1

Poslovni broj Gž-24/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

             

 

 

 

Poslovni broj Gž-24/2018-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B. vlasnice obrta B. u T., OIB: ….koju zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S., protiv tuženika G. T., kojeg zastupa punomoćnik M. T.. P., odvjetnik u S., radi naknade štete odlučujući o žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: 17 Pn-1115/15 od 10. studenoga 2017., dana 19. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1.Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: 17 Pn-1115/15 10. od 10. studenoga 2017., u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos glavnice od 95.000,00 kn, za razdoblje od 18. kolovoza 2012. do 10. studenoga 2017.

 

2.Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice Z. B. vlasnice obrta B. u T., ….preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: 17 Pn-1115/15 10. od 10. studenoga 2017. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 95.000,00 kn sa zateznom kamatom od 10. studenoga 2017. do isplate i točki II. izreke i sudi:

 

I. Nalaže se tuženiku G. T. da isplati tužiteljici Z. B., vlasnici obrta B. iznos od 95.000,00 kn (slovima: devedeset i pet tisuća kuna) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenoga 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Nalaže se tuženiku  G. T. da isplatiti tužiteljici Z. B., vlasnici obrta B. parnčni trošak u iznosu od 14.719,50 (slovima: Četrnaest tisuća sedamstotina devetnaest kuna i pedeset lipa) u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

 

 

Obrazloženje

 

             

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 95.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u toj točki izreke.

 

U točki II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 19.828,50 kn u roku od 15 dana.

 

Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; ZPP) nalazi u utvrđenju suda da je šteta na teretnom vozilu i priključnom vozilu totalna (popravak nije ekonomski opravdan) s utvrđenjem suda da tužiteljica nije dokazala visinu štete jer je ista sama popravila vozilo, a da sudu nije dostavila dokaz o tome, odnosno jer su razlozi o odlučnim činjenicama, nejasni i proturječni.

 

              Tužiteljica ističe kako je načelo monetarnog dominalizma načelo svojstveno i propisano za ugovorne novčane obveze, a ne za izvanugovorne kao što je u konkretnom slučaju. Također da sud u potpunosti zanemaruje primjenu odredbe čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15;  ZOO/05) koji glede obujma štete stavlja naglasak na tome da oštećenikova materijalna situaciji dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, a to je konkretno naknadom tužiteljici nastale štete. Tužiteljica podredno ističe kako je sud unatoč pogrešnom inzistiranju na dostavi dokaza o utrošku za popravak predmetnog vozila, iako je utvrdio da popravak vozila nije ekonomski opravdan, imao objektivne pokazatelje za utvrđenje dijela tužbenog traženja zbog čega već samo zbog toga nije bilo mjesta odbijanju tužbenog zahtjeva. Tako iz iskaza saslušane tužiteljice i njezinog supruga proizlazi da je glavninu predmetnih radova obavio sam saslušani svjedok. Iz nalaza i mišljenja vještaka za strojarstvo promet i motorna vozila, N. K. sasvim je određeno da samo popravak oštećenja teretnog vozila iznosi 14.375,00 kn, a rad na popravku priključnog vozila 10.500,00 kn, pa je sud zauzimajući stav u prvostupanjskoj presudi trebao vrednovati barem rad tužiteljice, odnosno njezina supruga koji je predmetnim vještvom objektiviziran, a koje pravo na samopopravak mu priznaje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama. Tužiteljica ustraje da joj se nadoknadi iznos totalne štete utvrđen naprijed označenom vještvu, ali ovim podrednim navodima samo ukazuje na nelogičnost i apsurdnost prvostupanjskog suda.

 

Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te obveže tuženika naknaditi tužiteljici troškove postupka.

 

              Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni kako međusobno, tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

             

              Tužbenim zahtjevom u ovoj parnici tužiteljica traži od tuženika isplatu novčane naknade imovinske štete pretrpljene u štetnom događaju 18. kolovoza 2012. kada je oštećeno teretno vozilo marke V. F. reg. ozn. S. …i priključno vozilo R. S3363ANF, reg. oznake S. ….na području G. T., kada je na odlagalištu otpada - V. b. izbio požar, a kojim požarom je bilo zahvaćeno i područje mjesta P., ulica kneza T., parkiralište ispred trgovačke radnje F. gdje je bilo parkirano navedeno vozilo.

 

              U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-da je G. T. donio zaključak  kojim dopušta odlaganje komunalnog otpada na deponij V. brdo-P., a prema kojem se otpad na istom može deponirati samo kada se deponira otpad sakupljen na  području G. T. sa područja M. primorja, odnosno onih jedinica lokalne samouprave koje koriste odlagalište D. G. u M., a iz razloga što se G. T. ugovorom sa Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 2005. obvezao na prihvat naprijed citiranog komunalnog otpada,

 

-da je za deponiranje tog otpada nadležna tvrtka T. h. d.o.o. T., da  je u svim ostalim slučajevima, osim prethodno navedenih zabranjeno  odlaganje komunalnog otpada na sporni deponij,

 

-da je G. T. na osmoj sjednici gradskog vijeća G. T. donio zaključak o izmjeni i dopuni zaključka o deponiranju komunalnog otpada na deponij V. brdo kojim je dodana odredba da se na sporni deponij može deponirati komunalni i otpad sakupljen sa područja jedinica lokalnih samouprava koje graniče s G. T.,

 

-da je došlo do požara 18. kolovoza 2012. na odlagalištu V. brdo-P. iz razloga što pravna osoba T. H. d.o.o. i u njoj odgovorna osoba nisu odlagalište formirali horizontalnim slojevima otpada te slojevima zemlje koja se sabija i nakon nekoliko slojeva se lokacija napušta i premješta na drugu lokaciju koja je odradila kemijske procese razgradnje, te završni potkrovni sloj nije bio debljine 0,8 nije ugrađen prsten vanjske hidrantske mreže na odlagalištu, da nema propisnog osvjetljenja na odlagalištu i nema uređaja za indikaciju i pojave zapaljivih i eksplozivnih plinova, da nije instaliran službeni telefon, nije postavljena ograda oko cjelokupnog odlagališta, da nema zaštitnog pojasa oko cjelokupnog -odlagališta u širini od 4-6 m, da se odloženi otpad na deponiju ne prekriva internim materijalom svakog dana, da se ne vodi računa o vrsti i količini zaprimljenog i odloženog otpada koji dovode do brzih fizikalnih kemijskih i bioloških procesa što uzrokuje nastanak odlagališnih plinova, da se ne vodi praćenje sastava i količine odlagališnih plinova, da nije opremljeno uređajima, opremom i sredstvima za dojavu, gašenje i sprječavanje širenja požara te drugim uređajima i instalacijama, a  što je u suprotnosti sa člancima 14. st. 5., 21., 22., 25. i 26. Pravilnika o uvjetima za postupanje s otpadom i čl. 8. st. 1. podstav. 7. Pravilnika o gospodarenju otpadom,

 

-da deponij smeća (odlagalište) nije bio uređen pa nije bio ni osiguran od nastanka požara i njegovog širenja na susjedne nekretnine i imovinu, a čime je počinjeno prekršajno djelo po čl. 8. Zakona o zaštiti od požara („Narodne Novine“ br. 92/10) radi čega je istima izrečena novčana kazna,

 

-da je utvrđeno da se požar proširio i zahvatio na obližnjem parkiralištu teretno vozilo i priključak istoga u vlasništvu tužiteljice, a od nagaranja da je nastala imovinska šteta,

 

-da je G. T. osnivač T. H. d.o.o, te da je poslove odlaganja i prikupljanje komunalnog otpada vršila tvrtka T. holding d.o.o T.,

 

-da je I. B. 18. kolovoza 2012. prijavio izbijanja požara u mjestu P. navodeći da mu je nagorilo vozilo marke V. F. reg. ozn. …kao i priključno vozilo R. S3363ANF, reg. oznake S. …,-da su oštećenja na vozilu bila u vidu prednje lijeve strane kabine, pneumatici, a na priključnom vozilu, da je oštećena električna instalacija zraka, lijevi retrovizor, blatobran i registarska pločica,

 

-da je teretno vozilo marke V. (tegljač) FH12 reg. oznake ….kao i priključno vozilo u vlasništvu prijevoznog obrta B. vlasnice Z. B.,

 

-da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet N. K. proizlazi da je teretno vozilo i prikolicu nakon nastale štete pregledao vještak S. S., koji je napravio popis dijelova za zamjenu i dijelova za popravak,

 

-da su za navedena oštećenja predviđeni određeni radni sati, a što je izraženo u ukupnom novčanom iznosu od 14.375,00 kn,

 

-da preko obračuna totalne štete vještak je naveo da je u trenutku nastanka štetnog događaja teretno vozilo bilo staro 12 godina i kao takvo prosječna vrijednost na tržištu je iznosila 100.000,00 kn,

 

-da obzirom na oštećenja nastala na vozilu, vrijednost spašenih ostataka iznosi oko 20% od vrijednosti vozila pred štetu ili 20.000,00 kn, a vrijednost totalne štete iznosi 80.000,00 kn,

 

-da je vještak mišljenja da popravak teretnog vozila nije ekonomski opravdan i šteta na vozilu je totalna u ukupnom iznosu od 80.000,00 kn,

 

-da je isti vještak u odnosu na priključno vozilo R. S. 3363 reg.ozn. i broja ….istom metodom utvrdio i popis dijelova za zamjenu i dijelova za popravak, da su za navedena oštećenja predviđeni radni sati limara, lakirera uključujući i zamjenu guma predviđeni u iznosu od 31.870,00 kn,

 

-da je vještak procijenio da je u trenutku nastanka štetnog događaja priključno vozilo bilo staro 13 godina i kao takvo prosječna vrijednost na tržištu je iznosila 20.000,00 kn, pa obzirom na oštećenja nastala na vozilu utvrđeno je da vrijednost spašenih ostataka iznosi oko 25% od vrijednosti vozila pred štetu ili 5.000,00 kn, a vrijednost totalne štete iznosi 15.000,00 kn,

 

-da je vještak očitujući se na prigovore tužitelja o načinu obračuna štete, naveo da kod procjene vrijednosti vozila do stvarne tržišne vrijednosti vozila u trenutku nastanka događaja, može se doći ili uzimanjem nove nabavne vrijednosti vozila koja se vremenskom amortizacijom, općem stanju vozila, brojem prijeđenih kilometara, servisiranjem dođe do stvarne tržišne vrijednosti vozila ili putem analize samog tržišta, a koja zadnja metoda je primijenjena za konkretni slučaj,

 

-da je teretno vozilo staro 12 godina u trenutku štetnog događaja, a priključno 13 godina, pa nije bilo moguće naći novu nabavnu vrijednost takvog vozila koje se više ne proizvodi,

 

-da je kod procjene vrijednost teretnog vozila usvojena u veličini od 100.000,00 kn, odnosno oko 10% manje od onog što je nađeno na tržištu za predmetno vozilo,

 

-da stranke u nastavku postupka nisu imale primjedbi na usmenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka,

 

-da je tužiteljica sama otklonila štetu na vozilu 1.listopada 2012. s tim da popravak nije obavljen u ovlaštenom servisu, jer je bilo preskupo, već je tužiteljica kupila polovni kamion sa kojeg su skinuti svi iskoristivi dijelovi i montirani na oštećeni kamion, da je ukupni trošak popravka u servisu iznosio cca 170.000,00 kn, dok je polovni kamion kupljen za 40.000,00 kn, nove gume 48.000,00 kn, promjena instalacije iznosila je 10.000,00 kn, novi jastuci 3.000,00 kn,

 

-da je tužiteljica sama otklonila štetu na vozilu 1.listopada 2012. pa  joj pripada pravo na naknadu štete na tom vozilu samo u visini troškova izvršenog popravka, a ne i pravo na naknadu štete procijenjene po vještaku za promet, jer  je popravkom nastale štete po tužiteljici uspostavljeno ono stanje na predmetnom vozilu koje je bilo prije nego što je šteta nastala, pa se navedena šteta pretvorila u novčanu imovinsku štetu koja se nadoknađuje u visini u kojoj je tužiteljica snosila troškove popravka.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja ocjenjuje kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika te smatra da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici.

 

Naime, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik po zakonu obvezan na održavanje deponija, pa slijedom toga tuženik se ne oslobađa od odgovornosti time što je prenio obavljanje komunalnih djelatnosti, brigu o odlaganju smeća (deponij) na T. holding d.o.o, jer njegova odgovornost proizlazi iz zakona. P. tuženika da se vidi u tome što je dopustio da T. holding d.o.o obavlja djelatnost iako u vrijeme štetnog događaja nije niti imao potrebnu dozvolu za odlaganje otpada na spornom odlagalištu.

 

Stoga da je tuženik kao jedinica lokalne samouprave bio dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje djelatnosti u skladu sa prethodno citiranim odredbama čl. 2. st. 1 i čl. 15. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

 

Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica otklonila štetu na vozilu 1. listopada 2012. pa joj pripada u smislu odredbe čl. 21. ZOO-a pravo na naknadu štete na tom vozilu samo u visini troškova izvršenog popravka, a ne pravo i na naknadu štete procjenjene po vještaku za promet jer je popravkom nastale štete po tužiteljici uspostavljeno ono stanje na predmetnom vozilu koje bi bilo prije nego što je šteta nastala, pa se navedena šteta pretvorila u novčanu imovinsku štetu koja se naknađuje u visini u kojoj je tužiteljica snosila troškove njezinog popravka, pri čemu bi u smislu odredbe čl. 1085. st. 2. ZOO-a pripadalo pravo na naknadu samo one štete koja nebi bila otklonjena uspostavom ranijeg stanja, što tužiteljica niti ne tvrdi u postupku.

 

Međutim, sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljica nije dokazala koliki je bio točan trošak popravka vozila u vezi utuženog štetnog događaja, dakle da nije dokazala visinu imovinske štete koja joj je uslijed štetnog događaja nastala, pa je u smislu članka 221.a ZPP-a u svezi članka 7. stavka 1. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev.

 

Prije svega valja reći da pasivna legitimacija tuženika u ovoj parnici proizlazi iz same činjenice da gospodari predmetnim odlagalištem, pa je i donio zaključak o deponiranju komunalnog otpada na deponij V. brdo u travnju 2010. i zaključak o izmjeni i dopuni zaključka o deponiranju komunalnog otpada na deponiju V. brdo od 9. kolovoza 2010., te osnovao trgovačko društvo T. holding. d.o.o. za obavljanje komunalne djelatnosti odlaganja komunalnog otpada.

 

Prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 2. Zakona o otpadu (Narodne novine 178/04, 153/05, 111/06, 110/07 i 187/09) komunalni otpad je otpad iz kućanstva, te otpad iz proizvodne/ili uslužne djelatnosti ako je po sastavu i svojstvima sličan otpadu iz kućanstva.

 

Prema odredbi čl. 15. Zakona o otpadu grad i općina odgovorni su za gospodarenje komunalnim otpadom.

 

Utvrđenje suda prvog stupnja da je na odlagalištu V. brdo-P. došlo zbog propusta, jer se deponiranje nije provodilo po pravilu, sloj otpada, sloj zemlje i tako nekoliko puta i da se lokacija napušta i prelazi na drugu, dok ne prođe vrijeme kemijske reakcije, truljenja, da odlagalište nije imalo propisanu zaštitu od požara, da odlagalište nije imalo organiziranu preventivnu zaštitu od požara bio je nepravilan način deponiranja obrušavanjem otpada na kosini koja stvara sve veću kosinu deponiranog otpada i koja se ne može prekriti zemljom, da se prekrivanjem zemljom nije radilo što je dovelo do nastanka požara u unutrašnjosti deponiranog otpada, da odlagalište nije opremljeno sa odgovarajućim uređajima, opremom i sredstvima za dojavu, gašenje i sprečavanje širenja požara, da nije bilo ograde visine 2 metra oko cijelog odlagališta, nije izgrađen cjeloviti protupožarni pojas, a uslijed kojeg požara je izgorjelo, odnosno oštećen kamion V. i to kabine, pneumatici, a na priključnom vozilu da je oštećena električna instalacija zraka, lijevi retrovizor, blatobran i registarska pločica.

 

Prema tome tuženik je odgovoran za naknadu štete tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja.

 

              Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava prilikom utvrđivanja visine štete.

 

              Naime, prema odredbi čl. 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1.), ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st.2.). Prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim u slučaju kada zakon određuje što drugo.

 

              Prema odredbi čl. 1090. ZOO-a sud će uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da bi se oštećenikova materijalna situacija dovela u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

 

              Utvrđena visina totalne štete na teretnom vozilu tužiteljice iznosi 80.000,00 kn i na priključno vozilo tužiteljice iznosi 15.000,00 kn. Naime, u slučaju totalne štete, a utvrđeno je da se radi upravo o takvoj  šteti tužiteljici pripada naknada štete u visini novčanog iznosa kojoj pripada protuvrijednost za uništeno teretno vozilo i priključno vozilo. Sud visinu ove štete kao naknadu za uništeno vozilo ne utvrđuje prema visini iznosa izvršenog popravka nego prema visini procjenjene totalne štete na teretnom vozilu i priključnom vozilu tužiteljice sukladno nalazu i mišljenju prometnog vještaka u ovom postupku.

 

              Činjenica da je tužiteljica koja je pretrpjela štetu na teretnom i priključnom vozilu nije dostavila račune mehaničara koji bi popravio vozilo, kao ni jedan račun iz kojeg bi bilo razvidno da je štetu platila, nije od nikakvog značaja za obvezu tuženika da tužiteljici naknadi štetu nastalu na njezinim vozilima zbog požara u odlagalištu otpada.

 

              Obzirom na navedeno, a kako je visina štete utvrđena i dosuđena, uzimajući u obzir onaj novčani iznos koji predstavlja protuvrijednost za uništeno vozilo, to se visina takve naknade štete i utvrđuje sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i tek tim danom ova novčana imovinska šteta dobila je značenje novčane obveze.

 

              Zbog navedenog, se početak tijeka zatezne kamate i određuje od dana kada ju je sud utvrdio, a što je bilo tek danom donošenja prvostupanjske odluke. Prema tome, imajući u vidu odredbu čl. 1089. st. 2. ZOO-a koja propisuje da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke tada na tako utvrđenu visinu štete ne mogu zatezne kamate teći prije nego li je ona utvrđena.

 

              Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu valjalo je odlučiti o cjelokupnom trošku ovog postupka sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a.

 

              Odluka o trošku utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15; Tarifa) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. t. 1.), trošak zastupanja na ročištu od 23. travnja 2016. , 21. srpnja 2016., 9. svibnja 2017. i 27. rujna 2017. u iznosu od 1.000,00 kn za svako, trošak zastupanja na ročištu od 4. studenoga 2016. u iznosu do 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2.), sastav podneska od 4. studenoga

 

 

2016. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1.) i sastav podneska od 25. svibnja 2017. u iznosu od 250,00 kn  (Tbr. 8.toč. 3.), što je ukupno 6.750,00 kn uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % što iznosi 1.687,50 kn (Tbr.42.) i daje ukupan iznos od 8.437,50 kn. Tužiteljici je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 2.157,00 kn, i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, tako da ukupan trošak prvostupanjskog postupka iznosi 13.094,50 kn.

 

              Tužiteljici pripada i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.625,00 kn (Tbr. 10.toč.1. i Tbr. 42.).Prema tome ukupan trošak prvostupanjskog postupka iznosi 14.719,50 kn. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu i žalbu, budući da takav trošak tužiteljici nije nastao.

 

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki 1. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos glavnice od 95.000,00 kn za razdoblje od 18. kolovoza 2012. do 10. studenoga 2017., a kako je odlučeno u točki 1. izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice presuda suda prvog stupnja preinačena u točki 2. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 95.000,00 kn sa zateznom  od 10. studenoga 2017. do isplate, a kako je odlučeno u točki 2. izreke ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

 

 

U Rijeci 19. veljače 2020.

 

 

                                                                                                                                 SUDAC

                                                                                                                  Helena Vlahov Kozomara

 

             

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Općinskom sudu

u Splitu

 

              Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.