenoga 2019. i P-645/2012-11 od 4. studenoga 2019.

Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela pravovremenu žalbu. Navodi da nije dužna platiti pristojbu na odgovor na tužbu, već je istu dužan platiti tuženik koji je i dao odgovor na tužbu, jer svaka stranka snosi troškove pristojbe razmjerno uspjehu u postupku, a iz prvostupanjske presude ne proizlazi da je tuženik uspio u sporu. Naime, prema Zakonu o parničnom postupku svaka stranka snosi svoje troškove postupka te je u konkretnom slučaju presudom prvostupanjskog suda odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Dakle, tuženik treba snositi svoje troškove i platiti pristojbu na odgovor na tužbu. Uostalom, tužiteljica je dužna platiti pristojbu na tužbu i na žalbu, pa bi onda imala pravo na polovinu tih izdataka od tuženika, ukoliko bi se prihvatilo stajalište izraženo u pobijanom rješenju. Nadalje, prvostupanjski sud uopće nije odlučio o prigovoru zastare. Naime, tužba je predana sudu 2012., a pobijano rješenje doneseno je 4. studenoga 2019., dakle nakon proteka više od pet godina, pa je naplata sudske pristojbe zastarjela temeljem čl. 10. Zakona o sudskim pristojbama. Stoga se predlaže da se pobijano rješenje ukine.

Žalba tužiteljice nije osnovana.

Prvostupanjski sud je naložio tužiteljici da plati troškove sudskih pristojbi na odgovore na tužbu s obrazloženjem da su tužbeni zahtjevi tužiteljice pravomoćno odbijeni, pa je stoga ista dužna platiti sudske pristojbe odgovora na tužbe temeljem čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15 i 118/18).

Takva odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita i neosnovano je tužiteljica osporava žalbom.

Naime, u postupku u kojem su nastale pristojbene obveze tužiteljica je podnijela dvije tužbe protiv tuženika, i to tužbu koja se vodila pod poslovnim brojem P-440/2012, u kojem predmetu je tužba podnesena 28. svibnja 2012., i u tužbenom zahtjevu je tužiteljica osim deklaratornog preambula, u kojem je tražila utvrđenje da je suvlasnica u pola dijela nekretnine, tražila da se proglasi ništavom i pogrešnom uknjižba prava vlasništva tuženika H. p. b. d.d. U tužbi pod poslovnim brojem P-645/2012, a koji predmeti su spojeni, tužiteljica je također tužila H. p. b. d.d. i drugotuženika Z. T., te je u tužbenom zahtjevu tražila da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodila pred prvostupanjskim sudom u predmetu Ovr-729/12 u odnosu na pola dijela nekretnine. Oba predmeta su spojena te je donesena pravomoćna presuda u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu da je ista suvlasnica u pola dijela nekretnine (koji zahtjev se odnosio na drugotuženika) ali su odbijeni tužbeni zahtjevi za proglašenje ništavom i nepostojećom uknjižbe prava vlasništva prvotuženika H. p. b. d.d. te da je nedopuštena ovrha koja se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku posl. br. Ovr-729/2012 u odnosu na pola dijela te nekretnine.

Pristojbe koje su nastale na odgovore na tužbe je dao prvotuženik H. p. b. d.d., u odnosu na koju je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen, s obzirom da u onom dijelu u kojem je njen tužbeni zahtjev prihvaćen (radi utvrđenja bračne stečevine u ½ dijela), je pasivno legitimiran drugotuženik, dok se radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s kojim zahtjevom tužiteljica nije uspjela, je u cijelosti uspio prvotuženik koji bi činjenicom podnošenja odgovora na tužbe trebao platiti pristojbu u slučaju ukoliko bude tužbeni zahtjev prihvaćen, međutim, u ovom slučaju tužbeni je zahtjev prema prvotuženiku odbijen.

Iz navedenog razloga tužiteljica je dužna platiti trošak pristojbe na odgovore na tužbe, s obzirom na odredbu čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama kojom je propisano da sudska pristojba za odgovor na tužbu plaća se po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Kako je prvotuženik u cijelosti uspio u parnici, to je sudsku pristojbu na odgovore na tužbu prvotuženika dužna snositi tužiteljica, s time da neosnovano ističe u žalbi da je svaka stranka trebala snositi svoje troškove postupka, pozivajući se na odredbe Zakona o parničnom postupku, s obzirom da se u pogledu naplate sudskih pristojbi primjenjuje Zakon o sudskim pristojbama kao lex specialis, u odnosu na Zakon o parničnom postupku, a Zakonom o sudskim pristojbama je propisano tko je dužan platiti koju pristojbu i kada. U konkretnom slučaju, tužiteljica je dužna platiti pristojbu za odgovore na tužbu prvotuženika, jer je prvotuženik u cijelosti uspio u postupcima koji se odnose na proglašenje ovrhe nedopuštenom, a u onom dijelu u kojem je tužiteljica u postupku uspjela, na utvrđenje bračne stečevine u ½ dijela, pasivno nije legitimirana H. p. b. d.d. nego drugotuženik, u odnosu na kojeg nije nastala pristojbena obveza.

Nije osnovan niti prigovor zastare istaknut po žaliteljici, iz razloga što pristojba na odgovor na tužbu dospijeva pravomoćnošću postupka, a predmet je u ovom postupku postao pravomoćan donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1082/2016-2 od 14. veljače 2017. Pravomoćnošću postupka moglo se utvrditi tko je obveznik plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu te od tog datuma teče zastarni rok od pet godina iz čl. 10. Zakona o sudskim pristojbama. Kako taj rok nije istekao, to nije niti nastupila zastara naplate sudske pristojbe, pa je prvostupanjsko rješenje potvrđeno temeljem čl. 380. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14. i 70/19.).

U Puli-Pola, 25.veljače 2020.

S u t k i nj a

Nataša Babić, v.r.