- 1 -              Rev-x 762/2016-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 762/2016-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja I. B. iz Z., i II tužiteljice I. B. iz Z., koje zastupa punomoćnik J. B. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Agencija Z., radi isplate, odlučujući o reviziji I tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-779/06-2 od 18. studenoga 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj P-7890/04-37 od 21. rujna 2005., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija I tužitelja I. B. i ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-779/06-2 od 18. studenoga 2008. i presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj P-7890/04-37 od 21. rujna 2005. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev I tužitelja I. B., te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev I tužitelja kojim potražuje 541.628,70 kn te iznos od 17.678,22 kn sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako su naznačeni u izreci presude te zahtjev II tužiteljice za isplatu 18.100,35 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekuće od 18. veljače 1996. pa do ispate.

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske reviziju je podnio I tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ne stavlja poseban prijedlog.

 

U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizija nije osnovana te predlaže reviziju odbiti.

 

Revizija je osnovana.

 

Revident prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP-a. To obrazlaže na način da je u žalbi ukazao na propust prvostupanjskog suda koji da suprotno nalogu i izričitoj uputi iz ranijeg ukidnog drugostupanjskog rješenja nije utvrđivao ni ocjenjivao savjesnost, odnosno nesavjesnost tuženika te u tom smislu da nije kao slabija strana mogao provjeravati valjanost akata i poziva na kupnju dionica a niti da je to bio dužan učiniti. Budući da su prvostupanjski i drugostupanjski sud obrazložili zašto smatraju da su tužitelji bili nesavjesni, odnosno zašto je tuženik savjestan, to navedeni prigovor nije osnovan.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata, a koji zahtjev temelje na činjenici da su s tuženikom sklopili Ugovor o kupnji dionica A. d.d. I. (I tužitelj 9.600 dionica, a II tužiteljica 5.000 dionica), za koji ugovor sudovi zaključuju da je sklopljen uz primjenu valutne klauzule, odnosno vrijednost ugovorne obveze u valuti RH izračunava se na temelju tečaja valute RH u odnosu prema valuti DEM.

 

Tužitelji su u ime 10% vrijednosti ugovorenog uplatili i to I tužitelj 38.569.800 HRD 1.1.1993. i 6.223.450 HRD 22.2.1993. a II tužiteljica 102.940 HRD 1.1.1993 i 4.770.000 HRD 11.3.1993., što ukupno iznosi 38.000 DEM.

 

Tuženik je rješenjem od 12. svibnja 1993. poništio sve radnje u pretvorbi, dok je sud odbio zahtjev tužitelja za preuzimanje vlasništva nad dionicama „A.“ d.d. presudom br. P-4422/93 od 1.7.1994. Nadalje, tuženik je tužiteljima isplatio 9.610,99 kn što je na dan uplate 31.1.1995. iznosilo 38.000 DEM i iznos od 375.942,69 kn što je na dan uplate 17.2.1996. iznosilo 38.000 DEM.

 

Među strankama je sporno postoji li obveza tuženika da tužiteljima isplati iznos s osnove zakonskih zateznih kamata na uplaćene iznose tekuće od dana uplate, odnosno je li tuženik nesavjestan ili savjestan stjecatelj prema odredbi čl. 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/0 - u daljnjem tekstu: ZOO).

 

Nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelji nisu dokazali da je tuženik prilikom uplata na temelju predmetnog ugovora bio nesavjestan stjecatelj tih iznosa, u kojem bi slučaju imali pravo na kamate od dana stjecanja (već da su upravo tužitelji prilikom uplata bili nesavjesni i da zato ne mogu pozivati na nesavjesnost druge strane). Nadalje, sudovi ističu da tužitelji tijekom postupka nisu naveli od kad traže povrat uplaćenih iznosa (od kad bi imali pravo na kamatu po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju).

 

Osnovano tužitelj u reviziji ističe da je zaključak sudova o nesavjesnosti tuženika neosnovan.

 

Naime, ako je tuženik na ime kupovne cijene dionica A. d.d. I. primio novčane iznose tužitelja, a potom svojim rješenjem od 12. svibnja 1993. poništio sve radnje u pretvorbi pa i radnje koje se odnose na kupnju predmetnih dionica, tad proizlazi da je tuženik od tog poništenja postao nesavjestan. Dakle, tuženik je primio novčana sredstva u procesu pretvorbe (kupnje dionica) pa od dana kad je poništio tu pretvorbu, on je u pogledu primljenih novčanih sredstava bio nesavjestan.

 

Odredbom čl. 214. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

U tom smislu, osnovano tužitelj ističe da se ne može prihvatiti zaključak sudova kako nije razvidno od kad je zatražio povrat uplaćenog iznosa kad je iz stanja spisa vidljiv datum podnošenja tužbe kao akta koji nesumnjivo predstavlja zahtjev za isplatu.

 

Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa, odnosno pogrešne primjene materijalnog prava, činjenično stanje nije potpuno utvrđeno a nema uvjeta za preinaku pobijane presude, to je valjalo na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju I tužitelja i ukinuti u odnosu na I tužitelja presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.

 

U nastavku će prvostupanjski će sud provesti postupak u smislu iznijetog, te će potom donijeti novu presudu.

 

Zagreb, 25. veljače 2020.