- 1 -              Revd 149/2020-2

Broj: Revd 149/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća u pravnoj stvari prvotužiteljice E. M. iz Z., OIB: ..., drugotužitelja Z. K. iz S., OIB: ..., trećetužiteljice A. K. iz S., OIB: ..., četvrtotužitelja N. K. iz S., OIB: ... i petotužitelja J. K. iz S., OIB: ..., svi zastupani po D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Filijala D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Z., odlučujući o prijedlozima tuženika i umješača za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-2390/2017-2 od 10. rujna 2019., kojom je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovnog broja Pu P-2151/2015-22 od 26. rujna 2017., u sjednici održanoj 25. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

I.              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

II.              Prijedlog umješača za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Drugostupanjskim je rješenjem preinačeno prvostupanjsko rješenje o parničnom trošku, te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u visini 128.566,07 kuna sa zateznim kamatama, odbačena je kao nedopuštena žalba tuženika i umješača kojom osporavaju odluku o troškovima u odnosu na tužitelje Z. K., A. K., N. K. i J. K., te je naloženo tužiteljici da tuženiku i umješaču isplati svakome po 500,00 kuna na ime sastava žalbe.

Tuženik i umješač su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), postavljajući pri tome identična pitanja koja smatraju važnim u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski je sud ocijenio da prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlozima obaju predlagatelja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je pravno shvaćanje zauzeto u drugostupanjskoj, pobijanoj odluci podudarno sa pravnim shvaćanjem ovoga suda, pa i sa onim shvaćanjem izraženim u odlukama na koje se sami predlagatelji pozivaju. Naime, drugostupanjski sud je (protivno shvaćanju prvostupanjskog suda i preinačavajući njegovu odluku), odlučujući o trošku postupka vrijednost predmeta spora odredio prema vrijednosti predmeta spora jednog tužitelja (prvotužitelja).

Obzirom da se niti jedna od odluka na koju se poziva revident ne odnosi na pitanje utvrđuje li se parnični trošak i uspjeh u parnici za svakog od tužitelja u odnosu na tuženika i umješača (naime u postupcima na koje se odnose te odluke se umješač niti ne pojavljuje, pa time nema suprotstavljenosti pravnih shvaćanja u tim odlukama i onoga u pobijanoj, u pogledu toga pitanja), nije dokazano (niti na ikoji drugi način) na koji bi način drugo pitanje koje predlagatelji navode u prijedlozima za dopuštenje revizije bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1., a sve u svezi čl. 400. st. 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2020.