- 1 -              I Kž 110/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 110/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. B. zbog kaznenih djela iz članka 217. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 23. siječnja 2020. broj Ik I-622/2019-12, u sjednici održanoj 25. veljače 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba zatvorenika J. B. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku je pod točkom I., na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18 i 126/19. - dalje: KZ/11.) u vezi članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), odbijen prijedlog zatvorenika J. B. za uvjetni otpust kao neosnovan. Pod točkom II. istog rješenja je odbijen prijedlog Kaznionice u G. za uvjetni otpust zatvorenika J. B. podnesen po službenoj dužnosti.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, bez navođenja žalbenih osnova, iako je iz sadržaja vidljivo da je žalbe podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se donese odluka u skladu sa zakonom.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. ZIKZ-a spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

 

Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika podnesene osobno od strane zatvorenika i po službenoj dužnosti od strane Kaznionici u G.

 

Jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. KZ/11. je osnovano očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.

 

Prvostupanjski sud je u konkretnoj situaciji s pravom odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika J. B. ocjenjujući da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata. Takav zaključak prvostupanjski sud je donio uzimajući u obzir procijenjenu visoku vjerojatnost kriminalnog povrata, odsutnost odobrenih izvankaznioničkih pogodnosti, pet kaznenih postupaka u tijeku, raniju osuđivanost u četiri navrata i sklonost zatvorenika oportunom kršenju društvenih vrijednosti radi svojih interesa. Uz to je Kaznionica u G. dala negativno mišljenje.

 

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč određenim okolnostima koje zatvoreniku idu u prilog (radna raspoređenost, završeni program „Super tata bez preprekaˮ i edukacija o štetnosti zlouporabe opojnih droga te osiguran postpenalni prihvat), pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika J. B. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 1. KZ/11.

 

Na takav stav ovog suda, nisu od utjecaja opširni žalbeni navodi zatvorenika. Naime, isti smatra da je u rješenju iznesen cijeli niz potpuno neistinitih činjenica „što zasigurno ne može biti slučajnoˮ. No, suprotno ovoj tvrdnji, argumenti izneseni u pobijanom rješenju imaju uporište u podacima u spisu, a okolnost što je zbog proteka vremena između sastavljanja izvješća Kaznionice i žalbe zatvorenika, došlo do određenih izmjena vezano za izdržavanje kazne, ne dovodi u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti ukazuje na lijenost, nemar i nezainteresiranost stručnog suradnika, kako to žalitelj tvrdi. Stoga su neosnovane, ali i potpuno neuvjerljive žalbene tvrdnje kojima je natuknuto da je stručni suradnik namjerno iznosio neistine na sjednici na kojoj se odlučivalo o uvjetnom otpustu. Osim toga, nije ponuđen niti jedan razlog kojim bi se potkrijepila zlonamjernost ili neobjektivnost stručnog suradnika kaznionice na koje aludira žalba.

 

Kao protuargumente pobijanom rješenju žalitelj ističe: radnu ocjenu „uspješanˮ, nekad prije odobrene pogodnosti u obliku tzv. otvorenih posjeta, priznanje djeteta te okolnost da su aktualni kazneni postupci pokrenuti prije izdržavanja kazne zatvora. Očitujući se na stegovni postupak u tijeku, žalitelj iznosi svoju interpretaciju događaja zbog kojeg se protiv njega vodi taj postupak i vlastite uloge u njemu. Međutim, ove okolnosti same za sebe, a niti u svojoj ukupnosti, nisu takve da bi dovele do drugačijeg zaključka u odnosu na predviđanje zatvorenikovog ponašanja nakon izdržavanja zatvorske kazne.

 

Iako zatvorenik direktno ne osporava dio odluke pod točkom II. kojim je odbijen prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti od strane Kaznionice u G. napominje se da je prvostupanjski sud pravilno odlučio budući da su ostvarena dva obligatorna razloga za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti. Naime, članak 159.a u točkama 1) i 4) ZIKZ-a propisuje da će se odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti ako zatvorenik ne pristane na uvjetni otpust i ako je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak. S obzirom da nema sumnje da su kod zatvorenika ostvarena oba navedena razloga, pravilna je odluka pobijanog rješenja i u tom dijelu.

 

Budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 25. veljače 2020.