Poslovni broj: Gž Ovr-83/2020-2

 

                

             

Poslovni broj: Gž Ovr-83/2020-2

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

          Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Alena Lazara, u postupku osiguranja predlagateljice osiguranja M. Č., OIB:, iz B., K. T., zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku iz V., protiv protivnika osiguranja M. v. d.o.o., OIB: za javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju, iz Č., M. h., zastupanog po direktoru V. T., radi osiguranja nenovčane tražbine, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovrv-70/19-4 od 24. prosinca 2019. godine, 24. veljače 2020.,

 

r i j e š i o    j e

 

1. Žalba predlagateljice osiguranja djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovrv-70/19-4 od 24. prosinca 2019. godine:

- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja koji glasi: U slučaju da protivnik osiguranja ne postupi po toč. I. ove privremene mjere sud će mu naložiti plaćanje sudskih penala u iznosu od 5.000,00 kn za svaki dan kašnjenja u izvršenju obveze, sukladno odredbi 247. st. 1. Ovršnog zakona (točka III prijedloga)

- preinačuje u preostalom dijelu tako da se rješava:

Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja M. Č. iz B., K. T., OIB:, prema protivniku osiguranja  M. v. d.o.o. Č., M. h., OIB:, određuje se privremena mjera

- nalogom protivniku osiguranja da odmah obavi sve radnje i priključi nekretninu predlagateljice osiguranja na javni vodoopskrbni sustav i to čkbr. 208/A/6/1 k.o. Č. upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu u z.k.ul.br. 1805

Ova privremena mjera traje do isteka 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu temeljem odluke nadležnog suda u parnici kojom će predlagatelj osiguranja pokrenuti radi opravdanja ove privremene mjere.

2. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagateljici osiguranja nadoknadi troškove ovog postupka, zajedno s troškom za sastav žalbe u sveukupnom iznosu od 3.187,50 kn                   (slovima: tri tisuće stotinu osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) u roku od 8 dana." 

3. Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„1. U cijelosti se odbija prijedlog predlagateljice osiguranja M. Č. iz B., K. T., OIB: za određivanjem privremene mjere osiguranja koja glasi:

"I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja M. Č. iz B., K. T. 26, OIB:, prema protivniku osiguranja  M. v. d.o.o. Č., M. h., OIB:, određuje se privremena mjera

- nalogom protivniku osiguranja da odmah obavi sve radnje i priključi nekretninu predlagateljice osiguranja na javni vodoopskrbni sustav i to čkbr. 208/A/6/1 k.o. Č. upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Čakovcu u z.k.ul.br. 1805

II. Ova privremena mjera traje do isteka 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu temeljem odluke nadležnog suda u parnici kojom će predlagatelj osiguranja pokrenuti radi opravdanja ove privremene mjere.

III. U slučaju da protivnik osiguranja ne postupi po toč. I. ove privremene mjere sud će mu naložiti plaćanje sudskih penala u iznosu od 5.000,00 kn za svaki dan kašnjenja u izvršenju obveze, sukladno odredbi 247. st. 1. Ovršnog zakona.

IV. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagateljici osiguranja nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.625,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu i to u roku od 8 dana." 

2. Nalaže se predlagateljici osiguranja da protivniku osiguranja nadoknadi trošak u iznosu od 200,00 kn, u roku od 8 dana.“

Protiv tog rješenja žali se predlagateljica osiguranja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i usvoji predloženu mjeru u cijelosti, podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugog suca pojedinca.

U odgovoru na žalbu protivnik osiguranja smatra da je sud prvog stupnja u cijelosti točno i potpuno utvrdio činjenično stanje i donio odluku pravilnom primjenom materijalnog prava bez počinjenja bitnih odredaba parničnog i ovršnog postupka te je zatražio trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu.

Žalba je osnovana.

Predlagateljica osiguranja u svojoj žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst,  25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ali ne navodi koje su to bitne povrede doista i počinjene zbog čega je ovaj sud prvostupanjsko rješenje u odnosu na taj žalbeni razlog, ispitivao samo u odnosu na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

Predlagateljica je u prijedlogu zatražila da sud prvog stupnja donese privremenu mjeru kojom se nalaže protivniku osiguranja da priključi njenu nekretninu na javni vodoopskrbni sustav jer je protivnik osiguranja to odbio zbog neplaćenog duga za vodu.

Tvrdi da je protivnik osiguranja nezakonito i protivno njenoj volji obustavio opskrbu vode i da trpi nasilje i štetu koja se očituje u nemogućnosti korištenja vlastite nekretnine.

Poziva se na odredbu čl. 8. i čl. 88. Zakona o vodama kojima je propisano da su vode opće dobro i da je svakom dopušteno korištenje voda za osobne potrebe (opće korištenje voda).

Protivnik osiguranja je u spis dostavio Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (dalje: Opće uvjete) na temelju kojih iz čl. 40. proizlazi da će se korisniku usluge koji ne plati račun za isporučenu vodu, odnosno obračun potrošnje vode ili mjesečnu akontaciju  ponovno uspostaviti opskrba vode kada plati raniji dug.

Sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće:

- predlagateljica osiguranja je bila suvlasnica predmetne nekretnine u 1/6 dijela, a  daljnji suvlasnički dio nekretnine od 1/6 dijela stekla je kupnjom u ovršnom postupku,

- predmetna nekretnina je u naravi poslovno-stambena zgrada na kojoj je protivnik osiguranja imao upisano založno pravo,

- obzirom na suvlasništvo prije kupnje predmetne nekretnine u ovršnom postupku predlagateljica osiguranja je kao potrošač, odnosno kao korisnik vodnih usluga s isporučiteljem usluge, tj. protivnikom osiguranja zaključila ugovor o priključenju na vodoopskrbni sustav ili sustav odvodnje,

- netočni su navodi predlagateljice osiguranja da je protivnik osiguranja samoinicijativno promijenio mjerno mjesto na R. K. (prijašnjeg suvlasnika),

- predlagateljica osiguranja nije objasnila koje nasilje i štetu koju trpi niti je objasnila koja bi joj šteta nastala ukoliko se voda ne priključi na predmetnu nekretninu budući da ne prebiva na adresi na kojoj se nalazi predmetna nekretnina,

- do isključenja vode na predmetnoj nekretnini došlo je 11. listopada 2018. godine zbog neplaćanja usluge isporuke vode, a nakon što je ista predana predlagateljici osiguranja,

-protivnik osiguranja je omogućio isporuku vode za ljudsku potrošnju u prizemlju premetne nekretnine,

-  predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim da donošenjem predložene mjere za protivnika osiguranja neće nastati apsolutno nikakva šteta.

Zaključak je suda prvog stupnja da nema pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine i da se cijela situacija vezana uz ponovno priključenje predmetne nekretnine na javno vodoopskrbni sustav ne može riješiti privremenom mjerom jer bi to bilo protivno svrsi privremene mjere.

Na temelju tih činjenica odbijen je prijedlog predlagateljice kojim je radi osiguranja nenovčane tražbine zatražila izdavanje privremene mjere.

Predlagateljica se žali navodeći da protivnik osiguranja odbijanjem da priključi vodu pokušava natjerati je da podmiri zastarjeli i tuđi dug te da osigurani minimumi pitke vode nisu dovoljni za stanovanje u predmetnoj nekretnini.

Nije sporno da je protivnik osiguranja izvršio obustavu pitkom vodom zbog nepodmirenog dugovanja jer sama predlagateljica navodi da dug nije plaćen.

Sporno je da li protivnik osiguranja pozivom na Opće uvjete ima pravo odbiti isporučiti vodu predlagateljici sve dok ne podmiri dugovanje.

Prema zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1157/2016-2 od 11. lipnja 2019. godine i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-1711/2002 od 11. srpnja 2007. godine, pravo na pitku vodu je je elementarno ljudsko pravo prema kojem svaka osoba treba imati pravo na pitku vodu u dovoljnoj količini, a isporučitelji usluge opskrbom pitkom vodom naplatu dospjelih i isporučenih potraživanja za isporučenu pitku vodu trebaju ostvarivati u parničnom i ovršnom postupku, na temelju i u skladu s odredbama mjerodavnih zakona koji čine objektivni pravni poredak Republike Hrvatske.

Zakon o vodama (Narodne novine broj 153/09,130/11,56/13. i 14/14.–dalje ZV) ne propisuje uvjete za prisilno isključenje vode kada korisnik ne plati dugovanje za potrošenu vodu. 

U konkretnom slučaju to znači da se imaju primijeniti odredbe ZV-a koje propisuju da su vode opće dobro i da je svakom dopušteno korištenje voda za osobne potrebe (opće korištenje voda).

Slijedom toga, protivnik osiguranja je pozivom na Opće uvjete zbog nepodmirenog dugovanja nezakonito obustavio opskrbu vode pa je valjalo u tom dijelu uvažiti žalbu i primjenom odrede čl. 373. toč. 3. ZPP-a, u svezi s  čl.  381. ZPP-a preinačiti prvostupanjsko rješenje te uvažiti zahtjev predlagateljice za izdavanje privremene mjere koja sastoji se u nalogu protivniku osiguranja da odmah obavi sve radnje i priključi nekretninu predlagateljice osiguranja na javni vodoopskrbni sustav.

Predlagateljica traži da se odredi protivniku osiguranja plaćanje sudskih penala u slučaju da odmah ne obavi sve radnje i priključi nekretninu predlagateljice osiguranja na javni vodoopskrbni sustav.

Sud prvog stupnja je prijedlog predlagateljice za određivanjem sudskih penala sukladno odredbi čl. 247. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) odbio.

Navedena zakonska odredba propisuje da će sud odrediti naknadni primjereni rok i izreći plaćanje sudskih penala ako protivnik osiguranja ne ispuni svoju obvezu u tom roku, odnosno u ovom slučaju tek ukoliko ne postupi po ovom rješenju.

Predlagateljica nije tražila naknadni primjereni rok, već plaćanje sudskih penala u slučaju da odmah ne obavi sve radnje i priključi nekretninu.

Radi toga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalba predlagateljice djelomično je odbijena i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen prijedlog predlagateljice za određivanjem sudskih penala.

Kako je prvostupanjsko rješenje preinačeno, to je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 154. st. 3. i čl. 381. ZPP-a trebalo odlučiti o zatraženim troškovima predlagateljice jer nije uspjela u samo razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u odnosu na zatraženo određivanje sudskih penala, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi troškove pa je trošak postupka u cijelosti dužan nadoknaditi tuženik.

Predlagatljici je priznat zatraženi trošak za sastav prijedloga s PDV-om i trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje u ukupnom iznosu od 1.625,00 kn te zatraženi trošak za sastav žalbe s PDV-om u iznosu od 1.562,50 kn, odnosno sveukupno 3.187,50 kn.

Protivnik osiguranja je podnio odgovor na žalbu i zatražio naknadu tog troška. Odgovor na žalbu nije trošak koji je bio potreban u smislu čl. 14. st. 4. OZ-a pa je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Koprivnica, 24. veljače 2020.