1              P-8345/2009

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                                P-8345/2009

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

              Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz K., zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u S., protiv tuženika: 1. M. J. iz S., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., 2. M. Č. iz S., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., pod 3. D. Z. iz S., pod 4. A. Č. iz S., pod 5. F. B. iz S., pod 6. B. Č. iz S.,  zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku u S., pod 7. N. (N.) L. iz S., pod 8. R. P. iz S., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u S. i pod 9. Ž. V. iz S., radi uznemiravanja, nakon zaključene glavne rasprave 24. travnja 2019. u prisustvu punomoćnice tužitelja M. V., odvjetnice u S., te punomoćnika tuženika pod 1, 2 i 8. I. M., odvjetnika u S., tuženika pod 3 i pod 4 i punomoćnika tuženika pod 6. B. A., odvjetnika u S., dana 24. veljače 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Nalaže se tuženicima da prestanu uznemiravati vlasništvo tužitelja tako što će se nakon pravomoćnosti ove presude pa ubuduće, i pod prijetnjom novčane kazne od 10.000,00 kn za svakog od tuženika, suzdržavati od svakog prelaženja (pješice ili motornim vozilima) preko betoniranog puta koji zadire u njegovu nekretninu koja ima katastarsku oznaku 3181/9, odnosno sudsku oznaku 2632/9, upisanu u z.k. ul. br. 13698, k.o. S., a koji je prikazan u vještačenju sudskog vještaka za geodeziju D. B. od 06.10.2014 i 06.05.2015 te označen slovima A. i šrafiran žutom bojom, a površine 22m2 i na svom istočnom dijelu širine 3.30 m, dok je na zapadnom dijelu širok 1.01 m, a koje vještačenje je sastavni dio ove presude.
2. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika pod 1 i 2 protutužitelja protiv tužitelja protutuženika koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužitelj – protutuženik počinio smetanje posjeda stvarne služnosti kolnika tuženika pod 1 i 2 – protutužitelja u korist čestice zemlje br. 2632/22 K. O. S., kao povlasne nekretnine, na teret nekretnine tužitelja protutuženika, odnosno čest. zem. br. 2632/9 K. O. S., kao poslužne nekretnine, površine 256 m2, upisane u zemljišno knjižni uložak br. 13698 K. O. S., koja služnost ide pravcem od istoka prema zapadu uz južnu među poslužne nekretnine, na istočnom dijelu široka 3,30 m, a na zapadnom dijelu 1.01 m, ukupne površine 22 m2, u vještvu sudskog vještaka D. B. od 6. svibnja 2015. god. označen slovima A, B, C, D. i E i žutom bojom, na način da je na tom dijelu parkirao svoj automobil, podigao asfalt i napravio betonski zid II. Nalaže se tužitelju protutuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja, odnosno da ukloni postojeći betonski zid te asfaltira put. III. Zabranjuje se tužitelju protutuženiku da sprječava i ometa vršenje gore navedenog posjeda stvarne služnosti, a na način da parkira automobil, podiže zidove, stavlja prepreke i sl. IV. Utvrđuje se da u korist nekretnina tuženika pod 1 i 2 protutužitelja, odnosno čest. zem. br. 2632/22 K. O. S., kao povlasne nekretnine, postoji pravo stvarne služnosti kolnika na teret nekretnine tužitelja protutuženika, odnosno čest. zem. br. 2632/9 K. O. S., kao poslužne nekretnine, površine 256 m2, upisane u zemljišnoknjižni uložak br. 13698 K. O. S., koja služnost ide pravcem od istoka prema zapadu uz južnu među poslužne nekretnine, na istočnom dijelu široka 3,30 m, a na zapadnom dijelu 1,01 m, ukupne površine 22 m2, u vještvu sudskog vještaka D. B. od 6. svibnja 2015. god. označen slovima A, B, C, D i E i žutom bojom, pa je tužitelj protutuženik T. M. iz K. dužan tuženicima pod 1 i 2 protutužiteljima dozvoliti da se tom služnošću koriste, te trpjeti uknjižbu prava stvarne služnosti kolnika na čest. zem. br. 2632/9 K. O. S., u korist čest. zem. br. 2632/22 K. O. S..
3. N. se tuženicima da na jednake dijelove u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplate tužitelju iznos od 26.313,20 kn.
4. Odbija se zahtjev tuženih pod 1, 2, 6 i 8 za naknadu parničnog troška.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1 i 2 spisa) protiv tuženika radi uznemiravanja vlasništva. Naime, tužitelj je vlasnik i posjednik cjeline čest. zem. 2632/9 ZU 13698 K.O. S.. S druge strane, tuženici koji su vlasnici susjednih čestica zemljišta, položenih istočno od tužiteljeva zemljišta uz put koji u katastarskom planu nosi zemljišno – knjižnu oznaku čest. zem. 2626/1 K.O. S. – bespravno radi pristupa svojim zemljištima, i pored činjenice da navedeni put u naravi postoji, prelaze preko jednog dijela tužiteljeva zemljišta. Time tuženi uznemiravaju tužitelja, ne oduzimajući mu pritom njegovu nekretninu. Zato tužitelj podnosi tužbu protiv tuženih.

Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u podnesku od 21. ožujka 2016. godine (list 124 spisa).

Tuženik pod 7 je porekao da bi bio vlasnik ili suvlasnik bilo koje čestice zemljišta koja graniči sa ili u blizini tužiteljeve nekretnine. Tuženik pod 7 poriče da bi uznemiravao tužitelja u njegovu pravu vlasništva.

Tuženik pod 6 i pod 8 poriču navode iz tužbe. Netočno je da bi navedeni tuženi bespravno prolazili predmetnim putem. Naime, put kakav je danas, u naravi je asfaltiran prije više od 25 godina i njime se svi tuženi nesmetano služe. Kada bi tužitelj i bio vlasnik jednog manjeg dijela puta, tuženici su stekli pravo služnosti dosjelošću.

Tuženik pod 5 ističe da je tužba sasvim neosnovana. Naime, tuženik pod 5 nikoga ne uznemirava na način na koji se to tvrdi u tužbi, pa tako niti tužitelja.

Tuženik pod 1 u cijelosti se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Naime, tuženik pod 1 ne prolazi nekretninama u vlasništvu tužitelja, već posebnom česticom zemlje koja je formirana kao put, a u naravi se radi o čestici zemlje 2632/1 K.O. S. koja je i u suvlasništvu tuženika. Kada bi put i išao po nekretnini tužitelja, tuženik pod 1 je kroz 20 godina korištenja navedenog dijela nekretnine kao puta stekao služnost puta u korist nekretnine ne kojoj ima obiteljsku kuću.

Tuženik pod 3 je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

Tuženik pod 4 je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Pritom je naveo da sporni put on i njegova obitelj koriste preko 30 godina, kako za prolaz pješke, tako i automobilom te se nitko nikada tome nije protivio.

U podnesku od 4. listopada 2016. godine (listovi 146-148 spisa) tuženi pod 1 i pod 2 podnose protutužbu radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti i utvrđenja.

U spomenutom podnesku od 4. listopada 2016. godine tuženi pod 1 i pod 2 ističu da su, za cijelo, suvlasnici nekretnine označene kao čestica zemlje broj 2632/22 K.O S.. Tužitelj je pak vlasnik čestice zemlje broj 2632/9 K.O. S.. Navedenoj nekretnini tuženika pod 1 i pod 2 nema drugog pristupa osim preko spornog dijela čestice zemlje broj 2632/9 K.O. S.. Naime, za potrebe puta postoji posebna katastarska čestica, ali postojeći put nije u cijelosti na toj čestici, već zahvaća i nekretninu tužitelja. Dakle, put je izmaknut prije više od 30 godina, a na predviđenom putu je parking S. M., vlasnika čest. zem. 2632/10 K.O. S.. Tuženici pod 1 i pod 2 su posjed stvarne služnosti puta preko spornog dijela nekretnine tužitelja izvršavali kao istinit i pošten preko 30 godina. U vršenju služnosti nisu bili ometani do prije dvadeset dana.

Tuženik pod 9 se tijekom postupka nije očitovao u odnosu na tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je: pregledao presliku izvatka iz zemljišne knjige od 6. kolovoza 2009. (list B spisa), pregledao presliku prerisa katastarskog plana od 26. siječnja 2017. godine (list C spisa), pregledao presliku rješenja Ministarstva od 3. lipnja 1992. godine (list D-E spisa), pregledao presliku uplatnice br. od 23. siječnja 1989. godine (list 17 spisa), pregledao presliku uplatnice br. od 23. siječnja 1989. godine (list 17 spisa), izveo dokaz očevidom na licu mjesta u prisustvu vještaka geodetske struke D. B. iz S. (listovi 25-28 spisa), odnosno pregledao geodetsko vještvo od 6. listopada 2014. godine (listovi 43-44 spisa), pregledao dopunsko geodetsko vještvo od 6. svibnja 2015. godine (listovi 81-82 spisa), saslušao tužitelja, te tuženike pod 3, 4 i 5 (listovi 91-94 spisa), pregledao preslike uplatnica (listovi 95-96 spisa), saslušao tužitelja te tuženika pod 6 i tuženika pod 8 (listovi 106-108 spisa), pregledao presliku kupoprodajnog ugovora od 8. rujna 1989. godine (listovi 109-110 spisa), saslušao svjedoka M. V. i tužitelja (listovi 121-122 spisa), saslušao svjedoka M. K. i svjedoka Ž. G. (listovi 132-133 spisa), pregledao dopis Ureda od 10. lipnja 2016. godine (list 136 spisa), pregledao presliku osobne iskaznice T. M. (list 139 spisa), pregledao presliku uplatnica (list 140 spisa), pregledao izvadak iz evidencije M.-a (list 143 spisa), pregledao presliku kupoprodajnog ugovora pod br. O.-36/00 od 21. travnja 2000. godine (list 150 spisa), pregledao presliku rješenja o uvjetima građenja od 27. travnja 2012. godine (listovi 153-155 spisa), pregledao presliku prijedloga za pokretanje upravnog postupka G. S. od 14. rujna 2016. godine (listovi 160-161 spisa), pregledao presliku kupoprodajnog ugovora br. O.-36-00 od 21. travnja 2000. godine (list 162 spisa), pregledao presliku zahtjeva za pokretanje sudskog postupka G. S. od 8. rujna 2016. godine (listovi 163-164 spisa), pregledao presliku rješenja O. suda u S. Z.-748/15 od 28. siječnja 2015. godine (list 168 spisa), pregledao rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika M. J. br. O-1920/16 od 30. svibnja 2016. godine (listovi 176-177 spisa), pregledao presliku rješenja U. od 8. lipnja 2015. godine (listovi 189-192 spisa), pregledao dopis U. od 5. rujna 2018. godine (list 206 spisa), pregledao presliku kupoprodajnog ugovora br. O.-36/00 od 21. travnja 2000. godine (listovi 226-227 spisa), pregledao spise suda pod br. P.-182/16 i br. P.-188/16, saslušao svjedoka M. G. iz S. (list 238 spisa), saslušao tuženika pod 1 – protutužitelja M. J. pokojnog I. iz S. u svojstvu parnične stranke (list 255 i 256 spisa), Pregledao presliku prijedloga za pokretanje upravnog postupka od 14. rujna 2016. godine (listovi 260 i 261 spisa).

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

Naime, među strankama je sporno da li tuženi uznemiravaju tužitelja prelaženjem preko nekretnine označene kao čest. zem. 2632/9 ZU 13698 K.O. S., odnosno jesu li tuženi pod 1 i pod 2 protutužitelji u međuvremenu stekli pravo služnosti puta preko navedene nekretnine i je li im to pravo povrijeđeno od strane tužitelja protutuženika.

Izvadak iz zemljišne knjige od 6. kolovoza 2009. godine (list B spisa) potvrđuje da je T. M. pok. I. (tužitelj) isključivi vlasnik čest. zem. 2632/9 Z. 13698 K.O. S..

Geodetsko vještačenje D. B., stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz S. od 6. listopada 2014. godine (listovi 43 i 44 spisa) potvrđuje da betonirani put zadire u nekretninu tužitelja koja ima katastarsku oznaku 3181/9, odnosno sudsku oznaku 2632/9 K.O. S.. Na skici vještačenja (poleđina lista 43 spisa) likom ABCDEA šrafiranim žutom bojom prikazan je dio betonskog puta koji ulazi u čest. zem. 3181/9 katastarske oznake, odnosno čest. zem. 2632/9 sudske oznake K.O. S.. Navedeni lik ima površinu 22m2, na istočnom je dijelu širok 3,30m, dok je na zapadnom dijelu širok 1,01m.

Dopunskim geodetskim vještačenjem D. B., stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz S. od 6. svibnja 2015. godine (listovi 81 i 82 spisa) ispravljeno je prvobitno vještačenje po podnesku tužitelja. Upisan je i broj parcele asfaltiranog puta, ali je vještak i dalje mišljenja da taj put ulazi u parcelu tužitelja za 22m2, što je vidljivo optički i kad se pogleda taj put na originalnoj katastarskoj mapi koji je pravac, dok se asfaltirani put u naravi lomi.

Tužitelj u svom iskazu (listovi 91 i 92 spisa) ističe da je predmetnu nekretninu naslijedio od svoje tete M. M.. Tužitelj je još 2000. godine vidio da susjedi, a posebice R. P. ulaze u put koji je tu postojao, a time se automatski izmiještala parcela, odnosno put. Tome je tužitelj prigovorio, međutim kako tada nije bio vlasnik parcele 2632/9, govorili su mu da nema pravo nema ništa govoriti s obzirom da nije vlasnik. Tužiteljeva teta nije prigovarala naznačenim susjedima jer ona nije dolazila na predmetnu nekretninu. Inače je tužiteljeva teta preminula 1987. godine, a R. je počeo ulaziti u put 1989. godine, i to na način da je zapravo kraj kuće stavio točno na put, a vrtal ulazi u put. Potom je došlo do izmiještanja puta na način da put zapravo sada ulazi u parcelu tužitelja, što tužitelj nije dopustio. Tužitelj je izrijekom istakao da potpis na priznanici priloženoj u spisu (list 17 spisa)  nije njegov potpis, pritom ističući da se on preziva M., a ne M.. U trenutku kada je tužitelj prvi put došao na predmetnu nekretninu sa svojom pok. tetom postojao je tu zemljani put koji je bio vidljiv na terenu. Tadašnji put nije izgledao kao što izgleda ovaj danas. Put je išao preko vrtla od tuženika pod 8 i nije bio asfaltiran. Put je pomaknut u razdoblju od 1999. godine na 2000. godinu. Tuženik pod 8 je počeo graditi kuću 1999. godine.

Tuženik pod 3 u svom iskazu (list 92 spisa ističe da je on vlasnik parcele koje se nalazi u nizu sa tužiteljevom, a nalazi se istočnije i nije ucrtana na skici vještačenja. A do izmjene tog zemljanog puta dolazi kada je tuženik pod 8 počeo graditi svoju kuću na način da je gradnjom svoje kuće ušao u postojeći put i onda se put pomaknuo i ušao u parcelu tužitelja. Kada je točno tuženik pod 8 počeo graditi svoju kuću, tuženika pod 3 se nije mogao točno izjasniti, ali tuženik pod 3 pouzdano zna da put kakav je zatečen na dan očevida postoji sigurno 6-7 godina. Tuženik pod 3 također prolazi tim putem da bi došao do svoje parcele jer nema drugog puta.

Tuženik pod 4 A. Č. u svom iskazu (listovi 92 i 93 spisa, ističe da se njegova nekretnina nalazi odmah do nekretnine tuženika pod 3, ali je on tu nekretninu prodao M. J. i M. Č.. Tuženik pod 3 je vlasnik nekretnine sa donje strane puta istočno, koja nije unesena u skicu očevida. Tuženik pod 3 ističe da je postojao zemljani put te je on asfaltiran. Asfaltiran je sigurno prije 15 do 20 godina. Put je isti. Naime, svatko je kupio nekretninu sa gornje i donje strane puta i onda bi se put radio kako je bilo zgodnije. To znači ako bi se sa donjom nekretninom ušla malo u put, to bi se nadoknadilo sa zemljištem od gornje nekretnine. Put je zapravo identičan onom zemljanom putu sve do nekretnine P. Z., a to je nekretnina koja na skici vještačenja nosi oznaku kao 2632/6 i 2632/7, a nakon toga put vijuga. Put je danas isti kakav je bio i prije 20 godina. Tuženiku pod 4 nije poznato nikakvo protivljenje u odnosu na prolazak ovim putem kakav je zatečen prilikom obavljanja očevida. Tuženika pod 4 prolazi tim putem. Što se tiče uplatnica, novac je sakupljao M. V. i to je predstavljalo samo doprinos za vodu, struju i put. Tuženik pod 4 je istakao da je put postojao prije gradnje kuća koje danas postoje.

Tuženik pod 5 V. B. iz S. u svom iskazu (listovi 93, 94 spisa), ističe da se njegova nekretnina nalazi u nizu sa tužiteljevom nekretninom. Nalazi se istočno i nije unesena u skicu vještačenja, a nalazi se pokraj nekretnine D. Z.. Tuženik pod 5 ne vidi nikakve razlike u putu kakav je bio 1991. od onog kakav postoji danas. Nekretninu je kupio od D. G., a ona mu je prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora dala i uplatnice kojima je ona plaćala izgradnju vode. Tuženik pod 5 se koristi putem kako je napravljen na skici vještačenja, jer nema kojim drugim putem ići. Tuženiku pod 5 tužitelj nikada nije radio probleme. Jedino je problem nastao kada je došao N. L. koji je počeo govoriti da će stavljati rampu.

Tuženik pod 1 M. J. pokojnog I. iz S. u svom iskazu (list 106 spisa) ističe da se njegova nekretnina nalazi u nizu sa tužiteljevom, a nalazi se dalje istočno. Tuženik pod 1 do svoje nekretnine prolazi putem koji ima izgled kakav je bio i 1991., odnosno 1989. kada je kupio zemljište na kojem je izgradio svoju kuću. Put je već tada bio asfaltiran i tuženiku pod 1 nitko nikada nije osporavao prolaz tim putem. Tuženik pod 1 je istakao da je on platio naknadu za vodu, a da je u početku vodu koristio od susjeda Č., ali naknadu za put nije plaćao. Od vremena kada je tuženika pod 1 došao na svoju nekretninu put nije bio pomican, ali put od asfalta prema njemu je bio pomican jer su nekretnine dva puta prodane i to gosp. Č. i L.. Taj njihov dio nije asfaltiran te je pun blata, ali je to dio puta koji je iza tužiteljeve kuće. U trenutku kada je tuženik pod 1 kupio nekretninu put je bio asfaltiran do P. nekretnine, a do tuda je put asfaltiran i sada.

Tuženik pod 6 B. Č. sin A. iz S. u svom iskazu (list 106 spisa), ističe da je nekretninu koja se nalazi iz druge strane puta od tužiteljeve, i to istočnije, kupio 2007. od R. V.. U trenutku kupnje put je bio asfaltiran te je on isti kao i danas. Tuženik pod 6. nema nikakvih saznanja o prikupljanju doprinosa za put i vodu. Nitko nikada tuženiku pod 6 nije smetao prolaz tim putem, do dana kada je tužitelj obilježio nekakvim znakovima, nacrtao je neke crte da je to njegovo.

Tuženik pod 8 N. R. P. pokojnog R. iz S. u svom iskazu (listovi 107 i 108 spisa), ističe da je svoju nekretninu kupio u rujnu 1989. od roditelja Ž. V.. Parcela se nalazi u odnosu na tužiteljevu istočno, sa donje strane puta. Put je danas identičan kakav je bio vrijeme tuženikove kupnje 1989., odnosno išao je do kraja njegove parcele i do toga dijela je bio asfaltiran. Nitko nikada nije branio tuženiku pod 8 prolaz tim putem. U odnosu na prikupljanju naknade za taj put, put je napravljen od samodoprinosa vlasnika nekretnina sa obje strane puta. Tuženik pod 8 je istakao da je kupio parcelu označeno kao 2632/13. U odnosu na vrtal tuženik pod 8 je istakao da se on nalazi na njegovoj parceli do asfalta i da je vrtal sastavni dio parcele. Tuženik pod 8 je istakao da je on gradio na onome što mu je prodao njegov prednik u granicama koje mu je pokazao, a da pritom nisu mjerili kvadrate.

Svjedok M. V. sin pok T. iz S. u svom iskazu (list 121 spisa) ističe da ima kuću na predjelu K. gdje se ona nalazi u blizini spornoga puta. Kakav je predmetni put bio 1990, takav je i sada. Put je asfaltiran, a jedino su na kraju puta sada nekakve rupe.

Svjedok M. M. sin M. u svom iskazu (listovi 121, 122 spisa), ističe da je put od 1996. do danas isti. Put je asfaltiran do R. kuće, a kuća od R. se nalazi sa južne strane. Svjedok je tim putem prolazio kako pješke, tako i automobilom i nitko ga nije smetao u korištenju puta.

Tuženik pod 7. N. L. sin I. u svom iskazu (list 122 spisa), ističe da se njegova kuća nalazi sa sjeverne strane puta, istočnije od tužiteljeve kuće. Put je danas isti kao i u vrijeme kada je on kupio zemlju, odnosno put je pola zemljani, a pola asfaltirani. Put je imao jedan svoj pravac, međutim kako su se ljudi doseljavali i gradili kuće, put se mijenjao. Zapravo R. P. je izgradnjom svoje kuće izmijenio put i time stvorio problem. Uplatnice koje su u ovaj spis dostavljene nemaju nikakve veze sa formiranjem puta. Teta Ž. G. je davala novac, ali to se tiče vode.

Svjedok M. K. pokojnog M. iz S. u svom iskazu (listovi 132 i 133 spisa) ističe da je predmetni puta asfaltiran 1989, da je svjedok kao blagajnik skupljao novac za asfaltiranje toga puta, za rasvjetu, za dovođenje vode. Svjedok ništa ne zna u vezi korištenja predmetnog puta i dogovora među vlasnicima s tim u vezi.

Svjedok Ž. G. sin D. iz S. u svom iskazu (list 133 spisa) ističe da se njegova kuća nalazi sa južne strane puta istočno i ona se ne vidi na skici vještačenja. Predmetnu nekretninu je kupio 1978., a kuću je gradio negdje osamdesetih. Kada je kupio nekretninu postojao je put koji je bio ravan i uzak. Kuće su se nalazile sa gornje i donje strane puta. Međutim da iskrivljavanja toga puta je došlo odmah na početku. Do iskrivljavanja puta je došlo prije betoniranja, i to na štetu sjevernog dijela. Svjedok je prvi na svojoj strani zaobišao nekakav kamen, a tko je na predmetnom dijelu puta koji je predmet spora mijenjao put, svjedok ne zna. Onim ljudima kojima je ušao u nekretninu svjedok je platio. Novac je skupljao za betoniranje puta i za dovođenje cjevovoda. Svjedok je zato plaćao. Predmetni put se koristi od kada su se počele graditi kuće.

Kupoprodajni ugovor od 21. travnja 2000 te godine (listovi 226 i 227 spisa) zaključen je između T. M. pokojnog I. iz K. kao prodavatelja i S. M. iz S. kao kupca – u odnosu na čest. Z.. 2632/10 katastarska općina S., zemlja zvana K., ukupne površine 212 m kvadratnih. U članku 5 ugovora stranke su složne da je od kupoprodane nekretnine, a prilikom formiranja puta, oduzeto cca. 10 m kvadratnih, slijedom čega kupac ima pravo služnosti toga puta u korist svoje nekretnine.

Svjedok M. G. sin pokojnog I. iz S. u svom iskazu (list 238 spisa) ističe da je 2000 te godine kupio parcelu koja se nalazi uz sporni put. Taj put je tada bio asfaltiran sve do njegove parcele i dalje prema istoku do susjedne parcele. Međutim, kasnije prije nekih 2 do 2,5 godine tu se kopala kanalizacija i nakon tih radova asfalt je vraćen u prvobitno stanje do ruba svjedokove parcele. Takvo je stanje danas. Što se tiče međusobnih odnosa između tužitelja i tuženika u pogledu navedenog puta svjedoku ništa pobliže nije poznato. Svjedok ne zna je li netko nekome osporavao prolazak tim putem prije izvođenja radova na kanalizaciji. Svjedok je svoju parcelu kupio od tužitelja i tada između njih nije bilo nikakvog razgovora o putu.

Tuženik pod 1 protutužitelj u svom iskazu (listovi 255, 256 spisa) ističe je da je na svojoj parceli tamo 1993. godine sagradio kuću. Kuću je gradio u razdoblju od nekih tri godine te je u tom razdoblju konstantno i nesmetano koristio i prolazio putem preko predmetne nekretnine 2632/9 k.o. S. tužitelja protutuženika, kao poslužne nekretnine. Tuda su svakodnevno prolazili kamioni sa materijalom za gradnju kuće, radnici te je tuda prolazio i sam tuženik pod 1 protutužitelj. Nitko to nije ometao. I nakon izgradnje svoje kuće, koja se nalazi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine na udaljenosti od nekih 80 m, tuženik pod 1 protutužitelj je nastavio nesmetano koristiti kao put predmetnu nekretninu tužitelja protutuženika kao poslužnu nekretninu i nitko ga u tome nije ometao. Takvo je nesmetano stanje trajalo do prije nekih 10 - 11 godina. Tada je naime tužitelj protutuženik započeo pregrađivati put na parceli 2632/9 k.o. S., počeo je ostavljati parkiran svoj automobil te na taj način onemogućavati u znatnoj mjeri nesmetani prolazak tuda. Takvo stanje je od tada do danas, što u značajnoj mjeri otežava prolazak tuda tuženiku pod 1 protutužitelju. Potonji nema drugog pristupa svojoj nekretnini i naprosto tuda mora prolaziti.

Iz izloženog proizlazi da su tuženi uznemirili tužitelja u njegovom pravu vlasništva prelaženjem preko predmetne nekretnine označene kao čestica zemlje 2632/9 z.k. uložak 13698 katastarske općine S.. Naime, napose iz provedenog geodetskog vještačenja proizlazi da betonirani put kojim se tuženi koriste zadire u predmetnu nekretninu tužitelja.

Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (čl. 167. st. 1. Zakona o vlasniku i drugim stvarnim pravima; Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu ZV).

Tuženik pod 1 i tuženik pod 2 protutužitelji nisu u međuvremenu stekli pravo služnosti puta preko predmetne nekretnine. Naime, već iz iskaza tuženika pod 1. protutužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj protutuženik prije nekih 10-11 godina započeo pregrađivati put na predmetnoj parceli te ostavljati tamo parkiran svoj automobil i na taj način onemogućavati u znatnoj mjeri prolazak tuženiku pod 1 protutužitelju.

Stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (čl. 229. st. 1. ZV).

Neovisno o iskazima saslušanih tuženika i svjedoka koji su tijekom postupka različito iskazivali u odnosu na činjenicu gdje se točno protezao i kako je izgledao sporni put, očito je već iz iskaza samog tuženika pod 1 protutužitelja da se tužitelj protutuženik tome protivio barem unatrag 10-11 godina.

Prema tome, tuženik pod 1 i pod 2 protutužitelji nisu pošteno posjedovali predmetnu nekretninu izvršavajući sadržaj služnosti puta u propisanom roku od 20 godina.

Tome dosljedno, tužbeni je zahtjev u cijelosti osnovan, dok je protutužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

Radi toga je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.

Tužitelj je prema izloženom u cijelosti uspio u postupku. Pripada mu stoga pravo na naknadu parničnog troška od tuženih (čl. 154 st. 1 Zakon o parničnom postupku; Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu ZPP).

Temeljem citirane zakonske odredbe, u vezi sa odredbom čl. 155 ZPP, na ime popisanog parničnog troška (list 262 spisa), tužitelju je priznato: trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 7 toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 21. listopada 2013. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), trošak zastupanja na očevidu od 27. siječnja 2014. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 7), trošak zastupanja na ročištu od 8. prosinca 2014. god. u iznosu od 250,00 kn (tbr. 9 toč. 15, trošak zastupanja na ročištu od 20. siječnja 2015. god. u iznosu od 250,00 kn (tbr. 9 toč. 5), trošak zastupanja na ročištu od 16. travnja 2015. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 8. srpnja 2015. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 28. listopada 2015. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 14. prosinca 2015. god. u iznosu od 250,00 kn (tbr. 9 toč. 5), trošak sastava podneska od 21. ožujak 2016. god. u iznosu od 250,00 kn (tbr. 8 toč. 3) trošak zastupanja na ročištu od 22. ožujka 2016. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 30. svibnja 2016. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), trošak sastava podneska od 14. lipnja 2016. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8 toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 9. studenoga 2016. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 11. srpnja 2017. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), trošak sastava odgovora na protutužbu od 28. listopada 2016. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8 toč. 1), trošak sastava podneska od 31. srpnja 2017. god. u iznosu od 250,00 kn (tbr. 8 toč. 3), trošak zastupanja na ročištu od 5. studnog 2018. god. u iznosu od 500,00 kn (tbr. 9 toč. 2), trošak sastava podneska  od 14. studenog 2018. god. u iznosu od 250,00 kn (tbr. 8 toč. 3), trošak zastupanja na ročištu od 24. siječnja 2019. god. u iznosu od 500,00 kn (tbr. 9 toč. 2), trošk sastava podneska od 1. ožujka 2019. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8 toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 19. ožujka 2019. god. u iznosu od 500,00 kn (tbr. 9 toč. 2), trošak zastupanja na ročištu od 24. travnja 2019. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 24. lpnja 2019. god. u iznosu od 250,00 kn (tbr. 9 toč. 5), trošak zastupanja na ročištu od 5. rujna 2019. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 23. listopad 2019. god. u iznosu od 500,00 kn (tbr. 9 toč. 2), trošak zastupanja na ročištu od 5. prosinca 2019. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), trošak zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2020. god. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 9 toč. 1), odnosno ukupno iznos od 20.750,00 kn. Tom je iznosu pridodan iznos od 563,20 kn na ime troškova dostave (446,00 kn + 117,20 kn) te iznos od 5.000,00 kn na ime vještačenja. Tako se dobije sveukupni iznos od 26.313,20 kn.

Radi toga je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

Tuženi su u cijelosti izgubili parnicu. Stoga tuženicima pod 1, 2, 6 i 8 ne pripada pravo na naknadu popisanog parničnog troška (čl. 154 st. 1 ZPP).

Radi toga je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.

 

U Splitu 24. veljače 2020. god.

                                                                                                                              S U D A C                   

ŽELJKO BORIĆ v. r.

 

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u S., pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud u Splitu.

 

Dostaviti:

-          tužitelju, po punomoćniku;

tuženima pod 1, 2 i 8, po punomoćniku;

tuženima pod 3, 4, 5, 7, 9 – svakom ponaosob;

tuženiku pod 6, po punomoćniku;