Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 177/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća u pravnoj stvari prvotužiteljice E. M. iz Z., OIB: ..., drugotužitelja Z. K. iz S., OIB: ..., trećetužiteljice A. K. iz S., OIB: ..., četvrtotužitelja N. K. iz S., OIB: ... i petotužitelja J. K. iz S., OIB: ..., svi zastupani po D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. osiguranje d.d., F. D., D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. ured za osiguranje, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Z., odlučujući o reviziji drugotužitelja, trećetužiteljice, četvrtotužitelja i petotužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-1872/2013-2 od 16. srpnja 2014., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovnog broja P-580/11-56 od 3. listopada 2012., u sjednici održanoj 25. veljače 2020.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija drugotužitelja Z. K., trećetužiteljice A. K., četvrtotužitelja N. K. i petotužitelja J. K. i ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-1872/2013-2 od 16. srpnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovnog broja P-580/11-56 od 3. listopada 2012. u točkama III., IV., V. i VI. izreke kojima je odbijen tužbeni zahtjev drugotužitelja Z. K., trećetužiteljice A. K., četvrtotužitelja N. K. i petotužitelja J. K., te se ukida presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovnog broja P-580/11-56 od 3. listopada 2012. u točkama III., IV., V. i VI. izreke kojima je odbijen tužbeni zahtjev drugotužitelja Z. K., trećetužiteljice A. K., četvrtotužitelja N. K. i petotužitelja J. K., a predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o trošku povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti prvotužiteljici 454.900,00 kuna, 26.490,00 kuna na ime naknade štete te 900,00 kuna mjesečne rente sve za zateznim kamatama (toč. I. izreke), odbijen je zahtjev prvotužiteljice za isplatom 320.000,00 kuna, 11.510,00 kuna te mjesečne rente u iznosu 240,00 kuna mjesečno, sve sa zateznim kamatama (toč. II. izreke), odbijeni su zahtjevi drugotužitelja i trećetužiteljice za isplatu iznosa po 240.00,00 kuna, kao i oni četvrtotužitelja i petotužitelja za isplatu iznosa po 85.000,00 kuna sve sa zateznim kamatama (toč. III. do VI. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka (toč. VII. izreke).
Drugostupanjskom je odlukom (presudom) potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem su odbijeni tužbeni zahtjevi drugotužitelja do petotužitelja, dakle u točkama III. do VI. izreke prvostupanjske presude, ukinuta je (rješenjem) djelomično u točki I. izreke za iznos 454.900,00 kuna i na ime rente u visini 900,00 kuna mjesečno za razdoblje od 1. siječnja 2012. pa nadalje, ukinuta je u toč. II. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem je prvotužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu 320.000,00 kuna, te je ukinuta u odluci o troškovima postupka pod točkom VII. izreke, te je u ukinutim dijelovima odluka vraćena na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, dok je žalba umješača podnesena protiv točke I. izreke presude kojom je tuženik obvezan prvotužiteljici na ime tuđe pomoći i njege isplatiti 26.490,00 kuna sa zateznom kamatom odbačena kao nedopuštena.
Protiv drugostupanjske presude reviziju su, u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijeli drugotužitelj i trećetužiteljica, iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dok su četvrtotužitelj i petotužitelj podnijeli reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, postavljajući materijalnopravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Revidenti predlažu ovome sudu preinačiti pobijanu odluku na način da se prihvati tužbeni zahtjev revidenata, a podredno ukinuti tu odluku i vratit predmet nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
U pogledu revizije drugotužitelja i trećetužiteljice
Prvenstveno je za obrazložiti da vrijednost predmeta spora u odnosu na drugotužitelja i trećetužiteljice prelazi 200.000,00 kuna, čime je dopuštena tzv. redovna revizija, u smislu čl. 382. st. 1. ZPP-a.
Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Odredba čl. 396. ZPP-a određuje da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložit razloge zbog kojih je podnosi a da se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.
Iako drugotužitelj i trećetužiteljica u reviziji navode da pobijaju odluku zbog bitne odredbe parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti jedan od tih tužitelja ne konkretizira u čemu bi se sastojala to povreda. Stoga, a sukladno odredbi čl. 396. ZPP-a, ovaj sud nije mogao uzeti u obzir takve neobrazložene revizijske navode postupovnopravne prirode.
Predmet tužbenog zahtjeva revidenta je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe (prvotužiteljice, koja je kći drugotužitelja i trećetužiteljice, a sestra četvrtotužitelja i petotužitelja), koja je zadobila tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. travnja 2009., u kojoj je stradala kao suvozač u osobnom vozilu osiguranim kod tuženika.
Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja prihvaća drugostupanjski sud, u pogledu posljedica koje prvotužiteljica trpi povodom predmetne nezgode, bitna za ovu, revizijsku fazu postupka, su da prvotužiteljica trpi tegobe u vidu vrtoglavice, zaboravnosti, nesanice, smanjenja koncentracije, usporenih refleksa, učestale glavobolje s bolovima u vratu uz strahova sa nesigurnosti i povlačenja u sebe, problemi sa učestalim urinarnim infekcijama, učestalim mokrenjem (…) problemi sa motivitetom, otežano obavljanje higijenskih i svakodnevnih kućnih poslova (…) nelagode kod komunikacije sa drugim ljudima, zajedničkog objedovanja i slično što u psihičkom smislu dodatno otežava uspostavljanje novih poznanstava čime se pogoršava začarani krug, da zaboravljivost i otežano upamćivanje te teškoće sa spavanjem i promjenjivosti raspoloženja prvotužiteljicu dovodi do daljnje socijalne izoliranosti uz probleme daljnjeg učenja i usavršavanja, da je prvotužiteljica nakon štetnog događaja sklona mijenjanju raspoloženja, ljuta, nezadovoljna, ne želi razgovarati, ima napadaje panike, zaboravljivosti, teško se uspostavlja s njom komunikacija i slično (što sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka i prihvaćenog iskaza ostalih tužitelja).
Ova činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi svode na to da se vanjske manifestacije smanjenja opće životne aktivnosti prvotužiteljice pretežito očituju u njezinim depresivnim raspoloženjima, nesanici, napadajima panike, bolovima u predjelu zadobivenih ozljeda, učestalim urinarnim infekcijama, te povlačenjem u sebe, no, kako dalje ocjenjuju nižestupanjski sudovi, prvotužiteljica je ipak kasnije završila Ekonomski fakultet, sposobna je brinuti se o svojim svakodnevnim higijenskim i drugim potrebama, pa i obavljati kućanske poslove te nije na teret bliskim osobama.
Slijedom potonjeg, zaostale posljedice, prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, ne udovoljavaju intenzitetu da bi se invaliditet kvalificirao „osobito teškim invaliditetom“ u smislu odredbe čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), slijedom čega ti sudovi odbijaju tužbeni zahtjev drugotužitelja, trećetužiteljice, četvrtotužitelja i petotužitelja.
Tako odlučivši, nižestupanjski su sudovi na konkretan slučaj pogrešno primijenili materijalno pravo.
Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, opisane posljedice – a osobito one u vidu promjena raspoloženja, usporenih refleksa, strahova i nesigurnosti, povlačenja u sebe, problema sa motivitetom, nelagode kod komunikacije, a osobito (što je u uobičajenim obiteljskim okolnostima nezanemarivo) otežana mogućnost komunikacije kod zajedničkog objedovanja, odbijanje razgovora - mogu predstavljati upravo takvu vanjsku manifestaciju invaliditeta koje bliske srodnike svakodnevno ili učestalo, nelagodno i opterećujuće podsjećaju na to koliko se nekad zdravoj, bliskoj im osobi, opće psihofizičko stanje promijenjeno na gore, što (potencijalno) remeti njihov dotadašnji način života, obiteljski sklad i povećava stupanj brige, neizvjesnosti, komoditeta i, općenito, utječe na njihov duševni mir.
Uz takovu ocjenu, određeni bi se stupanj invaliditeta mogao kvalificirati „osobito teškim invaliditetom“ u smislu odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO-a, zbog kojeg bi bliske osobe u smislu te odredbe mogle trpiti duševne boli.
Međutim, drugostupanjski sud, vođen pogrešnim pravnim shvaćanjem, u pobijanoj odluci nije popuno utvrdio činjenično stanje u smislu konačnog stupnja invaliditeta prvotužiteljice, a što je jedan od elemenata koji je, uz gore navedeni (vanjske manifestacije tako utvrđenog invaliditeta), jedan od onih koji se imaju uzeti u obzir prilikom utvrđenja postojanja „osobito teškog invaliditeta“ u smislu odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO-a.
Stoga je revizija drugotužitelja i trećetužiteljice ocijenjena osnovanom, te je, u odnosu na te tužitelje, temeljem čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.
U pogledu revizije četvrtotužitelja i petotužitelja
Obzirom da vrijednost predmeta spora četvrtotužitelja niti petotužitelja ne prelazi 200.000,00 kuna, te da se ne radi o sporovima iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i. 2. ZPP-a, ti su tužitelji pravilno reviziju koncipirali kao izvanrednu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
Naime, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni trećetužitelj i četvrtotužitelj postavljaju sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li u konkretnom slučaju u situaciji kada je kod I-tužiteljice utvrđen visoki stupanj invaliditeta 80-85% uz vanjske manifestacije otežanog govora zbog atrofije jezika , otežanog guranja i žvakanja, nesposobnost duljeg stajanja, uz psihičke tegobe PTSP uz komorbitetni depresivni poremećaj te postkomocijski sindrom, smanjenja koncentracije, razdražljivost, zaboravnost, usporenih refleksa, kontinuirane bolove u desnom kuku i slabinskoj kralješnici zbog čega dodatno ima problem s motivitetom, a što dovodi do smanjenja sposobnosti rada, otežanog obavljanja higijenskih i svakodnevnih kućanskih poslova, radi o osobito teškom invaliditetu koji bi opravdao dosuđivanje pravične novčane nakade roditeljima i braći?
2. Na koji se način invaliditet od 80-85% kod osobe mora manifestirati da bi isti opravdao dosuđivanje neimovinske štete bliskim srodnicima?
3. Da li se činjenica da su I-tužiteljici uz 80-85% trajni invaliditet neke životne i mentalne funkcije ostale očuvane utječe samo na iznos visine odštete bliskim srodnicima zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe od 80-85% ili zbog te činjenice bliskim srodnicima ne pripada pravična novčana naknada zbog invaliditeta bliske osobe?“.
Kao na razlog važnosti postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni trećetužitelj i četvrtotužitelj se pozivaju na odluke revizijskog suda poslovnih brojeva Rev-1261/2006, Rev-1302/2006, Rev-724/2008 i Rev-358/2010.
Iako se situacija iz ovopredmetnog slučaja u pogledu egzaktnog opisa fizičkih ozljeda, pa tako i zaostalih posljedica, razumljivo, ne može ocijeniti u potpunosti identičnoj onoj iz odluka na koje se pozivaju četvrtotužitelj i petotužitelj, jasno je da je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda koje podupire navode revidenta sadržajno proistekle iz prvog revizijom postavljenog pitanja, koje pravilno ukazuje na (po nižestupanjskim sudovima učinjeno) prerestriktivno tumačenje pojma „osobito teškog invaliditeta“ u smislu odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO-a.
Stoga je prvo revizijom postavljeno pitanje ovaj sud ocijenio važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je revizija četvrtotužitelja i petotužitelja dopuštena.
Radi obrazlaganja osnovanosti revizije četvrtotužitelja i petotužitelja dovoljno je uputiti na dio obrazloženja ove odluke koji se odnosi na osnovanost revizije drugotužitelja i trećetužiteljice, kojim se izražava materijalnopravno shvaćanje ovoga suda, konkretno potencijalne mogućnosti kvalifikacije predmetnih gore navedenih posljedica kao „osobito teškog invaliditeta“ u smislu čl. 1101. st. 1. ZOO-a, sve to pod pretpostavkom daljnjih utvrđenja (v. dolje) bitnih za ocjenu nastupa okolnosti u smislu navedene materijalnopravne odredbe.
Stoga je i revizija četvrtotužitelja i petotužitelja ocijenjena osnovanom, pa je, u odnosu na te tužitelje, temeljem čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.
U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi, vođeni materijalnopravnim shvaćanjem ovoga suda (čl. 394.a ZPP-a), potpuno utvrditi činjenično stanje, prvenstveno u pogledu stupnja invaliditeta prvotužiteljice, utjecaja navedenih vanjskih manifestacija invaliditeta prvotužiteljice na ostale tužitelje utjecajnih i na visinu eventualne neimovinske štete, te, ukoliko nađe shodnim, utvrditi i ostale elemente koje bi mogle imati utjecaj na postojanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1101. ZOO-a i tako donijeti novu, zakonitu odluku.
Odluka o trošku postupka utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP-a.