- 1 -              Rev 2729/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2729/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D., iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika Poliklinike S., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici R. A. i drugi odvjetnici u O. društvu A. i partneri u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-519/2015-3 od 5. srpnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5124/07-71 od 9. siječnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-519/2015-3 od 5. srpnja 2016. odbija se kao neosnovana.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-5124/07-71 od 9. siječnja 2015. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Tuženi Poliklinika Z., dužna je platiti tužitelju M. D. na ime naknade štete iznos od 203.000,00 kn s kamatom u visini uredbe o visini stope zatezne kamate počam od štetnog događaja do plateža, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

 

Pod točkom II. izreke prvostupanjski sud je naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 32.132,50 kuna u roku od 15 dana.

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gžn-519/2015-3 od 5. srpnja 2016. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, pod točkom II. izreke je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe, a pod točkom III. izreke je odbio zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači ili ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iz revizije te je podnio zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Revizijskim navodom da drugostupanjski sud nije dao obrazloženje na žalbene navode revident sadržajno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, a ne na povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud i učinio.

 

Na žalbene tvrdnje tužitelja da je pretragu vršio specijalist medicine rada, a ne kardiolog te o činjenici da vještaci nisu pregledali tužitelja, valja odgovoriti da su se na te navode vještaci koji su proveli oba vještačenja jednako očitovala, a sudovi su prihvatili nalaze i mišljenje vještaka te obrazložili razloge zbog kojih ih prihvaćaju.

 

Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju opisno ukazuje revident.

 

U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja kada navodi da je liječnik tuženika svojim postupcima ugrozio život i zdravlje tužitelja (nije pratio kontrolnu traku niti gledao tužitelja) te da je vještačenje provedeno samo na temelju djelomičnog EKG nalaza (što je otklonio i sam tužitelj u reviziji navodeći da je vještak dr. M. B. dobio na uvid cjelokupni ispis EKG nalaza koji je K. D. dostavila u spis 12. studenog 2014. i na koji se vještak očitovao na ročištu), valja reći da to prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da ju je pretrpio zbog neadekvatne pretrage obavljene u neadekvatnoj ustanovi te zbog neadekvatnog tretmana nakon reanimacije.

 

Među strankama je sporno jesu li djelatnici tuženika prilikom izvođenja sporne pretrage (ergometrije) i nakon nje postupali po pravilima struke.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj 4. kolovoza 2005. po uputi liječnika upućen na obavljanje ergometrijskog pregleda (opterećenje na pokretnoj traci),

 

- da je prilikom ergometrijskog pregleda kod tuženika unutar prvih 5 minuta pregleda došlo do srčanog aresta, nakon čega je tužitelj reanimiran elektrošokovima i lijekovima,

 

- da je tužitelj isti dan primljen na liječenje u K. D.,

 

- da je navedena pretraga izvedena u potpunosti u skladu s pravilima liječničke struke,

 

- da je tuženik adekvatna ustanova za izvođenje takve pretrage te da je tuženik adekvatno postupao i nakon srčanog aresta koji je nastupio kod tužitelja kao komplikacija navedene pretrage.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) s obzirom da prilikom ergometrijske pretrage kod tuženika nije došlo do propusta djelatnika tuženika, već je navedena pretraga izvedena u potpunosti u skladu s pravilima liječničke struke, a do štete nije došlo niti zbog obične nepažnje liječnika koji je vršio pregled.

 

Revident je reviziju podnio i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. ZOO jer tijekom postupka nije utvrđeno da je prilikom ergometrijske pretrage došlo do propusta djelatnika tuženika, a ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 25. veljače 2020.