- 1 -              Rev 2191/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2191/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. D. iz R., OIB ..., zastupane po punomoćniku L. T., odvjetniku u R., protiv tuženika S. M. d.o.o. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćnici S. F. S., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-298/18-2 od 17. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-141/16-21 od 28. prosinca 2017., u sjednici održanoj 25. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice K. D. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-298/18-2 od 17. travnja 2018., odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 4.4.2016. kojeg je tuženik dao tužitelju.

 

2. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 28. prosinca 2017. pa do isplate, u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice niti u postupku pred prvostupanjskim sudom a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 4. travnja 2016.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu na neodređeno vrijeme za poslove pomoćnika direktora Podružnice (Rijeka) temeljem ugovora o radu od 8. ožujka 2005.,

 

- da je tuženik taj ugovor otkazao otkazom od 21. srpnja 2005.,

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2600/12 od 12. prosinca 2012. taj otkaz utvrđen nedopuštenim a uslijed čega je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto pomoćnika direktora Podružnice Rijeka, a ukoliko takvog radnog mjesta nema, onda na radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužiteljice,

 

- da je tuženik ukinuo radno mjesto pomoćnika direktora Podružnice Pravilnikom o razvrstavanju radnih mjesta, unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova unutar društva od 1. rujna 2010. (to radno mjesto ne postoji niti u kasnijem Pravilniku tuženika iz 2012.),

 

- da je tuženik taj Pravilnik objavio sukladno zakonu,

 

- da je tuženik Odlukom od 4. travnja 2016. dao tužiteljici otkaz ugovora o radu od 8. ožujka 2005. s ponudom izmijenjenog ugovora za poslove referenta u Sektoru računovodstva i financija, a sve iz organizacijskih razloga,

 

- da tužiteljica nije prihvatila tu ponudu tuženika,

 

- te da kod tuženika u to vrijeme nije bilo slobodnih drugih poslova koje bi tuženik mogao ponuditi tužiteljici.

 

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Prema odredbi čl. 123. st. 1. istog Zakona odredbe toga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor o radu i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

 

Kada je kod tuženika zbog organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužiteljice na poslovima pomoćnika direktora Podružnice (zbog ukidanja tog radnog mjesta i drugačije organizacije rada donošenjem prije navedenog Pravilnika iz 2010.) onda je tuženik imao valjan razlog otkazati predmetni ugovor o radu tužiteljici.

 

Revizijski navodi tužiteljice koji se odnose na kvalitetu ponude tuženika (adekvatnost ponuđenih poslova u odnosu na stručnu spremu, znanja i mjesto rada) nisu od utjecaja na ishod spornog odnosa među strankama. Ovo stoga što ZR ne propisuje dopuštenost poslovno i osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu samo u slučaju kada poslodavac radniku ne može ponuditi zaposlenje na drugim poslovima (više ne postoji obveza poslodavca da radniku pokuša osigurati druge poslove nudeći mu izmijenjeni ugovor o radu). Takva obveza postojala je prema ranije važećem Zakonu o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – čl. 107. st. 2.). K tome, a kao što je već prethodno rečeno tuženik tužiteljici nije niti mogao ponuditi druge poslove (nije bilo slobodnih drugih radnih mjesta).

 

S obzirom na revizijski navod tužiteljice da je obveza tuženika da tužiteljici ponudi radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, bila određena prije navedena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, a ukazati je na sljedeće.

 

Svrha i smisao te presude je bila vratiti tužiteljicu u poziciju u kojoj je bila prije nedopuštenog otkazivanja ugovora o radu odlukom od 21. srpnja 2005. Naime, u situaciji da taj otkaz tuženik nije dao tužiteljici, ona bi radila na ugovorenim poslovima sve dok je postojala potreba za obavljanjem tih poslova. Kako je zbog organizacijskih razloga donošenjem prije navedenog Pravilnika tuženika iz 2010. ukinuto predmetno radno mjesto, to bi, dakle, donošenjem toga Pravilnika prestala potreba za obavljanjem tih poslova, pa bi se, dakle, i u situaciji da nije postojao otkaz ugovora o radu od 21. srpnja 2005., stekli uvjeti da tuženik tužiteljici na dopušten način otkaže ugovor o radu.

 

Vezano za navedenu pravomoćnu presudu ovdje je još za ukazati da u ovom parničnom postupku nije niti vođen postupak prisilnog ostvarivanja tražbine tužiteljice iz te pravomoćne presude. Prisilno ostvarivanja tražbine iz pravomoćne sudske odluke provodi se u ovršnom postupku (čl. 1. Ovršnog zakona - "Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 93/14).

 

Uopćeni revizijski navod tužiteljice da je tuženik mijenjao organizaciju (donio prije navedeni Pravilnik) bez stvarnih potreba da na drugačiji način organizira rad, odnosno samo iz razloga da izbjegne svoju obvezu po navedenoj pravomoćnoj sudskoj odluci (da bi zloupotrijebio autonomno pravo poslodavca da organizira rad sukladno svojoj ocjeni) nije uzet u razmatranje. Ovo stoga što je riječ o novoj činjeničnoj tvrdnji (koja nije iznesena do zaključenja glavne rasprave), a čl. 385. st. 1. ZPP određeno je da se u reviziji ne mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena predmetna revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

 

Zagreb, 25. veljače 2020.