- 1 -              I Kž-Us 17/2020-4

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 17/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. R. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 333. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama optuženika D. P., optuženika N. Đ. i optuženika I. M., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2019. broj Kv I-Us-86/2019. (K-Us-55/14.), u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se žalbe optuženika D. P., optuženika N. Đ. i optuženika I. M. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2019. broj Kv I-Us-86/2019. (K-Us-55/14.) u točki I. izreke, na temelju članka 557.e stavka 3. u svezi s člankom 557.a stavkom 1. točkom a) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), produljene su privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi određene pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-232/12. od 08. lipnja 2012., rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-239/12. od 12. lipnja 2012. i rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-244/12. od 15. lipnja 2012. prema protivnicima osiguranja trgovačkim društvima O.-R. d.o.o, K. d.o.o, A. d.o.o., I. S. d.o.o., E. d.o.o., U. d.o.o., Z. N. d.o.o., E. A. d.o.o., N. K. d.o.o., I. d.o.o., U. A. d.o.o., C. O. d.o.o., A. A. d.o.o., M. M. d.o.o., G. N. d.o.o.., B. P. d.o.o., S. d.o.o., C. O. d.o.o., protivnicima osiguranja optuženicima D. P., I. M. i N. Đ. i protivnicima osiguranja R. F., S. R. i R. R. i to na predmetima osiguranja opisanima u točki I. izreke rješenja. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 557.e stavka 2. ZKP/08. određeno je da privremene mjere mogu trajati najdulje šezdeset dana od dana dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

 

Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli optuženik D. P. po branitelju M. M., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, optuženik N. Đ. po branitelju I. C., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 467. točke 2. u svezi s člankom 469. točke 1. i 4. ZKP/08. i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, optuženik I. M. osobno, ne navodeći konkretne žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i „donese rješenje kojim ukida se privremena mjera nekretnine“ te da se „sukladno moralnoj i zakonskoj osnovi obustavi ovaj kazneni postupak“ te isti optuženik po braniteljici A. G., odvjetnici u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-19).

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Optuženik I. M. u žalbi navodi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se zbog toga ne može ispitati, ukazujući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., međutim, u nastavku istu ne obrazlaže, a Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na tog optuženika nije našao da bi bila počinjena povreda zakona na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08-19.

 

Optuženik D. P. u žalbi ističe da u pobijanom rješenju nije obrazloženo u čemu se sastoji opasnost da se eventualna tražbina Republike Hrvatske neće moći naplatiti, čime, također, ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja, međutim, nije počinjena jer je prvostupanjski sud u prvom odlomku na 60. strani rješenja obrazložio da se postojanje takve opasnosti pretpostavlja, sukladno odredbi članka 557.b ZKP/08. Stoga je žalbena argumentacija tog optuženika da nije pokušao raspolagati predmetnom nekretninom potpuno irelevantna za zakonitost pobijanog rješenja.

 

Također nije u pravu optuženik N. Đ. kada navodi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tvrdeći da u odnosu na tog optuženika nije navedena visina pribavljene imovinske koristi pa da nije bilo uvjeta za donošenje pobijanog rješenja, a na okolnost propuštanja utvrđivanja visine pribavljene imovinske koristi, također, neosnovano ukazuje i optuženik I. M. To stoga što je imovinska korist u ukupnom iznosu naznačena u ranije spomenutoj optužnici, kojom su optuženici obuhvaćeni u svojstvu supočinitelja, a visina pojedinačne protupravno stečene imovinske koristi  u odnosu na pojedine optuženike je predmet dokazivanja na raspravi.

 

Isto tako nije u pravu optuženik N. Đ. kada tvrdi da propuštanje rokova za ispitivanje uvjeta za daljnju primjenu privremene mjere iz članka 557.e stavka 3. ZKP/08. dovode do ukidanja privremene mjere jer ti rokovi nisu prekluzivne prirode pa, stoga, propuštanje toga roka ne dovodi nužno do ukidanja privremene mjere.

 

Nije u pravu ni optuženik I. M. kada ukazuje na nerazmjer blokirane imovine i pretpostavljene imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, s obzirom da je predmet privremene mjere ½ dijela stana u Z. površine 62,69 m2, a čija je tržišna vrijednost daleko ispod iznosa protupravno stečene imovinske koristi inkriminirane terećenim kaznenim djelom.

 

S obzirom da nekretnine u odnosu na koje je određena privremena mjera, prema sadržaju optužnice i sukladno navodima sadržanim u obrazloženju pobijanog rješenja, pripadaju optuženicima i za koje nekretnine se osnovano sumnja da su pribavljene kaznenim djelom, nema govora o tome da bi određivanjem privremenih mjera bilo povrijeđeno pravo vlasništva optuženika, zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i člankom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao što to u žalbi neutemeljeno tvrdi optuženik I. M.

 

Naime, ograničavanje prava vlasništva u konkretnom slučaju ima uporište u odredbi članka 16. Ustava kojom je propisano da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, pri čemu svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

 

Neosnovani su i žalbeni prigovori optuženika I. M. koji se odnose na primjenu blažeg zakona, jer pitanje pravnog kontinuiteta u kontekstu primjene blažeg zakona ne može biti predmet raspravljanja u okviru odlučivanja o opstojnosti privremene mjere, već je o tom pravnom pitanju ovlašteno raspravljati raspravno vijeće prilikom odlučivanja o meritumu stvari.

 

Optuženik I. M. žalbom pokušava dovesti u pitanje i postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, odnosno protupravno stečene imovinske koristi, međutim taj žalbeni prigovor nije utemeljen jer osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice.

 

S obzirom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije našao da bi bila počinjena povreda zakona na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., trebalo je žalbe optuženika D. P., optuženika N. Đ. i optuženika I. M. odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08-19.

 

Zagreb, 25. veljače 2020.