- 1 -              I Kž 360/2019-11

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 360/2019-11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene S. J. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene S. J. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 21. veljače 2019. broj K-2/2019, u sjednici održanoj 25. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u odnosu na optuženog S. B. i kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11., te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji te se optuženoj S. J. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., opisano pod točkom I. izreke pobijane presude, na temelju članka 246. stavka 2. i uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izriče se uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude ispuni posebnu obvezu popravljanja štete, iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

 

Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. u vezi članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženoj S. J. izriče se posebna obveza - popravka štete počinjene kaznenim djelom, na način da oštećenom trgovačkom društvu „I. E.“ d.o.o., S., u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude isplati novčani iznos od 115.538,00 (stotinupetnaest tisuća i pet stotina trideset osam) kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2014. do isplate u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, dok se oštećeno trgovačko društvo s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

 

Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženica u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu iz članka 62. KZ/11. koja joj je naložena.

 

III. Žalba optužene S. J. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Dubrovniku je pod točkom I. proglasio krivom optuženu S. J. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te ju je na temelju „iste odredbe navedenog propisa“ (ispravno bi bilo: članka 246. stavka 2. KZ/11.) uz primjenu odredbi o ublažavanju iz članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci nakon čega joj je, uz primjenu odredaba iz članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora od deset mjeseci neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Dalje je, na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-I) oštećenom trgovačkom društvu „I. E.“ d.o.o. djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjev te je optuženica obvezana da isplati iznos od 115.538,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2014. do isplate u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, dok je u ostalom dijelu oštećeno društvo upućeno u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.-I. optuženica je obvezana na plaćanje troška kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 1.000,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Pod točkom II. izreke pobijane presude je optuženi S. B., na temelju članka 453. ZKP/08.-I., oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11. te je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08.-I određeno da će troškove kaznenog postupka snositi prvostupanjski sud iz proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik pobijajući oslobađajući dio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i osuđujući dio zbog odluke o uvjetnoj osudi. Predlaže da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da se presuda preinači na način da se optuženoj S. J. izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

 

Žalbu je podnijela i optužena S. J. putem svog branitelja, odvjetnika J. M. navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, time da nije obrazložena žalbena osnova koja se odnosi na odluku o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije optužba, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražila da ona i njezin branitelj budu obaviješteni o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi S. B. po svom branitelju, odvjetniku Z. K. u kojem predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika.

 

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-I., nakon razgledanja vratio spise na daljnji postupak podneskom od 9. srpnja 2019. broj KŽ-DO-800/2019.

 

Javni dio sjednice vijeća održan je, na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08., u odsutnosti državnog odvjetnika, optužene S. J. i njezinog branitelja, odvjetnika J. M. koji su svi o sjednici uredno izvješteni.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženice nije osnovana.

 

U odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude:

 

U pravu je državni odvjetnik kada dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da nema dokaza da bi optuženi S. B. počinio kazneno djelo koji zaključak se temelji na prihvaćanju obrane optuženika. Naime, žalitelj osnovano problematizira tu obranu kada ističe da je neuvjerljiva i nelogična, a da radnja poticanja ne mora biti počinjenja prijetnjama ili prisilama, već svakom radnjom koja je prikladna da kod druge osobe učvrsti odluku o počinjenju kaznenog djela.

 

Suprotno stavu prvostupanjskog suda da je događaj koji je predmet ovog postupka isključivo posljedica inicijative optužene S. J., optuženik je u svojoj obrani od 29. svibnja 2015. (list 216-217 spisa) rekao, pored ostalog: da se znalo desiti tijekom noći da bi optuženici znao reći nešto otprilike „S. hoćeš li naviti“, što je podrazumijevalo da uključi kredit, a slično je potvrdila i optuženica u svojoj obrani od 29. svibnja 2015. (list 215-216 spisa) kada je rekla da je optuženik od nje tražio da mu uključi aparat. Nadalje, prvostupanjski sud je povjerovao obrani optuženika da nije imao nikakav dogovor s optuženicom, iako je optuženik dalje opisao kako mu je tijekom inkriminirane noći optuženica pred nadzornim kamerama i drugim osobama u automat klubu donosila svežnjeve novčanica, koje je on spremao ispod sebe na sjedalicu i u džepove, nakon čega bi joj on taj novac vraćao na način da se to vidi na snimci kamera. Osim toga, optuženik je tijekom inkriminirane noći na automatu za rulet odigrao igara (odnosno tzv. spinova) u vrijednosti 309.430,00 kn što isti ne osporava, a koja okolnost govori o razmjeru njegovih poduzetih radnji. Ovakvo koordinirano postupanje optuženika i optuženice sa ciljem stvaranja privida da optuženi S. B. uspješno igra i ostvaruje dobitak te velika vrijednost odigranih igara na ruletu dovodi u pitanje stajalište pobijane presude o pasivnosti optuženika inkriminirane zgode.

 

Prema tome, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da prvostupanjski sud nije temeljito razmotrio sve dokaze, zbog čega je činjenično stanje za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti u odnosu na optuženog S. B. i kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11.

 

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze, uključujući i ispitivanje S. J. u svojstvu svjedoka.

 

Potom će sud nakon pažljive i sveobuhvatne ocjene dokazne građe utvrditi je li optuženik počinio inkriminirano djelo te će donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će obrazložiti u skladu sa člankom 459. ZKP/08.

 

Iz svega izloženog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.

 

U odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude:

 

Osuđujući dio presude koji se odnosi na optuženu S. J. osporavaju državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji te optuženica zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

 

Optuženica tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na način da je izreka presude nerazumljiva, proturječna razlozima presude, odnosno presuda uopće nema razloga, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Međutim, iz daljnjeg obrazloženja vidljivo je da se jedini konkretan prigovor žalbe, koji bi se odnosio na ovu povredu, tiče navodnog propusta suda da obrazloži sadržaj potvrde o preuzimanju novčanih sredstava s lista 85 i 86 spisa. Suprotno navedenom, prvostupanjski je sud, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao u nekim dijelovima sažete, ali dostatne, neproturječne i valjane razloge za svoju odluku u svim njezinim elementima, uključujući i pitanje visine štete.

 

Ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 476. stavka 1. točke. 1. ZKP/08., nije nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda odredaba kaznenog postupka koja nije istaknuta u žalbi, a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Pobijajući dokazanost štete u iznosu 115.538,00 kn, žaliteljica ističe da je uključivanje tzv. kredita na aparatu za rulet - igra s virtualnim novcem, koji ustvari ne postoji, niti ga je ona uzela iz blagajne, niti je bilo kakav novac koristila za igru navedene zgode, a da je šteta za automat klub mogla nastati samo pod pretpostavkom da je isplaćivala dobitke iz blagajne kluba što ista nije činila.

 

Suprotno navedenom, ovaj sud smatra da je ostvareno obilježje djela u vidu štete nanesene automat klubu „I. E.“. Naime, ukupna vrijednost igara (tzv. spinova) odigranih tijekom noći od strane optuženog S. B. iznosi 309.430,00 kn, što je optuženica načelno potvrdila u svojoj obrani od 29. svibnja 2015. (list 215-216 spisa) kada je rekla da je optuženiku odobravala kredite u ukupnom iznosu od 309.000 kn. O istoj okolnosti je iskazivala svjedokinja S. Š. rekavši da je nakon smjene optuženice razlika između početnog i završnog stanja na brojčaniku ruleta iznosila 309.430,00 kn. Stoga je neutemeljeni navod žalbe koji osporava visinu odobrenog kredita. Dakle, omogućavanjem optuženom S. B. igranja na ruletu tako što je neistinito u rulet automatu evidentirala uplate od strane optuženika u ukupnoj vrijednosti 309.430,00 kn, koje igranje ne bi bile moguće bez navodnog uloga, optuženica je oštetila trgovačko društvo „I. E.“ d.o.o. za navedeni iznos, neovisno o izostanku isplate novca optuženiku iz blagajne kluba za koju okolnost žalba smatra da isključuje nastanak štete. No, s obzirom da je optuženik igranjem i povremenim dobivanjem na ruletu smanjio evidentirani dug na iznos od 115.538,00 kn, toliko u konačnici iznosi šteta nanesena trgovačkom društvu, odnosno manjak novca koji nedostaje u blagajni kluba, kao što je ispravno utvrdio prvostupanjski sud. Stoga su neutemeljeni žalbeni prigovori kojima se osporava nastanak štete.

 

Protivno daljnjim tvrdnjama žalbe, optuženica nije proglašena krivom za manjak nastao u cijelom klubu inkriminirane večeri u iznosu 144.244,85 kn, već samo za njegov dio u iznosu 115.538,00 kn nastao na jednom od aparata za rulet na kojem je igrao optuženi S. B. Navedene okolnosti je sud ispravno utemeljio na dnevnom obračunu s lista 84 spisa, koji je potkrijepljen iskazima svjedokinja S. Š. i D. N. te djelomice obranom optuženog S. B. Okolnost što je na potvrdu o preuzimanju novčanih sredstava za smjenu 15.-16. veljače 2014. s lista 85-86 spisa dopisan iznos od 144.244,85 kn kao iznos koji nedostaje u sefu ne dovodi u pitanje vjerodostojnost navedene isprave. Naime, za potvrdu o preuzimanju novčanih sredstava koju sastavljaju operateri radi utvrđivanja novčanog stanja u klubu u trenutku predaje, odnosno preuzimanja smjene, logično je da ne sadrži rubriku u koju bi se upisivao manjak novca u blagajni budući da manjak nastaje kao posljedica nečije nepravilnosti u radu. Dakle, razumljivo je da obrazac o stanju novčanih sredstava na početku i kraju smjene svakog od operatera ne sadrži rubriku koja podrazumijeva nezakonitosti i posljedičnu štetu. Isto tako je logično da su optuženica, svjedokinja S. Š. (poslovođa automat kluba) i svjedokinja D. N. (operaterka koja je preuzimala smjenu nakon optuženice) upisale u navedenu ispravu i manjak u blagajni nastao u smjeni u kojoj je radila optuženica. Navodi svjedokinje S. Š. prema kojima su one sve tri zajednički izradile i potpisale ispravu o preuzimanju novčanih sredstava na listu 85 i 86 spisa, odnosno iskaz svjedokinje D. N. prema kojem su ta svjedokinja i S. Š. uz konstantnu prisutnost optužene S. J. vršile obračun stanja blagajne nakon pregleda brojčanika na aparatima i ruletu te stanje novca u blagajni, potvrđeni su sadržajem te isprave na listu 86 iz koje je vidljivo da se ispod navoda o nedostatku u sefu iznosa 144.244,85 kn nalaze tri potpisa, i to u rubrikama zaposlenika koji je predao smjenu, zaposlenika koji je primio smjenu i poslodavca. Kod takvog stanja stvari nije prihvatljiv žalbeni prigovor da optuženica nije bila prisutna kada se utvrđivao minus, a da iz službenih isprava proizlazi da za automat klub nije iskazan nikakav minus, niti šteta. Pored toga, obje svjedokinje su u bitnome izjavile da se na temelju priloženih isprava (radi se o ispravama na listu 84-86 spisa) i stanja brojčanika na aparatima može s potpunom sigurnošću utvrditi stanje blagajne za tu noć. Prema tome, isprava s lista 84 (dnevni obračun po pojedinom automatu za igre na sreću) je valjani izvor saznanja o događaju koji je predmet ovog kaznenog djela te su neosnovani žalbeni navodi koji to osporavaju navodeći da se ta isprava odnosi na dan prije inkriminiranog događaja.

 

S obzirom na navedeno, nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze na okolnost nastanka i visine štete kako to žalba smatra i pri tome ističe da je bilo potrebno od oštećenog trgovačkog društva pribaviti sve relevantne isprave sukladno Pravilniku o obveznim evidencijama za obračun naknade od priređivanja igara na sreću, zatim podatak je li od strane društva „I. E.“ d.o.o. plaćena mjesečna naknada od priređivanja igara na sreću, saslušati regionalnog voditelja M. R. i provesti knjigovodstveno vještačenje radi utvrđivanja je li trgovačko društvo „I. E.“ d.o.o. prijavilo iznos od 115.538,00 kn ili iznos od 144.244,85 kn kao prihod ili rashod kluba i je li na taj iznos kojeg potražuje, platilo pripadajuće naknade i poreze.

 

Tvrdnja žalbe koja se poziva na iskaz svjedokinje D. N. da je pritiskom na gumb moguće poništiti cijeli dug kao argument za stajalište da se radi o virtualnom novcu, ne može se prihvatiti iz dva razloga. Prvenstveno zato što je ta svjedokinja iskazivala o poništavanju kredita i dobitka, no ne i o poništavanju duga, odnosno manjka. Osim toga, pod pretpostavkom da se tako jednostavno može poništiti dug nastao na automatu za rulet, optuženica bi zacijelo iskoristila tu mogućnost te na isti način prikrila svoje kazneno djelo.

 

Prema tome, neosnovana je žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Kao povredu kaznenog zakona žalba ističe da optuženica nema potrebno svojstvo jer ne vodi gospodarsko poslovanje pa da stoga ne može biti počinitelj djela koje joj se stavlja na teret. Pravilno je sud zaključio da je u konkretnoj situaciji ostvareno obilježje djela u vidu svojstva počinitelja s obzirom da je optuženica, kao operaterka u automat klubu, imala dužnost zaštite imovinskih interesa koja se temelji na pravnom poslu i odluci uprave, što je prema članku 246. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11., svojstvo počinitelja kaznenog djela (a ne vođenje gospodarskog poslovanja kako tvrdi žalba). Naime, nema sumnje da je optuženica inkriminirane zgode imala dužnost zaštite imovinskih interesa oštećenog trgovačkog društva „I. E.“ d.o.o. koja se temelji na ugovoru o radu kao pravnom poslu te na članku 84. Pravilnika o radu trgovačkog društva „I. E.“ d.o.o. kao odluci uprave oštećenog trgovačkog društva. Dakle, nije počinjena povreda kaznenog zakona te je neosnovana žalba optuženice i u tom dijelu, a sud je ispitao pobijanu presudu sukladno članku 476. stavka 1. točke. 2. ZKP/08., no nije nađeno da bi na neki drugi način, koji nije spomenut u žalbi, povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženice.

 

Ovaj sud je ispitao pravilnost odluke o kazni povodom žalbe državnog odvjetnika te, u smislu članka 478. ZKP/08., povodom žalbe optuženice te je zaključio da nema osnove za blaže kažnjavanje, no ima osnove za strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, iako ne za bezuvjetnu kaznu zatvora koju je predložio.

 

Prvostupanjski sud je, odlučujući o vrsti i mjeri kazne, olakotnim cijenio mladost, neosuđivanost, pretrpljene posljedice zbog kaznenog djela u vidu gubitka radnog mjesta, nepovoljne osobne prilike s obzirom da je optuženica provela djetinjstvo bez roditelja u dječjem domu i visinu štete. Kako, osim društvene opasnosti, nije našao drugih otegotnih okolnosti, prvostupanjski sud je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., izrekao kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma propisanog za ovo kazneno djelo i optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci. Također je s pravom optuženici izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine smatrajući da će se svrhe kažnjavanja postići i uvjetnom osudom, odnosno bez odlaska optuženice na izdržavanje kazne.

 

Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije vodio računa o izuzetnoj upornosti optuženice koja je nekoliko sati omogućavala optuženiku igru na aparatima ne kredit, visinu odobrenog kredita i nastale štete te o društvenoj opasnosti ovakvih kaznenih djela, zbog čega, optuženici treba izreći bezuvjetnu kaznu zatvora. Državni odvjetnik nije u pravu kada predlaže bezuvjetnu kaznu jer bi takva kazna u konkretnoj situaciji bila prestroga zbog previše naglašene retributivne sastavnice, ali s pravom prigovara nedovoljnoj strogoći sankcije u prvostupanjskoj presudi.

 

Naime, okolnosti istaknute u žalbi državnog odvjetnika u povezanosti s onim okolnostima koje je prvostupanjski sud utvrdio, mijenjaju postojeću ravnotežu u smjeru strožeg kažnjavanja na način da je ovaj sud optuženici u okviru uvjetne osude izrekao i posebnu obvezu iz članka 56. stavka 4. u vezi članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. Dakle, uz uvjetnu osudu s kaznom zatvora od 10 mjeseci i rokom provjeravanja u trajanju 3 godine, ovaj sud je odlučio i da se kazna zatvora od 10 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženica u roku od 6 mjeseci naknadi štetu počinjenu oštećenom trgovačkom društvu. Uz postojeći je dodan još jedan uvjet sa ciljem dodatnog motiviranja optuženice da naknadi počinjenu štetu. Ovaj sud je odredio rok od 6 mjeseci za ispunjenje obveze jer je imao u vidu da optuženici treba dati realnu mogućnost da oštećenom trgovačkom društvu naknadi štetu.

 

Upravo ovakvom sankcijom će se postići svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11., a pri izboru vrste i mjere kazne ovaj sud je vodio računa o kriterijima propisanim u članku 47. KZ/11.

 

Oštećeno trgovačko društvo „I. E.“ d.o.o., S., je postavilo imovinskopravni zahtjev u iznosu od 144.244,85 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Budući da je kaznenim djelom optuženice nastala i građanskopravna obveza prema oštećenom trgovačkom društvu jer je postupanjem zbog kojeg je proglašena krivom, uzrokovala štetu u iznosu od 115.538,00 kn. Pravni temelj takve odluke suda je članak 1045. u stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05. i 41/08.) koji propisuje „Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje“ pa je sud djelomice prihvatio imovinskopravni zahtjev oštećenog trgovačkog društva odredivši obvezu optuženice da isplati navedeni iznos. Na temelju članka 158. ZKP/08. oštećeno društvo je upućeno da ostatak imovinskopravnog zahtjeva (koji nadmašuje utvrđenu štetu od 115.538,00 kn) ostvari u parnici.

 

Slijedom takve odluke je optuženici, na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., izrečena posebna obveza da u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude isplati oštećenom trgovačkom društvu „I. E.“ d.o.o. novčani iznos od 115.538,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2014. do isplate u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena. S ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećeno društvo je upućeno u parnicu. Zatezne kamate teku od nastanka štete 16. veljače 2014., a odluka o kamati se temelji na članku 29. stavku 1. i 2. te članku 22. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.). Dalje je optuženica upozorena u okviru točke II. izreke ove odluke, na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11., da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženica u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu iz članka 62. KZ/11. koja joj je naložena.

 

Na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. u točki II. izreke ove odluke je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o sankciji za optuženu S. J., a slijedom takve odluke je naloženo plaćanje posebne obveze, dok je optuženica upozorena na posljedice ako ne postupi po presudi.

 

Budući da je žalba optužene S. J. neosnovana sud je, na temelju članka 482. ZKP/08., tu žalbu odbio, te u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu i nepreinačenom dijelu, potvrdio prvostupanjsku presudu kao u točki III. izreke ove odluke.

 

Zagreb, 25. veljače 2020.