- 1 -              Rev 2076/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2076/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. R., OIB ..., iz SR Nj., kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. Z. d.d., OIB ..., koga zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1802/2018-2 od 27. ožujka 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1147/17-87 od 18. siječnja 2018., u sjednici održanoj 25. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 15.000,00 kn s pripadajućim kamatama kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 14.062,50 kn (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (točka III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 15.000,00 kn s pripadajućim kamatama kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 32.369,45 kn. Odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju u smislu revizijskih navoda i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev podredno ukine i vrati odluku drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda, kao u ovom predmetu, donesena prema odredbi čl. 373.a toga Zakona.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

Revident ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se ne može ispitati na temelju čega je sud zaključio da je tužitelj adresu u ..., prijavio kao adresu za primanje pismena jer navedeno nije utvrđeno sukladno čl. 143.a ZPP iz čega proizlazi da navedena adresa nije bila prijavljena kao adresa za primanje pismena.

 

U postupku koji je prethodio reviziji na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrđeno je da tužitelj od 1991. ne živi u zajedničkom kućanstvu sa svojim roditeljima kao suvlasnicima stana, a niti ga oni uzdržavaju, stoga navod revidenta da nema dokaza u spisu da je tužitelj navedenu adresu prijavio kao adresu za primanje pismena je potpuno neodlučan jer je ostalim izvedenim dokazima sukladno čl. 8. ZPP utvrđeno da tužitelj na navedenoj adresi ne živi od 1991., a što je utvrđenje o kojem ovisi rješenje spora.

 

I ostali navodi revidenta kojima upućuju da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječe sami sebi i razlozima presude su neosnovani.

 

Suprotno navodima revidenta u pobijanoj presudi navedeni su jasni i neproturječni razlozi i pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Revident osporava ocjenu dokaza i utvrđenja do kojih su sudovi došli primjenjujući odredbu čl. 8. ZPP.

 

Prema ocjeni ovog suda ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene čl. 8. ZPP stoga revizijskim navodima ocjena dokaza izvedena po drugostupanjskom sudu, nije dovedena u sumnju i nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

 

Navodi revidenta kojima osporava utvrđeno činjenično stanje ne mogu biti predmet revizijskog ispitivanja sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete od 15.000,00 kn koju je pretrpio zbog ozljeda koje je zadobio prilikom pada na oštećenim stepenicama stambene zgrade u kojoj mu žive roditelji.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je između upravitelja zgrade u Z., ... i to Gradsko stambeno-komunalnog gospodarstva d.o.o. i tuženika zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti koji je trajao do 1. siječnja 2007., da je osiguranje zaključeno na temelju uvjeta i klauzula kao sastavnog dijela ugovora, i to općih uvjeta za osiguranje imovine, uvjeta za osiguranje od odgovornosti  s tim da je ugovorena svota osiguranja po štetnom događaju od 40.000,00 kn,

 

- da je tužitelj 1. siječnja 2006. prilikom silaska niz stepenice, zbog neispravnosti jedne od stepenica, izgubio ravnotežu, pao i zadobio tjelesne ozljede,

 

- da su roditelji tužitelja A. i J. R. vlasnici stana na adresi Z., ..., gdje i žive, da je tužitelj od 1987. imao prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi, da je 1991. prijavio predmetnu adresu kao adresu za primanje pismena jer od 1991. boravi u Nj. gdje je zaposlen,

 

- da je tužitelj 1. 1. 2006., kada se dogodio nesretni slučaj, došao roditeljima čestitati Novu godinu,

 

- da prema čl. 8. st. 1. toč. 4. Uvjeta za osiguranja od odgovornosti (dalje: Uvjeti) osiguranje ne vrijedi za štete koje pretrpi osiguranik, osiguranikov bračni drug, djeca i druge osobe koje s njim žive u zajedničkom kućanstvu i koje je dužan uzdržavati,

 

- da je u polici osiguranja navedeno da se trećim osobama ne smatraju vlasnici etažnih zgrada, vlasnici poslovnih prostora, ugovaratelj osiguranja kao upravitelj zgrade i svi korisnici stanova odnosno poslovnog prostora bez obzira na njihov status (stanari, podstanari i slično).

 

Prvostupanjski je sud na temelju navedenih utvrđenja zaključio da je tužitelj korisnik stana te je sukladno čl. 8. st. 1. toč. 4. Uvjeta tužitelj isključen iz osiguranja stoga je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Drugostupanjski sud je crpeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP preinačio pobijanu odluku ocijenivši da tužitelj nije isključen od osiguranja prema čl. 8. st. 1. toč. 4. Uvjeta iz koje odredbe proizlazi da osiguranje ne vrijedi za djecu samo ukoliko su ispunjena dva kumulativna uvjeta, a to je da žive u zajedničkom kućanstvu s vlasnicima stanova i da su ih oni dužni uzdržavati. Budući da tužitelj od 1991. ne živi s roditelja u zajedničkom kućanstvu kao vlasnicima stana, niti ga oni uzdržavaju, tužitelj ima status treće osobe sukladno polici osiguranja stoga postoji obveza tuženika u smislu čl. 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 36/05 - dalje: ZOO) da naknadi štetu koja je nastala osiguranim slučajem, s tim da su ispunjeni uvjeti iz čl. 10. Uvjeta koji određuju što je osigurani slučaj, a to je budući, nesiguran i neovisan o isključivoj osiguranikovoj volji štetni događaj na temelju kojeg bi treća oštećena osoba mogla zahtijevati naknadu štete. Stoga je drugostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Revidentovo osporavanje materijalnog prava svodi se na različito interpretiranje odredbe čl. 8. st. 1. toč. 4. Uvjeta.

 

Revident ističe da je intencija odredbe čl. 8. st. 1. toč. 4. Uvjeta bila isključiti iz osiguranja bračnog druga, dijete i druge osobe koje žive s osiguranikom i koje je dužan izdržavati te da je sud pogrešno protumačio da osiguranje ne vrijedi za djecu samo ako žive s roditeljima i roditelji ih uzdržavaju što je proturječno jer bi u suprotnom značilo da osiguranje ne bi isključilo dijete koje radi, odnosno živi s osiguranikom, ali ga on nije dužan uzdržavati, što sigurno nije bila intencija osiguravatelja.

 

Osiguratelj je autor navedene odredbe odnosno Uvjeta stoga nagađanja koja je bila njegova namjera (koje sve osobe je zapravo želio isključiti od osiguranja) rješava odredba čl. 320. st. 1. ZOO kojom je određeno da kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

 

Stoga je drugostupanjski sud pravilno zaključio da prema čl. 8. st. 1. toč. 4. Uvjeta tužitelj nije osoba koja je isključena od osiguranja.

 

Neosnovano revident osporava i primjenu odredbe čl. 964. st. 1. ZOO.

 

Prema čl. 964. st. 1. ZOO u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu.

 

Revident ističe da tužitelj nije treća osoba u smislu Uvjeta stoga se konkretna odredba ne može primijeniti u ovom slučaju.

 

Znači revident osporavajući primjenu ove odredbe zapravo osporava činjenično utvrđenje da je tužitelj treća osoba, što prema čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno u reviziji.

 

Budući da je u sud u pobijanoj presudi utvrdio da je tužitelj treća oštećena osoba pravilno je primijenio odredbu čl. 964. st. 1. ZOO.

 

Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Ostali revizijski navodi koji se iscrpljuju u osporavanju zaključaka sudova, iznošenju vlastitih pravnih shvaćanja te osporavanju utvrđenja činjeničnog stanja ne mogu biti predmet revizijskog ispitivanja prema čl. 385. st. 1. ZPP.

 

 

Sukladno čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

 

Zagreb, 25. veljače 2020.