- 1 -              Revd 356/2020-2

Broj: Revd 356/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. iz S., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. & Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Klinička bolnica D. iz Z., Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku Š. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & Č. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije i reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-383/2019-2 od 6. studenoga 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1066/2017-20 od 23. svibnja 2019., u sjednici održanoj 25. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

I.  Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja te preinačena prvostupanjska presuda i suđeno:

„Utvrđuje se nezakonitom i nedopuštenom odluka Kliničke bolnice D. Ur. br. 4-335/17 od 10. svibnja 2017.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. svibnja 2019., u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. studenoga 2019., u roku od 8 dana.

Tuženik je pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - a protiv iste presude podnio je i reviziju.

Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije niti na reviziju tuženika.

Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten, a nije dopuštena niti revizija tuženika.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 6. studenoga 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo (pored važnosti samo za ovaj konkretan predmet, u kojemu je odluka donesena prema okolnostima konkretnog slučaja) važno (ovdje odlučno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - i (u svezi sa time) nije određeno izložio niti razloge zbog kojih smatra da je pitanje koje je naznačio u prijedlogu važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona.

Razloge istaknute važnosti postavljenog pitanja ne može nadomjestiti samo poziv u prijedlogu na odredbe ZPP-a koje uređuju pitanje revizije i konstatacija (makar u biti i logična, upravo zbog navedenog: jer je odluka donesena prema okolnostima konkretnog slučaja) da o postavljenom pitanju “nema prakse revizijskog suda”.

Stoga, a jer (zbog prethodno navedenog: budući da u prijedlogu postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu - i glede njega nije potrebno usaglašavati sudsku praksu ili u njoj otklanjati neku nesigurnost i time ispunjavati svrhu revizije, odnosno - budući da prijedlog ne sadrži razloge za suprotno shvaćanje) ne postoje pretpostavke da bi se revizija dopustila, prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo je odbaciti odlukom iz stavka I. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Obzirom da tuženiku revizija nije dopuštena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odredaba čl. 382. st. 1. i 387. ZPP-a, po njemu svejedno podnesena revizija nije dopuštena - i o njoj je valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, o odluci iz stavka II. izreke (u smislu odredaba čl. 392. st. 1., 5. i 7. ZPP-a).

Zagreb, 25. veljače 2020.