Poslovni broj: 8 UsIcar-3/20-4

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice D. L. iz Z., V. 4, OIB: ., zastupane po M. V., odvjetniku u Z., I. ., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, radi utvrđivanja carinske vrijednosti robe u deklaraciji i naplati carinskog duga, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. veljače 2020. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. veljače 2020. godine,

 

p r e s u d i o j e

 

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-413-01/16-01/75, URBROJ: 513-04/17-2 od 31. siječnja 2017. godine.

 

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

                                                          

Obrazloženje

 

 

Kod Upravnog suda u Zagrebu je dana 28. ožujka 2017. godine pod poslovnim brojem Usl-967/17-I, zaprimljena tužba tužitelja kojom osporava rješenje tuženika, KLASA: UP/II-413-01/16-01/75, URBROJ: 513-04/17-2 od 31. siječnja 2017. godine, nakon čega je isti sud tužbu dostavio tuženiku na odgovor, a tuženik je sudu dostavio odgovor na tužbu sa spisom upravnog tijela. Upravni sud u Zagrebu je dana 03. siječnja 2020. godine donio rješenje kojim se je oglasio mjesno nenadležnim i predmet dostavio ovom sudu na nadležnost, nakon čega se je nastavio upravni spor kod ovog suda. U tužbi tužiteljica u bitnom navodi: da tužbu podnosi iz razloga što u upravnom aktu nije pravilno primijenjen zakon; što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka; te što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Navodi da tuženik nije postupio po uputama danim u obrazloženju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-2422/12 od 19. rujna 2014. godine; da je carinsko tijelo prilikom utvrđivanja carinske osnovice-cijene novog plovila S. . koristila isključivo podatke iz kataloga M. . – M., izdavača E.(CH) E.(D) izdanje 2009. godine, čime je prekršila carinske propise jer se kao pomagalom služila katalogom stranog tržišta, a ne kako je propisano da se vrijednost robe može utvrditi samo na bazi podataka sa domaćeg tržišta tj. tržišta Republike Hrvatske; da tuženik nije pravilno primijenio zakon, obzirom da u obrazloženju rješenja navodi da je Carinarnica carinsku vrijednost utvrdila sukladno članku 37. Carinskog zakona, uz primjenu metoda iz članka 32. do 36. Carinskog zakona, odnosno deduktivnu metodu, obzirom da je člankom 37. Carinskog zakona propisano da ako carinsku vrijednost nije moguće odrediti prema člancima 31. do 36. ovog Zakona, da će se carinska vrijednost odrediti na način sukladno temeljnim načelima i općim odredbama propisanim u Carinskom zakonu, članku VII GATT-a iz 1994. godine i Sporazumu o primjeni članka VII GATT-a iz 1994. godine, a na temelju podataka dostupnih u Republici Hrvatskoj; da Carinarnica nije postupila na navedeni način kod utvrđivanja carinske vrijednosti, jer carinsku vrijednost nije utvrdila cijenu na domaćem tržištu, niti se koristila nikakvim domaćim katalozima, već isključivo katalogom M.., što je u suprotnosti sa Carinskim zakonom; da je nejasna tvrdnja tuženika-Carinarnice kada navodi da procjena vrijednosti sudskog vještaka nije zakonom predviđena isprava temeljem koje bi se utvrđivala carinska vrijednost, a istodobno navodi da nije poklonila vjeru navedenom vještačenju jer je nakon razmatranja navoda sudskog vještaka zaključila da isto nije u suglasju sa utvrđenim činjeničnim stanjem od strane carinske ispostava; da je vjerodostojnost vještva sudskog vještaka daleko veća od kataloga i cjenika dostupnih u RH; da utvrđeno stanje plovila po sudskom vještaku treba uzeti kao utvrđeno činjenično stanje, jer stanje utvrđeno od strane Carinarnice samo nestručno viđenje nad kojim svakako prednost ima utvrđeno stanje od strane sudskog vještaka. Tužbenim zahtjevom je zatražila da se poništi osporeno rješenje tuženika od 31. siječnja 2017. godine.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Split, Carinski ured Šibenik, Klasa: UP/I-413-01/13-03/110, Urbroj: 513-02-80-23/04-16-15 od 29. travnja 2016. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđeni su ispravni podaci o carinskoj vrijednosti robe – motorna brodica imena B. ., marke S., tip ., duljine 13,50 m, širine 4,20 m, godina proizvodnje 1983., materijal gradnje čelik, serijski broj trupa 250, s dva motora marke Volvo Penta tip MD40, snage 2 x62,5 kW, brojevi motora . i ., puštene u slobodan promet po JCD-u broj . od 29. srpnja 2011. godine kod CI R., Carinarnice Šibenik, na način da carinska vrijednost iznosi 322.884,00 kuna umjesto deklariranih 7,00 kn. Istim rješenje je također navedeno: Mijenjaju se podaci u predmetnoj deklaraciji kako je to navedeno u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja. Carinski ured Šibenik, Služba za robno granične procedure provest će u informacijskom sustavu Carinske uprave ispravke iz točke II. izreke. Odobren je povrat tužiteljici dijela plaćenog uvoznog duga po poništenom rješenju Carinarnice Šibenik, Klasa: UP/I-413-01/11-03/12, Urbroj: 513-02-53-90/01-11-4 od 04. listopada 2011. godine u iznosu od 6.908,53 kn od čega na ime carine 893,84 kn, na ime posebnog poreza na plovila 724,01 kn, na ime PDV-a 2.941,70 kn, te na ime zatezne kamate iznos od 2.348,98 kn. Povrat plaćenog uvoznog duga utvrđenog točkom IV. izreke rješenja isplatit će se na žiro račun tužiteljice kod P.b.d.. Z., s time da se isti neće isplatiti ukoliko tužiteljica ima bilo kakve nepodmirene dospjele obveze iz naslova uvoznog ili izvoznog duga, već će se povrat i dospjeli dug prebiti po službenoj dužnosti.

Na ročištu od 14. veljače 2020. godine tuženik nije pristupio, iako uredno pozvan, a izostanak nije opravdao, pa kako nije bilo razloga za odgodu Sud je odlučio održati ročište u izočnosti uredno pozvanog tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u svemu ostaje kod sadržaja tužbe, tužbenog zahtjeva. Popisao je trošak sastava žalbe na prvo rješenje, trošak tužbe u ranijem upravnom sporu broj: Usl-2422/12, trošak pristupa na ročište u ranijem upravnom sporu, trošak sastava tužbe ovog predmeta, te trošak pristupa na raspravu dana 14. veljače 2020. godine.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 31. siječnja 2017. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 31. siječnja 2017. godine, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito, izvršena izmjena podataka o carinskoj vrijednosti predmetne motorne brodice, na način da je utvrđena carinska vrijednost u iznosu od 322.884,00 kn, umjesto deklarirane vrijednosti od 7,00 kuna.

Među strankama je sporno da li je nova carinska vrijednost pravilno utvrđena, odnosno da li je pravilno proveden postupak utvrđivanja nove carinske vrijednosti motorne brodice i da li su kod utvrđivanja carinske vrijednosti korišteni relevantni usporedni podaci (kataloški podaci) o vrijednostima brodica u navedenom razdoblju.

Određivanje carinske vrijednosti robe definirano je člankom 29. do 48. Carinskog zakona („Narodne novine“, broj: 78/99 do 56/10, dalje: CZ-a) i člankom 66. do 93. Uredbe za provedbu Carinskog zakona („Narodne novine“, broj:; 161/03 do 76/09).

Prema članku 31. točka 1. CZ-a, carinska vrijednost uvezene robe predstavlja njezinu transakcijsku vrijednost odnosno stvarno plaćenu ili plativu cijenu uvezene robe, usklađenu za troškove iz članka 38. i 39. CZ-a, pod uvjetima taksativno pobrojanim pod  a), b), c) i d) istog članka.

Člankom 37. istog Zakona propisano je da ukoliko carinsku vrijednost nije bilo moguće utvrditi prema člancima 31. do 36. CZ-a, carinska vrijednost se utvrđuje na način sukladan temeljnim načelima Poglavlja II Carinskog zakona, te članka VII GATT-a iz 1994. godine i Sporazuma o primjeni članka VII GATT- a iz 1994. godine na temelju podataka dostupnih u Republici Hrvatskoj.

Prema članku 44. istog CZ-a carinarnica može u carinskom postupku zahtijevati od deklaranta sve isprave i podatke koji su potrebni za utvrđivanje carinske vrijednosti prema člancima 31. do 37. istog Zakona.

Člankom 89. Uredbe za provedbu CZ-a („Narodne novine“, broj: 161/03 do 29/11, dalje: Uredba) propisano je da u slučaju sumnje da deklarirana vrijednost ne predstavlja stvarno plaćenu cijenu ili cijenu koju treba platiti, carinarnica može zahtijevati dodatna pojašnjenja u skladu sa člankom 91. stavak 5. Uredbe. Stavkom 2. istog članka propisano je ako deklarant nije pružio dodatna pojašnjenja, dodatne podatke ili isprave ili su oni nedostatni, da carinarnica mora prije donošenja konačne odluke obavijestiti deklaranta, ako deklarant to zahtijeva, carinarnica ga obavještava pisano o razlozima za sumnju o istinitosti ili točnosti vrijednosti, te će mu odrediti odgovarajući rok za podnošenje objašnjenja.

Člankom 88. Uredbe propisano je da carinarnica neće utvrditi carinsku vrijednost uvezene robe temeljem transakcijske vrijednosti, ako temeljem procedure iz članka 89. Uredbe, nije otklonjena opravdana sumnja da deklarirana vrijednost ne predstavlja ukupan iznos stvarno plaćen ili plative cijene sukladno članku 341. CZ-a.

Prema stanju spisa proizlazi da je rješenjem Carinarnice Šibenik, KLASA: UP/I-413-01/11-03/42, URBROJ: 513-02-4897/1-11-02 od 29. rujna 2011. godine utvrđena carinska vrijednost za predmetnu robu (motornu brodicu) stavljenu u carinski postupak puštanja u slobodan promet po JCD-i broj . od 29. srpnja 2011. godine u iznosu od 334.057,00 kn, te je tužitelj obvezan na plaćanje iznosa od 133.869,89 kuna na ime uvoznog duga. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika od 05. listopada 2012. godine.

Protiv rješenja tuženika od 05. listopada 2012. godine tužiteljica je pokrenula upravni spor kod ovog suda pod poslovnim brojem Usl-2422/12-6, koji je dana 19. rujna 2014. godine donio presudu kojom je tužba uvažena i poništeno rješenje tuženika od 05. listopada 2012. godine uz obrazloženje da carinska vrijednost nije pravilno utvrđena.

U izvršenju navedene presude predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Nadalje prema stanju spisa proizlazi da je tužiteljica predmetnu motornu brodicu uvezla iz Š., temeljem kupoprodajnog ugovora od 14. srpnja 2011. godine a po JCD broj: . od 29. srpnja 2011. godine, tako što je deklarirana vrijednost brodice u iznosu od 1,00 EUR.

Carinsko tijelo je u ponovnom postupku (obzirom na sumnju u ispravno deklariranu vrijednost), zatražila od tužiteljice dostavu podataka, isprava te pojašnjenje kojima bi dokazala da deklarirana vrijednost brodice predstavlja ukupan iznos stvarno plaćen ili plativ, sukladno člancima 38. i 39. CZ-a, što podrazumijeva  sve isprave kojima je tužitelj raspolagao a koje se odnose na ovaj uvozni posao uključujući korespondenciju, ugovore i drugu dokumentaciju.

Sukladno članku 89. Uredbe carinsko tijelo ima pravo tražiti pojašnjenje, isprave, podatke za bilo koju činjenicu vezanu uz utvrđivanje carinske vrijednosti, te isto ima pravo sumnjati u istinitost i ispravnost bilo koje izjave, isprave ili deklaracije i tražiti pojašnjenje vezano uz njih.

Tužitelj je dostavio procjenu vrijednosti predmetnog plovila od strane stalnog sudskog vještaka za promet i procjenu štete cestovnim vozilima i plovilima M. V., dipl. inž. . iz Z., kojeg vještaka je tužiteljica sama angažirala, a bez drugih dodatnih isprava ili pojašnjenja vezano u procijenjenu carinsku vrijednost. Procjenom vještaka nabavna vrijednost plovila utvrđena je u iznosu od 1.246.285,20 kuna, te navedeno da je vrijednost utvrđena temeljem kataloga Y.. Vještak je naveo da predmetna jahta nije u upotrebi nekoliko godina i da se nalazi na suhom vezu, te da je primjenom Pravilnika o amortizaciji plovilo amortizirano u cijelosti a da se njegova tržišna vrijednost utvrđuje procjenom istrošenosti koja iznosi 95 %, pa da tržišna vrijednost iznosi 5% ostatka vrijednosti, odnosno 62.314,26 kuna.

Carinarnica je navedenu procjenu ocijenila neprihvatljivom utvrdivši da procjenom nije otklonjena sumnja u ispravnost vrijednosti jahte, te je sukladno članku 37. CZ-a, temeljem dostupnih podataka o cijenama  jahti, pri tome uzimajući u obzir stanje plovila i pripadajućih motora, što je utvrđeno komisijskim pregledom, a uz korištenje kao pomagala kataloga M. . – M. str. ., utvrdila carinsku vrijednost plovila u iznosu od 333.962,00 kuna.

Kako je u postupku utvrđivanja carinske vrijednosti utvrđeno da podaci o cijenama rabljenih plovila S. . nisu dostupni na domaćem tržištu, kao ni katalozi, cjenici trgovaca i slično, korišteni su ostali  podaci dostupni u Republici Hrvatskoj sa inozemnog tržišta.

Obzirom na znatnu razliku u iznosu carinske vrijednosti plovila procijenjene od strane sudskog vještaka  i iznosa carinske vrijednosti plovila koju je temeljem komisijskog pregleda plovila uz korištenje kataloga M. .- M., kao pomoćnog izvora podataka, te da dostavom samog vještva bez iscrpnijeg objašnjenja sadržaja istog kao i dokaza-isprava kojima bi se navedeno potkrijepilo, po ocjeni suda carinsko tijelo opravdano nije prihvatilo procjenu vještaka.

U opisanoj situaciji teret dokaza je na tužiteljici, te je ista mogla priložiti svu moguću dokumentaciju vezanu za predmetni uvoz a kojima bi dokazala da je vrijednost plovila pravilno deklarirana, odnosno da je procjena vještaka valjana, a po potrebi uz suglasnost carinskog tijela napraviti novu procjenu  po ovlaštenom sudskom vještaku.

Među strankama je sporno da li je carinsko tijelo kod utvrđivanja carinske vrijednosti plovila moglo koristiti kataloge s podacima o cijenama plovila koji nisu dostupni u Republici Hrvatskoj (sa inozemnog tržišta).

Prema Savjetodavnom mišljenju 12.3 Tehničkog odbora za carinsku vrijednost pod okriljem Vijeća za carinsku suradnju određeno je da se kod transakcija koje potječu izvan zemlje uvoza može očekivati kako će određeni podaci dolaziti iz inozemnog izvora. Članak 7. ne govori ništa o podrijetlu izvora podataka što ih primjenjuje, već samo zahtijeva da takvi podaci budu raspoloživi u zemlji uvoza, što znači da izvor informacija ne bi trebao biti preprekom primjeni članka 7. uz uvjet da te informacije budu raspoložive u zemlji uvoza i da ih carinska služba može pribaviti kao istinite i točne.

Carinsko tijelo je u postupku utvrđivanja carinske vrijednosti plovila koristilo katalog E. M. .., kao pomoćno sredstvo. Na stranici . kataloga istaknuta je cijena od 169.200,00 EUR-a za novo plovilo S. . proizvođača S. iz N.. Obzirom na starost predmetnog plovila od 28 godina korišten je dijagram pada vrijednosti motornih jahti navedenog kataloga, gdje je na stranici 19. definirana krivulja pada vrijednosti za razdoblje od 1. do 15. godine starosti te je slijedom istog aproksimiran tijek krivulje za daljnjih 13 godina starosti predmetnog plovila. Primjenom navedene metode utvrđeno je da je pad vrijednosti novog plovila za 28 godina iznosi 68 %, te je slijedom istog utvrđeno da vrijednost predmetnog plovila  iznosi 54.144,00 EUR-a. Kako je utvrđeno da se u predmetnom plovilu nalaze motori snage 62,5 kW, a da se korišteni podatak odnosi na plovilo sa motorima snage 110 kW, te uzimajući u obzir opće stanje plovila koje nije bilo održavano na odgovarajući način, te s obzirom na stanje uobičajene istrošenosti i starosti, navedena vrijednost korigirana je za dodatnih 20% te je utvrđeno da vrijednost predmetnog plovila iznosi 43.315,20 EUR-a.

Slijedom navedenog proizlazi da je carinsko tijelo uz komisijski pregled plovila kao dodatni izvor podataka o kretanju cijena plovila moglo koristiti i katalog E.M..., koji nije dostupan na domaćem tržištu, budući da je Savjetodavnim mišljenjem 12.3 Tehničkog odbora za carinsku vrijednost pri Vijeću za carinsku suradnju Unije, predviđena mogućnost korištenja  podataka iz inozemstva ( tj. inozemnih kataloga), uz uvjete navedene u istom Savjetodavnom mišljenju tj. da te informacije budu raspoložive u zemlji uvoza (RH) i da ih carinska služba može pribaviti kao istinite i točne.

Kako je carinsko tijelo ocijenio da vrijednost plovila navedena u ., odnosno kupoprodajnom ugovoru ne odgovara odredbama CZ-a, te kako tužiteljica nije obrazložila i dokazala točnost navoda u deklaraciji, osnovano je samo utvrdilo vrijednost plovila sukladno članku 37. CZ-a, temeljem dostupnih podataka, odnosno na temelju podataka iz navedenog kataloga, a sukladno temeljnim načelima Sporazuma o primjeni članka VII Općeg sporazuma o carini i trgovini iz 1994. godine, budući da je člankom 88. Uredbe propisano da carinska tijela neće utvrditi carinsku vrijednost uvezene robe na temelju metode transakcijske vrijednosti ako temeljem procedure iz članka 89. Uredbe nije otklonjena sumnja da deklarirana vrijednost ne predstavlja ukupan iznos stvarno plaćen ili plative cijene sukladno članku 31. CZ-a.

Slijedom navedenog sud ocjenjuje da je u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i da je pravilno primijenjen propis, te da je osporeno rješenje tuženika zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10,143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci presude.

Tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

U Splitu 24. veljače 2020. godine

 

                                                                                                                    S U D A C

 

                                                                                                     Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćeniku   tužiteljice, .

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 14. i 24. 02. 2020.,

-          u spis.