1              Gž-628/2017-3

                           

 

              Gž-628/2017-3

             

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić- Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine B., OIB:…, zastupane po punomoćnicima iz ZOU K., K. i p. iz R., protiv I.-tuženih M. V. iz B., OIB:… i II.-tužene T. V. iz B., OIB: …, oboje zastupanih po punomoćnici D. M., odvjetnici iz Nj., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, broj: P-2552/2015-20 od 19. travnja 2017., na sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2020.,  

 

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, broj: P-2552/2015-20 od 19. travnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je Općina B. stekla pravo vlasništva na dijelu k.č. 1106  B., z.k. ul. 4150 k.o. B.- N.na 50/699 dijela V. M. te 50/699 dijela V. T. te se ovlašćuje tužiteljica  da po pravomoćnosti  presude zatraži  uknjižbu prava vlasništva  na dijelu k.č. 1106 k.o. B.–N.   u omjeru od 50/699 dijela  s imena M. V. te u omjeru  od 50/699 dijela  s imena T.  V., na svoje ime.

 

II. Nalaže se tuženicima da dio nekretnine  k.č. br. 1106 k.o. B.-N.  predaju u posjed  tužiteljici Općina B. slobodnu od stvari na način  da sruše stupiće  koje su postavili na dijelu k.č.br. 1106 k.o. B. –N. , u roku od 15 dana.

 

III. Tuženi su dužni tužiteljici solidarno nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka , u iznosu od 12. 926, 54 kn ( slovima: dvanaesttisućadevetstodvadesetšestkunaipedesetčetirilipe) u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu  troška, tužiteljica odbija".

 

              Pravodobno podnesenom žalbom tuženici pobijaju takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – u nastavku teksta: ZPP).

              Predlažu ukidanje pobijane presude.

              Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika pobija navode žalbe kao neosnovane, te predlaže odbijanje iste.

              Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je stekla pravo vlasništva na spornom dijelu k.č. 1106 k.o. B.-N. i to na suvlasničkim dijelovima tužene koji su upisani svaki u 50/699 dijelova, te zahtijeva predaju u posjed spornog dijela nekretnine.

Tijekom postupka je utvrđeno:

-da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik na spornoj nekretnini u 599/699 dijela dok su tuženici upisani svatko u 50/699 dijela.

-da je predmet spora prije nove izmjere imao oznaku k.č. 508 k.o. B. i da je dio te nekretnine dio sadašnje k.č. 1106 k.o. B.-N.

-da je 1960. upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist mldb.H. B., P. i L. te da je 20. ožujka 2001. brisano pravo korištenja te je izvršena uknjižba prava vlasništva na k.č. 508 u korist H. B., H. P., H. V., Đ. M., D. L. i B. L.,

-da su 20. prosinca 2007. temeljem presude prvostupanjskog suda broj:P-566/07 upisani tuženici kao vlasnici na tom dijelu nekretnine,

-da je dio stare k.č. 508 ušao u k.č. 1112 u naravi kuća i okućnica tuženika,

-očevidom je utvrđeno da je sporna nekretnina dio parkirališnog prostora od asfaltirane ulice P… na jug prema okućnici tuženika,

-da je tužitelj oko 1960. asfaltirao sporni dio nekretnine, te da su taj dio nekretnine koristili svi građani.

Iz naprijed navedenih činjenica prvostupanjski sud pravilno zaključuje da sporna nekretnina predstavlja parkiralište id a je već niz godina u posjedu tužitelja, a prije toga njenih prednika što proizlazi iz povijesnog PL-a kao i iz iskaza svjedoka i stranaka.

Naime, iz izjava svjedoka da je sporna nekretnina od 1971. bila javna površina koju su koristili svi mještani i gosti B. i to jedno vrijeme kao čekalište za trajekt, a potom kao mjesto za parkiranje vozila. Tužitelj je neko vrijeme i vršio naplatu parkirališta, a sve to potvrđuju svjedoci S., H.i D., te načelnik općine J..

I.-tuženik je izjavio da je u posjed predmeta spora ušao nakon što je postao vlasnik, dok prije to nije svojatao već je koristio kao i svi drugi za parkiranje ili odlaganje potrepština, a II.-tuženica je izjavila da su taj dio nekretnine koristili svi odnosno da ga se koristilo kao javnu površinu.

Točno je da su tuženi presudom zbog izostanka broj:P-566/07 stekli pravo vlasništva na k.č. 508, ali tužitelj nije bio stranka u tom postupku, pa se na njega ne odnose pravne posljedice navedene presude.

Ispravno sud prvog stupnja ocjenjuje da se tuženi ne mogu pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige u smislu članka 130. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. – u nastavku teksta: ZVDSP) jer su isti u vrijeme zaključenja ugovora 2007. s upisanim vlasnicima tj. njihovim nasljednicima znali da se radi o nekretnini kojom gospodari općina, a što proizlazi iz činjenice da su je koristili svi mještani kojima je to trebalo kao i činjenica da je općina to područje asfaltirala.

              Nije prihvatljiv žalbeni navod tuženika da nisu pravno educirani i da nisu mogli pratiti kontinuitet pravne sudbine nekretnine koja je predmet spora jer je I.-tuženik izvjesno vrijeme bio vijećnik općine B., te je čak sudjelovao u potpisivanju ugovora o postupku nove izmjere kojom je obuhvaćena sporna nekretnina, pa je neuvjerljiva tvrdnja žalitelja da on i njegova sestra nisu znali što sporna nekretnina predstavlja i kome pripada.

              Pored navedenog tužiteljica je bila izvanknjižni nositelj prava korištenja, dok prednici tuženika to nisu bili jer su u vrijeme nacionalizacije 1959. bili maloljetni i nikada nisu stupili u posjed sporne nekretnine, pa nije bilo uvjeta niti za pretvaranje njihovog prava korištenja u pravo vlasništva.

              Upravo činjenica da je I.-tuženik u vrijeme provođenja postupka nove izmjere bio vijećnik općine B. i potpisao ugovor o postupku nove izmjere upućuje na to da je isti bio svjestan nesređenosti vlasničkih odnosa u pogledu sporne nekretnine, te to iskoristio za svoj upis vlasništva.

              Uvidom u predmet istoga suda broj:Z-2151/10/4150 utvrđeno je da su tuženi izjavili prigovor katastru radi izdvajanja stare k.č. 508 k.o. B. iz N. k.č. 1106 k.o. B.-N. te da je taj prigovor pravomoćno odbijen rješenjem od 26. srpnja 2013.

K.č. 508 je 1960. upisana kao društveno vlasništvo, a u katastru je 1962. upisana kao opće narodna imovina.

Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 364. stavak 6. ZVDSP-a kojim je propisano da osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, će upisati pravo vlasništvo tih nekretnina u zemljišnu knjigu temeljem odluke suda, a pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu, a što je tužiteljica dokazala.

Pravilno je primijenjen i članak 162. stavak 1. istog zakona te je tuženicima naloženo da predaju svoj posjed sporne nekretnine tužitelju koji je dokazao svoje vlasništvo.

Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. i 155. ZPP-a i Odvjetničkoj tarifi, pa niti u tom dijelu žalba nije osnovana.

              Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

 

Vukovar, 24. veljače 2020.

 

 

                                                                                                                         PREDSJEDNIK VIJEĆA

                                                                                                                 Vesna Vrkić Perak, v.r.

 

                                                                                     Za točnost otpravka –ovlašteni službenik

                                                                                     Jelka Gavrić