1

Poslovni broj: 12 Gž-206/2019-2

 

                                                                               Poslovni broj: 12 Gž-206/2019-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                           

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženice S. R., OIB: …, iz V., , zastupane po punomoćniku N. P., odvjetniku iz V., radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 119 Povrv-61/2018-7 od 17. listopada 2018., dana 24. veljače 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalbe tužitelja V. d.o.o. i tuženice S. R. odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 119 Povrv-61/2018-7 od 17. listopada 2018., u cijelosti

 

 

Obrazloženje

 

                            Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 119 Povrv-61/2018-7 od 17. listopada 2018., u točki I. izreke presude održan je na snazi platni nalog sadržan u  rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz V., poslovni broj: Ovrv-541/16 od 02. lipnja 2016., u dijelu u kojem se nalaže tuženici platiti tužitelju iznos od 5.040,99 kuna sa zateznim kamatama,  kao i u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 729,00 kuna sa zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.

 

                            U točki II. izreke presude ukinut je platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 4.195,37 kuna sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 658,50 kuna sa zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.

 

                            U točki III. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.120,50 kuna sa zateznim kamatama u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 2.275,00 kn tužiteljev zahtjev odbija kao neosnovan.

 

                            Žalbe na presudu uložili su i tužitelj i tuženica.

 

Tužitelj je uložio žalbu u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva (točka II. izreke), te u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka III. izreke), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U sadržaju žalbe tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije u postupku utvrdio u čemu bi se sastojala znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, jer naknada zbog prijevremenog raskida ugovora je naknada štete za izmaklu dobit, jer je između ostalog tuženici omogućena kupnja uređaja pod povoljnijim uvjetima u odnosu na korisnike koji nisu potpisali ugovor u trajanju od 24 mjeseca.

 

Tuženica je uložila žalbu u odnosu na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva (točka I. izreke), te u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka III. izreke), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U sadržaju žalbe tuženica ističe da sa tužiteljem nije zaključila nikakve ugovore, pa smatra da njegovo potraživanje nije osnovano.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

 

U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, te se žalba protiv presude u sporu male vrijednosti, u smislu članka 467. stavak 2. ZPP-a, ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U ovom postupku sporan je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.236,36 kuna i to po osnovi neplaćenih dospjelih računa za pružene telekomunikacijske usluge u razdoblju od srpnja 2015. do travnja 2016., te po osnovi naknade za prijevremeni raskid ugovora.

 

Iz dokumentacije priložene u spisu i to Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa i Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu sa preslikom osobne iskaznice, proizlazi da je tuženica potpisala zahtjev za ugovoreni tarifni model "Bez granica L+", kao i

Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu za mobilni uređaj Samsung Galaxy S5 mini bijeli, za ukupan iznos od 2.400,00 kn kroz razdoblje od 24 mjeseca.

 

                            Nadalje, iz dostavljenih prijepisa računa, te izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno je da tuženica nije podmirila potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 5.040,99 kuna, niti je glede ispostavljenih računa uputila tužitelju prigovor na utužene račune, sukladno odredbi čl. 9. Općih uvjeta, u roku 30 dana od dospijeća računa ukoliko je smatrano da su isti neosnovano ispostavljeni.

                            Prema tome, kako i drugostupanjski sud smatra da je u postupku utvrđeno da

tuženica duguje tužitelju temeljem sklopljenih ugovora, na ime usluga i mjesečnih naknada tijekom trajanja pretplatničkog odnosa ukupan iznos od 5.040,99 kuna, žalba tuženice odbijena je kao neosnovana.

 

                            Ostalo je sporno da li je tuženica dužna platiti potraživanje tužitelja od 2.948,71 kuna temeljem računa za ožujak 2016. te iznos od 1.246,66 kn temeljem računa za travanj 2016., a po osnovi "naknade za prijevremeni raskid ugovora".

 

                            Prvostupanjski sud odbio je taj dio tužbenog zahtjeva smatrajući da je odredba članka 14.2. Općih uvjeta ništetna sukladno odredbama čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 dalje ZZP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis (obzirom da se radi o potrošačkom ugovoru), a u svezi s odredbom čl. 327. st.1. ZOO-a, koja nalaže sudu na ništetnost paziti po službenoj dužnosti, obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te istu smatra nepoštenom, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tuženika.

 

                            Takav zaključak prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Kada je u pitanju naknada za prijevremeni raskid ugovora, prilikom primijene materijalnog prava sud će ocijeniti da li su odredbe Općih uvjeta ništetne dijelom ili u cijelosti, odnosno da li čine neprimjerenu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

 

Stoga zahtjev tužitelja koji se poziva na prava iz Općih uvjeta i Uvjeta korištenja promotivnih pretplatničkih tarifa za privatne pretplatnike, treba preispitati i sukladno odredbama  članka 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), prema kojem su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, kao i članka 296. stavak 1. ZOO-a, prema kojem su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Te odredbe moraju se staviti i u korelaciju sa odredbama Zakona o zaštiti potrošača, prije svega sa odredbama članka 102., 99. i 96. stavak 1. Zakona, a naročito u odnosu na odredbu članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 dalje ZEK), koji regulira posljedice raskida ugovora na način da pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.

 

Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

 

Dakle, da bi se moglo ocijeniti pravo tužitelja da u cijelosti realizira svoja prava iz ugovora, odnosno da mu tuženik unaprijed, jednokratno podmiri sve preostale mjesečne naknade do isteka obveznog razdoblja trajanja Ugovora, treba uzeti u obzir kakve je to pogodnosti tuženik ostvario. Koliko je nepošteno da se tuženik okoristi raskidom ugovora i zadrži za sebe sve pogodnosti koje su mu omogućene zaključenjem ugovora, jednako je nepošteno da tužitelj ostvari ekstra dobit za usluge koje nije pružio.

 

S druge strane, sud sukladno odredbi članka 2. i 7. stavka 1. ZPP-a, odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, temeljem predloženih dokaza kojima se utvrđuju odlučne činjenice.

 

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da potraživanje ukupnog iznosa u vidu preostalih naknada do isteka obveznog razdoblja trajanja Ugovora ne predstavlja štetu nastalu zbog toga što je tuženik kupio mobilni uređaj po povoljnijim uvjetima, nego se radi o naknadi štete za izmaklu dobit, što tužitelj ističe i u žalbi, a kako je ugovor raskinut i tužitelj ne izvršava svoje obveze, plaćanje mjesečnih naknada prema takvom ugovoru do kraja ugovornog razdoblja predstavljalo bi čistu ekstra dobit tužitelja, pa je drugostupanjski sud žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu.

 

Nisu osnovane žalbe ni glede odluke o troškovima ovršnog i parničnog  postupka, koju je prvostupanjski sud donio primjenom članka 155. i 154. stavak 2. ZPP-a, sukladno uspjehu stranaka u postupku.

 

Trošak ovršnog postupka i parničnog postupka priznat je tužitelju sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11 i 114/12) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 ,dalje: Tarifa) i to za sastav ovršnog prijedloga s PDV-om u iznosu od 1.350,00 kuna, te troškovi parničnog postupka i to trošak sastava podneska od 24.11.2017. s PDV-om, , trošak pristupa na ročište dana 10.9.2018. s PDV-om, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kuna, ili ukupno 2.075,00 kuna.

 

Prema uspjehu u parnici od 54,00 %, tužitelju su dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.120,50 kuna.

 

Tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije postavila zahtjev za naknadu troškova postupka, a kako nije uspjela u žalbenom postupku nisu joj priznati troškovi postupka.

 

Tužitelju pravilno nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 400,00 kuna, nego je prema vrijednosti predmeta spora od 5.040,99 kn dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn sukladno Tbr. 2. st. 1. ZSP-a.

 

Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijene su žalbe tužitelja i tuženice, te je prvostupanjska presuda potvrđena u cijelosti.

 

 

U Požegi 24. veljače 2020.

 

                                                                                                                         Sudac:

                                                                                          Branimir Miljević