- 1 -              Rev 3606/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3606/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M., OIB ..., iz N., koju zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica N. R., odvjetnica u Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-551/18-2 od 8. svibnja 2018., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9631/14-42 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 25. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2014. broj: H3-2865859-74-2014 tuženika H. T. d.d. sa sjedištem u Z., ... OIB: ..., a kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2013, tužitelju, i to I. M. iz N., ..., OIB: ..., nedopuštena.

 

II. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

III. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto Viši voditelj tima za marketing prodajnih mjesta - Platni razred VI. - Radna jedinica za upravljanje prodajnim kampanjama - Odjel za upravljanje prodajnim operacijama - Sektor upravljanja prodajom privatnim korisnicima, i to sve u roku od 8 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. ZOO-a i Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

 

V. Ovime tužitelj pridržava pravo uskladiti postavljeni tužbeni zahtjev sukladno članku 186.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Sl.I. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i N.N. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14), i to sve nakon što se provedu svi dokazi u ovosudnom postupku.

VI. Tužitelj ovime ističe da je temeljem članka 15. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 112/12) oslobođen plaćanja sudskih pristojbi."

 

II/ Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u stavku I. točka VI. izreke. Preinačena je prvostupanjska presuda u stavku I. toč. I., II. i III. izreke i utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2014. nedopuštena, utvrđeno je da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto viši voditelj tima za marketing prodajnih mjesta.

 

Drugostupanjski je sud rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu u stavku I. toč. IV i toč. V. izreke te su stavku II. izreke i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovno suđenje (točka I. izreke). Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident navodi da se radi o "neznatnoj pogrešci u pisanju" jer se u biti radi o jednom te istom radnom mjestu kojem je u međuvremenu promijenjen naziv, a budući da drugostupanjski sud o tome nije dao razloge počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Drugostupanjski sud nije mogao dati razloge o tome radi li se (ili ne) o "neznatnoj pogrešci u pisanju" jer da se radi o istom radnom mjestu obzirom da takve navode revident prvi put iznosi u reviziji.

 

Sukladno čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti.

 

Budući da drugostupanjski sud nije mogao počiniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koju upućuje revident, kada nije dao razloge o navodima koje tuženik nije niti iznosio u postupku koji je prethodio reviziji, navedeni revizijski navodi ne odnose se na izuzetak iz čl. 387. ZPP i revizijski razlozi u tom dijelu, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenima nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2014.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica 1. listopada 2013. sklopila ugovor o radu za radno mjesto viši voditelj tima za marketing prodajnih mjesta,

 

- da je tuženik odlukom o otkazu od 3. listopada 2014. otkazao tužiteljici ugovor o radu na radnom mjestu viši specijalist za marketing prodajnih mjesta,

 

- da je postupak otkazivanja kao i postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika proveden sukladno odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR) te čl. 127. ZR, čl. 128. ZR i čl. 150. ZR.

 

Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da nije odlučno to što se u odluci o otkazu ne navodi točan naziv iz posljednjeg ugovora o radu koji je tužiteljica potpisala iz razloga što je tužiteljica u razdoblju prije otkazivanja obavljala poslove podudarne s nazivom navedenim u odluci o otkazu stoga je zaključio da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2014. dopuštena te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku odluku na temelju ovlaštenja iz čl. 373. toč. 2. ZPP zaključivši da iz odluke o otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2014. proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 1. listopada 2013. za radno mjesto viši specijalist za marketing prodajnih mjesta - Odsjek za upravljanje kampanjama - Odjel za direktan nastup na tržištu - Područje za privatne korisnike (CRO), a tužiteljica je ugovor o radu od 1. listopada 2013. sklopila za obavljanje poslova radnog mjesta viši voditelj tima za marketing prodajnih mjesta, kao i da iz odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je prestala potreba za obavljanjem poslova višeg specijalista za marketing prodajnih mjesta te da je radničkom vijeću sukladno čl. 150. ZR dostavljen prijedlog otkaza ugovora o radu na poslovima viši specijalist za marketing prodajnih mjesta.

 

Stoga je drugostupanjski sud, obzirom da je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu za radno mjesto viši voditelj tima za marketing prodajnih mjesta, ocijenio da tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki za poslovno uvjetovani otkaz iz čl. 115. st. 1. alineja 1. ZR, pa je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 3. listopada 2014. nedopuštena i radni odnos nije prestao te je zahtjev tužiteljice u navedenom dijelu ocijenio osnovanim kao i zahtjev kojim se nalaže tuženiku vraćanje tužiteljice na radno mjesto sukladno čl. 124. st. 1. ZR.

 

Revident ne obrazlaže revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava stoga sukladno čl. 386. ZPP ovaj sud razloge koji nisu obrazloženi neće uzeti u obzir.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 25. veljače 2020.