Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 3121/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz R., OIB: ..., zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženika I.-industrija nafte d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik iz O. društva S. i partneri d.o.o. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-700/2018- 2 od 23. kolovoza 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-248/17-6 od 19. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2020.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i rasporeda na druge poslove. Sud je naložio tužitelju da isplati tuženiku na ime parničnog troška iznos od 2.500,00 kuna s pripadajućim kamatama.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Tužitelj potražuje trošak revizije.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno tvrdnjama tužitelja iznesenim u reviziji, tijekom postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Naime, drugostupanjska odluka se temelji na činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda, jasno izraženom i obrazloženom u prvostupanjskoj presudi, tako da drugostupanjski sud nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu time što nije ponovio sve razloge na kojima je temeljena prvostupanjska presuda.
Navodi kojima tužitelj prigovara u dijelu činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda odnosno po mišljenju tužitelja neocjenjivanjem navedenih dokaza u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima tužitelj iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza koja je različita od ocjene na kojoj su osporene odluke zasnovane i koje sugerira prihvatiti, te prigovori o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem), a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a) ti se navodi u revizijskoj fazi postupka ne mogu uzeti u razmatranje.
Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući odluku o osobno uvjetovanom otkazu, utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.
Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju uz zahtjev za njegovo vraćanje na posao, na poslove koje je obavljao do donošenja pobijane odluke o otkazu ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.
U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđeno je da je tužitelj bio radnik tuženika na radnom mjestu prodavač na benzinskoj postaji na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te da je tužitelj počinio dvije povrede obveze iz radnog odnosa i to 20. veljače 2009. i 20. rujna 2011. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj svjedodžbom o zdravstvenoj sposobnosti od 5. veljače 2015. određen zdravstveno nesposobnim za obavljanje poslova prodavač na benzinskoj postaji, nakon čega je tuženik donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su ocijenili da je Odluka o otkazu dopuštena, te su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.
Ovaj revizijski sud u potpunosti prihvaća pravno shvaćanje izraženo u odlukama prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.
Naime, pravilno su se sudovi pozvali na odredbu iz čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR).
Odredba čl. 115. st.1. toč. 2. ZR propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).
Obzirom je u postupku utvrđeno da je tuženik od nadležne medicinske ustanove dobio svjedodžbu iz koje proizlazi da je tužitelj zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova prodavač na benzinskoj postaji, to je tuženik sukladno odredbi iz čl. 115. st.1. toč. 2. ZR tužitelju dao osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu.
Pravilno su sudovi primijenili i odredbe iz čl. 40. odnosno 41. ZR kada su utvrdili da tuženik nije bio dužan ponuditi tužitelju sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban.
Odredba čl. 40. st. 1. ZR propisuje da radnik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega nakon liječenja, odnosno oporavka, ovlašteni liječnik, odnosno ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo vratiti se na poslove na kojima je prethodno radio.
Odredba čl. 41. st. 1. ZR propisuje:
„Ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.“
U postupku je utvrđeno da je svjedodžbom o zdravstvenoj sposobnosti od 5. veljače 2015. tužitelj određen zdravstveno nesposobnim za obavljanje poslova prodavač na benzinskoj postaji. Sukladno navedenom nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 40. st. 1. i 41. st. 1. ZR-a koja obvezuje poslodavce samo prema radnicima kod kojih je utvrđeno da su sposobni za rad odnosno postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti.
Radi navedenog valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 25. veljače 2020.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.