- 1 -              Rev 3354/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3354/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika J. I. iz R., OIB ..., kojeg zastupaju M. K. i P. B., odvjetnici u R., protiv tuženice-protutužiteljice D. I. iz R., OIB ..., koju zastupaju V. K., E. B., I. R., B. P., S. P. S., N. K., odvjetnici u R., odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-477/19-2 od 7. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Rijeci poslovni broj P Ob-308/2008-166 od 11. siječnja 2019. i protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-477/19-3 od 7. svibnja 2019., kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-308/2008-172 od 27. veljače 2019., u sjednici održanoj 25. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

              Odbija se djelomično kao neosnovana revizija tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-477/19-2 od 7. svibnja 2019. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda Rijeci poslovni broj P Ob-308/2008-166 od 11. siječnja 2019. pod točkama I., III.a) izreke te protiv dopunske presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-477/19-3 od 7. svibnja 2019.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Odbacuje se djelomično kao nedopuštena revizija tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-477/19-2 od 7. svibnja 2019. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda Rijeci poslovni broj P Ob-308/2008-166 od 11. siječnja 2019. pod točkom III.b) izreke.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina stranaka na k.č. 3958/1 kuće sa 163 m2 i dvorišta sa 295 m2 iz z.k.ul. 2774 K.O. L. na kojoj su J. I. i D. I. suvlasnici svaki u 1/2 dijela etažnom diobom prema elaboratu 10/2018 od veljače 2018. izrađenom po stalnom sudskom vještaku graditeljske struke Z. K., tako da ima pripasti:

 

- tužitelju J. I. OIB: ... iz ... samostalna stambena cjelina, stan na prvom katu (oznake "poseban dio 2"), koji se sastoji od šest soba, pet kupaonica, degažmana, dvije terase i balkona ukupne površine 150,23 m2,

 

- prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke R. S., kao pripadak ovoj samostalnoj uporabnoj cjelini ima pripasti istočni dio dvorišta označen zelenom bojom ukupne površine 125 m2,

 

- tuženoj D. I., OIB: ..., iz ..., samostalna stambena cjelina, stan u prizemlju (oznake "poseban dio 1"), koji se sastoji od predulaza, sale hodnika, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, degažmana, WC-a, dvije kupaonice, dvije sobe i terase, ukupne površine od 167,53 m2,

 

- prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka R. S. kao pripadak ovoj samostalnoj uporabnoj cjelini ima pripasti zapadni dio dvorišta označen plavom bojom ukupne površine od 125 m2,

 

- zajednički dijelovi zgrade ostaju kotlovnica u prizemlju označena Z1 i stubište označeno kao Z2, kojim se ulazi u stan na prvom katu i na tavan kao zajednički dio zgrade, pa je tužena dužna trpjeti da se ova presuda provede kroz zemljišne knjige.

 

II. Tužena nije dužna isplatiti tužitelju po graditeljskom vještaku utvrđenu razliku u površinama stanova od 17,30 m2, a u iznosu od 144.126,30 kn.

 

III. Odbija se tužena sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

 

a) "Nalaže se tužitelju da tuženoj na ime izmakle dobiti isplati iznos od 547.255,44 Kn i to kako slijedi:

 

- 29.318,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 1996. pa do isplate,

- 29.401,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 1997 pa do isplate,

- 31.586,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 1998. pa do isplate,

- 33.955,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 1999. pa do isplate,

- 33.955,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 2000. pa do isplate,

- 32.288,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 2001. pa do isplate,

- 37.617,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 2002. pa do isplate,

- 37.636,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 2003. pa do isplate,

- 37.720,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 2004. pa do isplate,

- 41.004,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 2005. pa do isplate,

- 40.667,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 2006. pa do isplate,

- 40.947,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 2007 pa do isplate,

- 39. 993,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 2008. pa do isplate,

- 40.667,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 2009 pa do isplate,

- 40.498,57 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01. studenog 2010. pa do isplate,

 

po stopi od 18% godišnje za razdoblje od 01.11.1996. do 30.06.2002. te po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 01.07.2002. do 31. 12.2007 te po stopi od 14% godišnje te nadalje po stopi dobivenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koji je prethodio tekućem polugodištu za pet postotnih poena".

 

b) Tužena se odbija s tužbenim zahtjevom kojim potražuje od tužitelja 45.000 Kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnova ostvarene zarade za iznajmljeni pokretni ugostiteljski objekt tijekom sezone 1996.

 

IV. Svaka stranka snosit će svoje parnične troškove ovog postupka, osim troškova očevida i provedenih vještačenja koje troškove stranke snose u jednakim dijelovima, pa se nalaže tužitelju J. I. da tuženoj D. I. namiri iznos od 4.585,87 kn s osnova polovice troškova svih vještačenja i sudskog očevida, sve u roku od 15 dana.“

 

Dopunskom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„Dopunjava se ovosudna presuda Pob. 308/2008, od  11. siječnja 2019. samo u točki I. izreke tako da sada točka I. izreke glasi:

 

I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina stranaka na k.č. 3958/1 kuće sa 163 m2 i dvorišta sa 295 m2 iz z.k.ul. 2774 K.O. L. na kojoj su J. I. i D. I. suvlasnici svaki u 1/2 dijela etažnom diobom prema elaboratu 10/2018 od veljače 2018. izrađenom po stalnom sudskom vještaku graditeljske struke Z. K., tako da se:

 

- Suvlasnički dio tužitelja J. I. OIB: ... iz ... povezuje sa pravom vlasništva posebnog dijela zgrade koji je u spomenutom elaboratu označen kao:

 

Poseban dio zgrade I.KAT (oznake "poseban do br. 2") koji se sastoji od hodnika, šest soba, pet kupaonica, degažmana i tri terase u ukupne površine 150,23 m2 i sudjeluje u suvlasničkom omjeru prema cijeloj zgradi u 473/1000 dijelova (na tlocrtu označenom plavom bojom),

 

Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke R. S., istočni dio dvorišta označen zelenom bojom, ukupne površine do 125 m2, predstavlja pripadak prethodno spomenutog posebnog dijela zgrade;

 

- Suvlasnički udio D. I. OIB: ... iz ... povezuje se  sa pravom vlasništva posebnog dijela zgrade koji je u spomenutom elaboratu označen kao:

 

Poseban dio zgrade PRIZEMLJE (oznake "poseban dio br. 1"), koji se sastoji od predulaza, sale - veće prostorije, hodnika, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, degažmana, WC-a, dvije kupaonice, dvije sobe i terase, ukupne površine od 167,53 m2 i sudjeluje u suvlasničkom omjeru prema cijeloj zgradi u 527/1000 dijelova (na tlocrtu označeno crvenom bojom),

 

Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke R. S. zapadni dio dvorišta označen plavom bojom ukupne površine od 125 m2, predstavlja pripadak prethodno spomenutog posebnog dijela zgrade;

 

Zajednički dijelovi zgrade ostaju kotlovnica u prizemlju označena Z1 i stubište označeno kao Z2, kojim se, osim na u stan na prvom katu, pristupa i na tavan kao zajednički dio zgrade,

 

pa se tužitelj ovlašćuje provest ovu presudu kroz zemljišne knjige po njenoj pravomoćnosti.“

 

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I., III i IV. izreke.

 

Sud drugog stupnja potvrdio je i dopunsku prvostupanjsku presudu.

 

Protiv navedenih presuda suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženica-protutužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku na način da prihvati žalbu tuženika u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev, uz dosudu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

 

Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na dopunsku presudu tuženica-protutuženica u reviziji nije određeno navela i obrazložila razloge zbog kojih je podnosi, stoga takvi razlozi nisu uzeti u obzir slijedom čega dopunska presuda nije posebno razmatrana (članak 386. ZPP).

 

Glede revizije na presudu, neosnovano se prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer se pobijana presuda u svemu može ispitati budući da sadrži jasne i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor.

 

Predmet postupka po tužbenom zahtjevu jest razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina uspostavom etažnog vlasništva, a po protutužbenom zahtjevu naknada štete zbog izgubljene zarade radi nemogućnosti iznajmljivanja soba u razdoblju od 1996. do 2010. i zahtjev za isplatu po stjecanju bez osnove nastalom iznajmljivanjem pokretnog ugostiteljskog objekta tijekom 1996.

 

U odnosu na tužbeni zahtjev za diobu suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su stranke kao bivši bračni drugovi suvlasnici nekretnine koja je predmet razvrgnuća i to svaki u 1/2 dijela,

 

- da između stranaka nema sporazuma o diobi nekretnine,

 

- da je cijela nekretnina u posjedu tužitelja,

 

- da je izrađen etažni elaborat od strane sudskog vještaka i to tako da je nekretnina podijeljena na prizemlje i istočni dio dvorišta te na prvi kat i zapadni dio dvorišta koji etažni elaborat je potvrđen od strane nadležnog upravnog tijela.

 

Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski je sud razvrgnuo suvlasničku zajednicu uspostavom etažnog vlasništava obrazlažući da je to svrsishodno za rješenje spora među strankama.

 

Sud drugog stupnja potvrđuje odluku prvostupanjskog suda i odbija žalbu tuženice-protutužiteljice kao neosnovanu ističući da je upravo smisao zakonskih odredaba o sudskom razvrgnuću suvlasničke zajednice uspostaviti etažno vlasništvo, ako netko od suvlasnika bez valjanog razloga osujećuje provedbu etažiranja.

 

Tuženica-protutužiteljica u reviziji upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava smatrajući da sud nije bio ovlašten razvrgnuti suvlasničku zajednicu nekretnine uspostavom etažnog vlasništva u postupku sudske diobe bez njezine suglasnosti. U bitnome ponavlja tvrdnje koje je iznosila i tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima - da je suživot stranaka zbog njihovih narušenih odnosa nemoguć pa da zbog toga nije moguća dioba nekretnine uspostavom etažnog vlasništva.

 

Odredbom članka 50. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06 - dalje: ZVDSP) propisano je da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona.

 

Članak 50. stavak 2. ZVDSP propisuje da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski.

 

Članak 53. ZVDSP propisuje da ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

 

Članak 73. stavak 2. ZVDSP propisuje da niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela.

 

Vrhovni sud RH je u vezi primjene citiranih odredaba ZVDSP u presudi poslovni broj Rev-200/09-3 od 3. svibnja 2009., Rev x-680/10-2 od 9. rujna 2010 i Rev -1553/13-2 od 8. siječnja 2014. i drugima, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

 

„Odredbom članka 53. ZVDSP propisano je - ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću. U konkretnom slučaju nije bilo sporazuma između stranaka o uspostavi etažnog vlasništva na predmetnim nekretninama, no nepostojanje takvoga sporazuma prema shvaćanju ovoga suda ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnim nekretninama razvrgne uspostavom etažnog vlasništva.

 

Naime, u smislu odredbe članka 71. stavak 1. ZVDSP vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.“

 

Prema tome, proizlazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava i podudarno pravnom shvaćanju ovoga suda suvlasnička zajednica stranaka razvrgnuta etažiranjem, premda nije postojao sporazum stranaka o uspostavi etažnog vlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

Nižestupanjskim presudama odbijen je protutužbeni zahtjev koji obuhvaća dva pravno različita zahtjeva.

 

U odnosu na prvi protutužbeni zahtjev kojim tuženica-protutužiteljica zahtjeva isplatu izgubljene zarade, sudovi su utvrdili:

 

- da je tuženica samovoljno otišla iz nekretnine 1994.,

 

- da je tužitelj do 2008. više puta pisanim pozivima tuženicu pozivao na povratak,

 

- da tuženica ostvarivši u sudskom postupku suposjedovnu zaštitu nije tražila uvođenje posjed,

 

- da nije izabrala koji dio nekretnine želi premda joj je tužitelj to nudio.

 

Polazeći od ovih činjeničnih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su odbili prvi protutužbeni tužbeni zahtjev ocijenivši da u konkretnom slučaju ne postoji protupravnost u postupanju tužitelja-protutuženika, slijedom toga niti odgovornost tuženiku za nastalu štetu, u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ovdje mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

 

Odredbom članka 154. stavak 1. ZOO propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz toga proizlazi da pravo na naknadu štete postoji ako su kumulativno ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete, a to su: šteta, objektivna protupravnost štetne radnje, uzročna veza između štetne radnje i štetnika te odgovornost.

 

Stoga, imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, i prema shvaćanju ovoga suda nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete zbog  izgubljene zarade.

 

S obzirom na to da se revizijski navodi tuženice-protutužiteljice kojima pobija odluku o zahtjevu za naknadu štete zapravo svode na osporavanje zaključka nižestupanjskih sudova o nepostojanju protupravnosti u ponašanju tužitelja, dakle na prigovore činjenične naravi, kao takvi nisu dopušteni u revizijskom postupku, sve u smislu odredbe članka 385. ZPP.

 

Glede drugog protutužbenog zahtjeva, koji se odnosi na isplatu iznosa od 45.000,00 kuna po stjecanju bez osnove, valja reći da je odredbom članka 37. stavak 2. ZPP propisano da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (tako i u Rev 486/87 od 25.6.1987. i Rev x 68/2015 od 16.1.2018.). Prema tome, s obzirom na ograničenja vrijednosnog kriterija iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP revizija tuženice u odnosu na drugi protutužbeni zahtjev iz članka 382. stavak 1. ZPP nije dopuštena.

 

Slijedom obrazloženog, a na temelju odredbi članka 393. i 392. stavak 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 25. veljače 2020.