Poslovni broj: Gž Zk-325/2019-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Zk-325/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. W., OIB: ..., iz S., zastupane po punomoćnicima M. B. i G. L., odvjetnicima u S., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi ispravka upisa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-8687/15 od 8. srpnja 2016., dana 24. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-8687/15 od 8. srpnja 2016. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari kao nepravovremena.

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 3.000,00 kn.

III. Ročište određeno za objavu i uručenje presude za 11. srpnja 2016. g. u 12.45 sati neće se održati."

 

Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkama I. i II. izreke žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući rješenje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsko rješenje, podredno da prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

Predmet spora je utvrđenje da nije pravno valjana uknjižba prisilnog prava zaloga u korist tuženika, a na teret nekretnine označene kao čest. zem. 4220/2 Z.U. 21019 K.O. S., vinograd, površine 872 m2, temeljem rješenja prvostupanjskog suda broj Ovr-6521/13 od 17. lipnja 2014. provedena u zemljišnim knjigama u predmetu broj Z-6424/14 te ovlaštenje tužiteljice da zatražiti i postigne uknjižbu brisanja založnog prava i zabilježbu ovršivosti tražbine kao i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

Prema odredbi članka 129. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje u tekstu: ZZK), nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno.

 

Prema odredbi članka 129. stavka 2. ZZK-a, brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitog (nevaljanoga) prava prednika, osim:

-ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. tog članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, ili

-ako je nositelj knjižnog prava iz stavka 1. kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.

 

U ovom slučaju dostavljač je postupio sukladno odredbi članka 120. stavka 4. ZZK-a te je na dostavnici naznačio dan i način dostave te se ima smatrati da je tužiteljici rješenje broj Z-6424/14 od 8. srpnja 2014. uredno dostavljeno protekom 30 dana od 16. rujna 2014. odnosno 17. listopada 2014.

 

To znači da je brisovnoj tužbi tužiteljice, koja je podnesena protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitog (nevaljanoga) prava prednika, bilo moguće udovoljiti samo ako je tužiteljica, kojoj je bilo uredno dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe, u roku za žalbu na taj upis zatražila zabilježbu da je upis sporan te podnijela brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu.

 

Tužiteljica je u roku za žalbu na upis odnosno u razdoblju od 17. listopada do 31. listopada 2014. trebala zatražiti zabilježbu spornog upisa te u roku od šezdeset dana od isteka roka za žalbu odnosno do 30. prosinca 2014. podnijeti brisovnu tužbu, što tužiteljica nije učinila jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 24. lipnja 2015.

 

Radi toga je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena nakon proteka roka za podnošenje tužbe iz odredbe članka 129. stavka 2. ZZK-a radi čega je tužba je nepravovremena jer je podnesena u odnosu na poštenog trećeg stjecatelja.

 

Odredba članka 129. ZZK-a odnosi se na osobu koja je posredni stjecatelj knjižnog prava stečenog od uknjiženog ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika odnosno treću osobu protiv koje se brisovna tužba može podnijeti samo u rokovima iz odredbi članka 129. i članka 224. ZZK-a. Rok iz odredbe članka 129. ZZK-a služi za zaštitu poštene treće osobe koja je od izravnog stjecatelja (koji je stekao pravo temeljem nevaljanog upisa) stekla neko pravo povjerenjem u zemljišne knjige.

 

Kod ocjene je li je tuženik bio pošteni stjecatelj prvostupanjski sud je vodio računa o tome da je tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured S., kao predlagatelj osiguranja podnio prijedlog za osiguranje radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini u predmetu Ovr-6521/13 od 13. prosinca 2013. radi naplate duga protivnika osiguranja t.d. I. d.o.o. S. radi naplate dugovanja na ime neplaćenih poreza i drugih javnih prihoda u ukupnom iznosu od 115.785,10 kn te je u točki 3. prijedloga za ovrhu naveo da je protivnik osiguranja na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine s tužiteljicom stekao pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4220/2 Z.U. 21019 K.O. S., koji nije uknjižen kao vlasnik nekretnine na kojoj se traži zasnivanje založnog prava, pa je predložio temeljem odredbe članka 297. stavka 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 93/14, dalje u tekstu: OZ) najprije izvršiti upis prava vlasništva protivnika osiguranja. Prema ovoj odredbi ako protivnik osiguranja nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnina, predlagatelj osiguranja dužan je uz prijedlog dostaviti ispravu podobnu za upis prava vlasništva protivnika osiguranja.

 

Polazeći od navedenog, u odnosu na tuženika, kao poštenog stjecatelja, ima se primijeniti odredba članka 129. ZZK-a koja govori o rokovima podnošenja brisovne tužbe, a  to znači da je tužba tužiteljice nepravovremen. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu primjenom odredbe članka 282. stavka 1. ZPP-a.

 

Žalbeni razlozi i navodi tužiteljice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge.

 

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, temeljem odredbe članka 380. stavka 1. točke 2. ZPP-a.

 

Split, 24. veljače 2020.