Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Rev 31/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1559/14-2 od 30. rujna 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu broj Z-387/13-9 od 19. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija predlagateljice te se ukida rješenje Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1559/14-2 od 30. rujna 2014. i rješenje Općinskog suda u Pazinu broj Z-387/13-9 od 19. ožujka 2014. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor predlagateljice te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela u B. broj Z-387/13 od 21. listopada 2013. doneseno od strane zemljišnoknjižnog referenta kojim je odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predlagateljice na nekretninama oznake k.č.br. 126 zgr i 160 zgr obje upisane u zk.ul.br. 298 k.o. S. u korist Općinskog odlomka Slum.

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba predlagateljice kao neosnovana, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja predlagateljica je podnijela reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148711, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) navodeći materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagateljica u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjska rješenja na način da prihvati prijedlog za uknjižbu predlagateljice i dopusti predloženi upis uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske na označenim nekretninama, a podredno da ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Revizija je osnovana.

 

Temeljem odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je revizija podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP, odnosno da je pravno pitanje određeno naznačeno uz navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na to pitanje odnose, a kao razlog važnosti navedena je različita praksa istog drugostupanjskog suda u parničnom i zemljišnoknjižnom postupku u vezi navedenog pravnog pitanja.

 

Materijalnopravno pitanje koje postavlja predlagateljica u reviziji u bitnom se odnosi na pitanje da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske temeljem čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) kada se radi o nekretninama bivših zemljišnih zajednica, koje su upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo zemljišne zajednice, odnosno da li u takvom slučaju postoje pretpostavke za upis Republike Hrvatske u zemljišne knjige kao vlasnika takvih nekretnina temeljem čl. 362. st. 3. ZVDSP. Predlagateljica u reviziji podnosi zapravo tri pravna pitanja, ali koja se svode na navedeno pravno pitanje. Nižestupanjski sudovi su u konkretnoj pravnoj stvari zauzeli prije svega pravno stajalište da nema pretpostavki za primjenu čl. 362. st. 3. ZVDSP, odnosno da prijedlog predlagateljice nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju uopće ne radi o upisu društvenog vlasništva na nekretninama, te da zemljišnoknjižni sud ne može raspravljati o statusu aktualnog upisanog vlasnika niti o tome ima li on status zemljišne zajednice ili njoj slične zajednice imovine, kao ni o samom postojanju ili nepostojanju upisanog vlasnika.

 

Predlagateljica u reviziji, suprotno pravnom stajalištu nižestupanjskih sudova, smatra da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predlagateljice na predmetnim nekretninama temeljem čl. 362. st. 3. ZVDSP, te da je upravo temeljem Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“, broj 36/47, 51/58 i 13/87 – dalje: Zakon o zemljišnim zajednicama) opće je pravilo da takve nekretnine postaju općenarodna imovina, a zatim i društveno vlasništvo, a nakon toga temeljem čl. 362. st. 3. ZVDSP da iste postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

 

Odredbom čl. 362. st. 3. ZVDSP određeno je da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Dakle, za primjenu odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP o vlasništvu Republike Hrvatske na stvari potrebne su dvije pretpostavke od kojih je prva da ne smiju djelovati predmnijeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP, te druga predmnijeva da se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu nekretnine društvenog vlasništva. Djelovanje predmnijeva iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP proizlazi iz samog upisa u zemljišnoj knjizi, a u konkretnom slučaju vidljivo je da predmetne nekretnine nisu upisane uopće kao društveno vlasništvo, a slijedom toga nije upisan niti nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tim nekretninama.

 

Ovaj sud je već prihvatio pravno stajalište da u svim slučajevima kada je u zemljišnim knjigama upisano da je nekretnina u društvenom vlasništvu, bez navođenja nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, se smatra da su ispunjene pretpostavke za predmnijevu o pravu vlasništva Republike Hrvatske, a s time da je u takvom slučaju moguće dokazivanje suprotnog, odnosno da je nekretnina eventualno temeljem nekog drugog propisa postala vlasništvo druge osobe ili je druga osoba za vrijeme društvenog vlasništva na valjani način stekla pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja. Takvo pravno stajalište izraženo je u odlukama ovog suda broj Rev-463/09 od 29. veljače 2012., Rev-464/09 od 22. prosinca 2010., Rev-1084/11 od 22. svibnja 2012. i Rev-460/09 od 16. lipnja 2010. Međutim, u ovoj pravnoj stvari sporne nekretnine nisu u zemljišnim knjigama upisane kao društveno vlasništvo, pa se postavlja pitanje da li i u slučaju kada su u zemljišnim knjigama nekretnine upisane u pravnom statusu vlasništva se može primijeniti predmnijeva iz čl. 362. st. 3. ZVDSP, ako temeljem nekog zakona proizlazi da su te nekretnine ex lege prešle u društveno vlasništvo. Ovaj sud smatra da odredbu čl. 362. st. 3. ZVDSP treba tumačiti upravo na taj način, odnosno da zapreka primjeni predmnijeve iz tog propisa nije činjenica upisanog prava vlasništva zemljišne zajednice, jer iz posebnog zakona o zemljišnim zajednicama i to čl. 1. proizlazi da imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina se proglašuje općenarodnom imovinom, a kasnije prelazi također ex lege u društveno vlasništvo.

 

Odredbu čl. 362. st. 3. ZVDSP treba tumačiti u širem smislu, ne samo na način da se odnosi na upisano društveno vlasništvo bez naznake nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, već i na sve nekretnine koje su temeljem zakona prešle u društveno vlasništvo i za koje se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu. Pri tome zemljišnoknjižni sudovi moraju poznavati pravo i dužni su temeljem načela zakonitosti primjenjivati zakone i druge propise te u slučaju da je iz same zemljišne knjige vidljivo da se radi o određenoj vrsti nekretnina koja je temeljem posebnog zakona prešla u društveno vlasništvo, dužni su primijeniti odredbu čl. 362. st. 3. ZVDSP. Kod toga upis vlasništva u korist Općinskog odlomka Slum predstavlja upravo nekretninu bivših zemljišnih i njima sličnih zajednica, te se i na takav upis primjenjuje Zakon o zemljišnim zajednicama.

 

U primjeni odredbe čl. 108. st. 1. toč. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK) zemljišnoknjižni sud, između ostalog mora utvrditi da li iz zemljišne knjige je vidljivo da u odnosu na predmet upisa postoji zapreka tom upisu, odnosno da li postoje neke prepreke upisu obzirom na zemljišnoknjižno stanje, a argumentum a contrario dužni su isto tako primjenom iste odredbe utvrditi da postoje pretpostavke za upis ako iz same zemljišne knjige proizlazi određena vrsta nekretnina koja je temeljem posebnog zakona prešla u određeni pravni status. Slijedom toga, u smislu odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP u svezi čl. 1. Zakona o zemljišnim zajednicama nekretnine koje su upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo zemljišnih zajednica, ex lege su postale općenarodna imovina, a kasnije društveno vlasništvo i na kraju vlasništvo Republike Hrvatske.

 

Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 362. st. 3. ZVDSP u vezi čl. 108. st. 1. i čl. 120. ZZK kada su u konkretnom slučaju zaključili da nema pretpostavki za primjenu predmnijeve iz čl. 362. st. 3. ZVDSP o pravu vlasništva Republike Hrvatske. Međutim, s obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu ispitane sve ostale pretpostavke iz čl. 108. ZZK za upis u zemljišnu knjigu prvostupanjski sud će ponovno ispitati da li su ispunjene sve ostale pretpostavke iz ZZK za prihvaćanje prijedloga za upis prava vlasništva Republike Hrvatske u zemljišne knjiga na označenim nekretninama, pri čemu će imati u vidu zauzeto pravno stajalište ovoga suda u vezi primjene odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP u odnosu na nekretnine bivših zemljišnih zajednica koje su kao takve upisane u njihovo vlasništvo u zemljišnim knjigama. Pri tome ovaj sud upućuje na već zauzeto pravno shvaćanje ovog suda u identičnoj situaciji u odluci ovoga suda broj Rev-2395/11-2 od 8. siječnja 2014.

 

Obzirom na navedeno, temeljem čl. 395. st. 2. ZPP valjalo je prihvatiti reviziju predlagateljice i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 10. veljače 2016.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu