- 1 -              Rev 164/2018-2

 

 

 

 

Broj: Rev 164/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika H. I. d.o.o. Z., OIB: …, protiv prvotuženika P. K., iz K., OIB: … i drugotuženika - protutužitelja Ž. Č., iz F., OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2869/2016-2 od 6. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2876/14-18 od 18. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 25. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija drugotuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2869/2016-2 od 6. srpnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2876/14-18 od 18. kolovoza 2016. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika i naloženo drugotuženiku-protutužitelju isplatiti mu iznos 605.620,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama, odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se kao nedopuštena revizija drugotuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2869/2016-2 od 6. srpnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2876/14-18 od 18. kolovoza 2016. u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev drugotuženika - protutužitelja odbijen kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke naloženo drugotuženiku - protutužitelju isplatiti tužitelju - protutuženiku iznos 605.620,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. prosinca 2014. do isplate, u roku 15 dana. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika kojim je zatražio da se prvotuženiku naloži isplatiti mu iznos 605.620,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. kolovoza 2012. do isplate. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev drugotuženika - protutužitelja kojim je zatražio da se tužitelju - protutuženiku naloži isplatiti mu na ime naknade štete iznos 200.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 2. veljače 2000. do 1. kolovoza 2012. uz naknadu troškova postupka, uz predloženo odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja - protutuženika. Pod točkom IV. izreke drugotuženiku - protutužitelju je naloženo naknaditi tužitelju - protutuženiku parnični trošak u iznosu 10.000,00 kn, u roku 15 dana. Pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev prvotuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

 

Drugostupanjskom presudom je žalba drugotuženika - protutužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude drugotuženik - protutužitelj je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. i 385. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presude sukladno revizijskim navodima, podredno ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj - protutuženik je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično je nedopuštena.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a (toč. 3.).

 

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a, propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka zakona one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

U smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP-a, kada se zahtjev odnosi na novčanu svotu kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.

 

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude kojim je odlučeno o novčanom zahtjevu tužitelja - protutuženika prema drugotuženiku - protutužitelju iznosi 605.620,42 kn, pa su u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu navedenog novčanog iznosa ispunjene pretpostavke za razmatranje podnesene revizije kao tzv. redovne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

 

Protutužbenim zahtjevom drugotuženik - protutužitelj je zatražio isplatu iznosa 200.000,00 kn. Navedeni iznos ne prelazi 200.000,00 kn, slijedom čega u odnosu na protutužbeni zahtjev nije ispunjena pretpostavka iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a za podnošenje tzv. redovne revizije.

 

Kako dakle vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva ne prelazi zakonom propisani minimum za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, a nije riječ o presuda donesenoj u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa niti je ta presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a (čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a), pri čemu podnesena revizija ne ispunjava zakonske pretpostavke da bi je se moglo smatrati tzv. izvanrednom revizijom iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, proizlazi da je ista u odnosu na protutužbeni zahtjev nedopuštena, zbog čega je, a na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Slijedom navedenog, u revizijskom stadiju postupka povodom podnesene tzv. redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, valjalo je ispitati drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je drugotuženiku - protutužitelju naloženo isplatiti tužitelju - protutuženiku iznos 605.620,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Suprotno revizijskim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u prikupljenoj relevantnoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP-a), te nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Pritom je drugostupanjski sud, postupivši sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja kao i razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 338. st. 4. ZPP-a u vezi sa čl. 354. st. 1. ZPP-a, jer su, protivno navodima revidenta, u obrazloženju presuda iznesene činjenice koje je sud utvrđivao, te razlozi zašto i kako ih je utvrdio.

 

Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-250/08-58 od 10. lipnja 2008. naloženo tuženiku H. I. d.o.o., u ovom postupku tužitelju - protutuženiku, da u roku od 15 dana s tužiteljem, u ovom postupku drugotuženikom - protutužiteljem Ž. Č., sklopi Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom a ukoliko se Ugovor ne sklopi u roku da će ga zamijeniti ta presuda, te da je u izreci presude navedeno da se tuženik H. I. d.o.o. Z. može osloboditi obveze sklapanja Ugovora o najmu ukoliko tužitelju Ž. Č. na ime naknade štete isplati iznos 200.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 2. veljače 2000.,

 

- da je po prijedlogu drugotuženika - protutužitelja kao ovrhovoditelja protiv H. I. d.o.o. kao ovršenika Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3719/12 od 18. lipnja 2012., kojim je na temelju navedene prvostupanjske presude određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanog potraživanja radi naplate tražbine u iznosu 200.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama kao i radi naplate troška parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama,

 

- da je provođenjem ovrhe s računa ovršenika prisilno naplaćen iznos 625.967,80 kn i doznačen na račun prvotuženika (odvjetnika drugotuženika - protutužitelja), koji je potom drugotuženiku - protutužitelju isplatio iznos 605.620,42 kn,

 

- da je po žalbi ovršenika, ovdje tužitelja - protutuženika, rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3719/12-9 od 9. siječnja 2013. ukinuto rješenje o ovrsi kao i sve provedene radnje, a prijedlog za ovrhu je odbačen kao nedopušten, što je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-5448/13 od 9. listopada 2013., s obrazloženjem da je riječ o alternativnom ovlaštenju (facultas alternativa) ovršenika, kojim se on može osloboditi obveze sklapanja ugovora o najmu ako ovrhovoditelju plati iznos 200.000,00 s pripadajućim zateznim kamatama, kao građanskopravnoj ponudi unesenoj u izreku presude (čl. 327. ZPP-a) a na temelju koje se ne može tražiti ovrha radi naplate naznačenog novčanog iznosa.

 

Na temelju takvih utvrđenja, budući da je ukinuto rješenje o ovrsi koje je doneseno po prijedlogu drugotuženika - protutužitelja na temelju presude Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-250/08-58 od 10. lipnja 2008. kao ovršne isprave, te je prijedlog za ovrhu odbačen kao nedopušten, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocjenjujući da nije postojala valjana pravna osnova za isplatu iznosa 605.620,42 kn drugotuženiku - protutužitelju te da je navedeni iznos, u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO), on dužan vratiti tužitelju - protutuženiku, s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1111. ZOO-a pravilno primijenjeno.

 

S obzirom na izloženo, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, valjalo je reviziju drugotuženika - protutužitelja u navedenom dijelu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 25. veljače 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.