- 1 -              Gž 5/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Gž 5/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u O., protiv tuženika P. Z., d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-25/16-25 od 4. veljače 2020., dana 25. veljače 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-25/16-25 od 4. veljače 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Parnični postupak u gornjem predmetu je okončan presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-25/16-25 od 4. veljače 2020., kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (tuženika u arbitražnom postupku) za poništaj Odluke A. P. Z. d.d. Z. broj AP-2/2015 od 28. travnja 2016., te zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

 

Drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Gž-23/2018-2 od 4. prosinca 2018. preinačena je prvostupanjska presuda te je poništena arbitražna odluka s obrazloženjem da predmetni spor nije arbitrabilan prema odredbi čl. 3. Zakona o arbitraži („Narodne novine“, broj 88/01), u vezi s odredbom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 133/14) kojom je propisana isključiva sudska nadležnost u sporovima za zaštitu prava iz radnog odnosa. Drugostupanjskom odlukom je i odbačena tužba iz osnovnog spora.

 

Dopunskim rješenjem o troškovima, donesenim na prijedlog tužitelja, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, jer je tužitelj u ovom slučaju oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.

 

Nakon pravomoćnosti drugostupanjske presude je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-25/2016-23 od 21. siječnja 2020. tuženiku naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 kuna i na presudu u iznosu od 100,00 kuna, pozivom na odredbu čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP).

 

Odlučujući o prigovoru tuženika protiv rješenja kojim mu je naloženo plaćanje sudske pristojbe Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj P-25/16-25 od 4. veljače 2020. odbio prigovor pozivom na odredbu čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, dalje ZOSP/95).

 

U obrazloženju je navedeno da je tužitelj uspio u sporu radi poništaja pravorijeka, a radi se o radnom sporu u kojemu je tužitelj (radnik) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi po čl. 16. st. 1. toč. 3. ZOSP/95. U navedenim okolnostima je po čl. 19. st. 1. ZOSP/95 pristojbu dužna platiti stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbe (ovdje tuženik) u omjeru u kojemu je oslobođena stranka uspjela u postupku.

 

Stoga je pobijanim rješenjem odbijen prigovor tuženika pozivom na odredbu čl. 39. st. 2. ZOSP/95.

 

Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu kojom pobija rješenje zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te preinači pobijano rješenje i naloži tužitelju plaćanje sudskih pristojbi, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati Županijskom sudu u Zagrebu na meritorno odlučivanje.

 

Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

Žalba je neosnovana.

 

Prvostupanjsko rješenje ispitano je prema odredbi čl. 365. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju se pozvao tužitelj.

 

Pogrešno je shvaćanje žalitelja da je pobijano rješenje kontradiktorno i da ga nije moguće ispitati već zbog toga što je odluka donesena primjenom odredaba ZOSP/95, dok je rješenje kojim je tuženiku naloženo plaćanje sudske pristojbe doneseno primjenom odredaba Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje ZOSP/18).

 

U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je navedeno zbog čega je sud kao mjerodavni zakon primijenio odredbe ZOSP/95, a odgovoreno je i na navode iz prigovora, pa je rješenje moguće ispitati.

 

Nadalje, tuženiku nije onemogućena učinkovita sudska zaštita time što je rješenje kojim je tuženiku naloženo plaćanje pristojbe doneseno primjenom odredaba ZSP/18, a rješenje kojim je odbijen prigovor doneseno primjenom odredaba ZOSP/95. Strankama je omogućen učinkovit pravni lijek protiv (eventualno) nezakonitog prvostupanjskog rješenja, jer je odredbama ZOSP/95 propisano pravo na žalbu protiv rješenja donesenog povodom prigovora protiv rješenja kojim se strankama u sudskom postupku nalaže plaćanje pristojbe.

 

Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se pitanje obveze plaćanja sudske pristojbe u ovom slučaju treba riješiti primjenom odredaba ZOSP/95, iako je u vrijeme donošenja rješenja već bio na snazi ZOSP/18.

 

Naime, odredbom čl. 37. ZOSP/18 (prijelazne i završne odredbe) propisano je da, ako je pristojbena obveza za podneske, radnje i isprave nastala do dana stupanja na snagu toga zakona, pristojba se plaća po Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.).

 

Prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 1. ZOSP/18 obveza plaćanja pristojbe, ako tim zakonom nije drukčije propisano, nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik kada zapisnik bude dovršen.

 

Obveza plaćanja predmetne pristojbe je nastala u parničnom postupku po tužbi za poništaj Odluke A. P. Z. d.d. Z. broj AP-2/2015 koja je podnesena sudu 16. kolovoza 2016., pa se pristojba plaća po odredbama ZOSP/95.

 

Mjerodavne odredbe ZOSP/95 glase:

 

-čl. 16. st. 1. toč. 3: od plaćanja pristojbi oslobođeni su radnici i namještenici u radnim sporovima i službenici u upravnim sporovima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz službeničkih odnosa,

 

-čl. 19. st. 1. Kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena, platit će stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

 

Predmetni spor je spor radnika (ovdje tužitelja) nastao u vezi s ostvarivanjem njegovih prava iz radnog odnosa, jer je pokrenut tužbom radi poništaja arbitražne odluke kojom je odlučeno o nedopuštenosti odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu, pa je tužitelj oslobođen plaćanja pristojbe u smislu citirane odredbe čl. 16. st. 1. toč. 3. ZOSP/95.

 

Tužitelj je uspio u sporu po tužbi za poništaj pravorijeka, jer je pravorijek poništen presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Gž-23/2018-2 od 4. prosinca 2018.

 

Stoga je u ovom slučaju pristojbe koje bi trebao platiti tužitelj da nije bio oslobođen, dužan platiti tuženik koja nije oslobođen od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku (čl. 19. st. 1. ZOSP).

 

Za primjenu naveden odredbe nije odlučno što je drugostupanjski sud u svojoj odluci dodatno i odbacio tužbu, jer ova parnica nije vođena po tužbi za utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu od 6. ožujka 2015., pa po toj osnovi nije nastala nikakva obveza tužitelja na plaćanje sudske pristojbe, niti odluka u tom dijelu može imati bilo kakovog utjecaja na daljnji tijek postupka pred A. P. Z. d.d. u postupovnoj situaciji nastaloj nakon poništaja arbitražnog pravorijeka.

 

S obzirom na to da tuženik nije osporio pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na visinu obveze, a nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih je pobijao prvostupanjsko rješenje, niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje po čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP.

 

Zagreb, 25. veljače 2020.