- 1 -              Rev 1857/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1857/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. a. d.o.o., OIB: ..., Z., protiv tuženice O. P., OIB: ..., P., koju zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u G., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6913/2015-2 od 12. lipnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-1520/2014-9 od 10. srpnja 2015., u sjednici održanoj 25. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se dopuna revizije kao nepravovremena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju 4.396.527,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2011. do isplate (toč. I. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev za isplatu kamata za razdoblje od 6. ožujka 2010. do 22. kolovoza 2011. (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1520/2014-9 od 10. srpnja 2015., u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.396.527,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2011. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1520/2014-9 od 10. srpnja 2015. u dijelu točki I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 4.396.527,65 kn za dan 23. kolovoza 2011. te zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 4.396.527,65 kn od 23. kolovoza 2011. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za više od pet postotnih poena.

              III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška žalbe u iznosu od 68.687,50 kn."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena njena žalba i potvrđena prvostupanjska presuda (toč. I. izreke) tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženica predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

- da je tuženica u ovršnom postupku, na temelju rješenja Jedinstvenog upravnog odjela O. P., Klasa 361-03/09-01/15, Ur.br.2125-08-3-09-5 od 30. prosinca 2009., kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 4.396.327,65 kn, prisilno naplatila dužan komunalni doprinos zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kn;

- da je rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Klasa UP/i-363-04/11-03/5, Ur.br.531-04-11-1 od 29. lipnja 2011. rješenje od 30. prosinca 2009. proglašeno ništavim;

- da je rješenjem o ovrsi komunalnog doprinosa poništeno rješenjem Ličko senjske županije klasa:UP/II- 363-01/10-01/06, Ur. br. 2125/1-08-10-05 od 16. rujna 2013.

 

Nižestupanjski sudovi su, prihvativši činjenične tvrdnje tužbe, koje između stranaka nisu ni sporne, na temelju čl. 111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim. Pritom otklonili su tvrdnje tuženice da obveza plaćanja komunalnog doprinosa i dalje postoji, stoga da nije otpala osnova na temelju koje je izvršena naplata.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

              Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženica obrazlaže tvrdnjom o počinjenoj bitnoj povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, paušalno navodeći da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su nejasni i proturječni. Pobliže ne obrazlaže u čemu se nejasnoće i proturječnosti razloga sastoje.

 

              Tuženica u reviziji ničim ne obrazlaže ni postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP, nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ni revizijskog razloga  pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Pretežni revizijski razlozi kojima tuženica obrazlaže postojanje zakonske obveze tužitelja za plaćanje komunalnog doprinosa, kao neodlučni nisu ocjenjivani.

 

S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. I dopuna revizije mora biti podnesena u istom roku.

 

Iz spisa proizlazi da je pobijanu presudu tuženica primila 16. srpnja 2018.. pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije bio (15.)16. kolovoza 2018.

 

Tuženica dopunu revizije podnijela je10. rujna 2019., dakle, izvan roka koji je određen za podnošenje revizije u smislu čl. 382. st. 4. ZPP, slijedom čega je dopuna revizije nepravovremena (čl. 389. st. 2. ZPP).

 

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 25. veljače 2020.