- 1 -              I Kž 77/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 77/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. Š., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 15. siječnja 2020. broj Ik I-349/2019., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba zatvorenika M. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola od 15. siječnja 2020. broj Ik I-349/2019., na temelju članka 159. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01,. 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst: 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog zatvorenika M. Š. za uvjetni otpust.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po opunomoćeniku P. P., odvjetniku u P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da zatvorenik bude uvjetno otpušten.

 

Spis je, na temelju članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za uvjetni otpust iz članka 59. stavka 2. KZ/11. jer se, prema izvješću Zatvora u P. P., radi o zatvoreniku koji je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen na razini „zadovoljava“, protiv njega je u tijeku pet kaznenih postupaka zbog imovinskih kaznenih djela kao što je i kazneno djelo zbog kojeg izdržava aktualnu kaznu zatvora pa te okolnosti, neovisno o inače urednom tijeku izvršavanja kazne zatvora i njegovoj ranijoj neosuđivanosti, upućuju na rizik od kriminalnog povrata i ukazuju na to da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

Osim toga treba reći da na zakonitost pobijane odluke ne utječe činjenica koju žalitelj posebno apostrofira u žalbi, a odnosi se na primjenu odredbe članka 101. stavka 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19.), jer je prvostupanjski sud vodio računa i o zakonskim odredbama države izdavanja o uvjetnom otpustu, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi i o tome dao valjane razloge na četvrtoj strani pobijanog rješenja, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.

 

Žalitelju pri tome valja skrenuti pozornost na to da sadržaj zakonskih odredbi o uvjetnom otpustu po pravu države izdavanja ne znači nužno da zatvorenik ima bezuvjetno pravo na uvjetni otpust, već ih sud izvršenja priznate presude treba uzeti u obzir, kao što je to učinio i prvostupanjski sud, a kazna zatvora iz priznate presude u Republici Hrvatskoj izvršava se prema odredbama koje uređuju izvršavanje kaznenopravnih sankcija, što uključuje i odredbe o ispunjavanju zakonskih pretpostavki za uvjetni otpust zatvorenika, sukladno stavku 1. citiranog zakona. Osim toga, treba reći da ni prema zakonskim odredbama o uvjetnom otpustu po pravu države izdavanja zatvorenik nije stekao pravo na uvjetni otpust, što, uostalom i žalitelj potvrđuje u žalbi.

 

Slijedom iznijetoga, te budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

 

Zagreb, 25. veljače 2020.