U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB: ..., zastupanog po Ž. d. o. u V., G.- u.i odjel, protiv tuženika Općine C., OIB: ..., iz C,, D. 1a, zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz V., P. P. 17/III, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 24. siječnja 2020. u nazočnosti zamjenice Ž. d. o. T. P. S. i punomoćnika tuženika, 21. veljače 2020.

 

p r e s u d i o j e

 

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Općini C., D. 1a, C., OIB: ..., da tužitelju R. H., OIB:... plati 59.010,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15% godišnje tekućim od 1. studenog 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 44.062,50 kuna, u roku od 8 dana, dok se odbija daljnji zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.625,00 kuna.

 

              III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.000,00 kuna.

 

r i j e š i o j e

 

Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena, za iznos od 398.286,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj je 30. travnja 2012. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate protupravno stečene imovinske koristi u kojoj u bitnome navodi.

- zapisnikom i nalazom Državnog inspektorata Područna jedinica V., Odjel za nadzor u području elektroenergetike, rudarstva i opreme pod tlakom Klasa: 310-09/11-01/8, brbroj: 556-15-03/24-11-1 od 30. ožujka 2011. i Klasa: 310-09/11-01-8. Urbroj: 556-15-03/24-11-2 od 13. travnja 2011., utvrđeno je da je tuženik Općina C. tijekom 2007. izvodila radove radi proširenja i uređenja igrališta G. NK "P." C., kojom prilikom je protupravno vađen šljunak na lokaciji čk.br. .../1 k.o. B., vlasništvo Općine, obzirom je tuženik eksploatirao šljunak na navedenom lokalitetu bez koncesije za izvođenje rudarskih radova

- sukladno odredbama čl. 30. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 27/91, 26/93, 92/94, 35/95 – pročišćeni tekst, 114/01 i 190/03 – pročišćeni tekst), a koji je važio do 30. srpnja 2009., dakle u spornom razdoblju, eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena je samo ukoliko je nadležno tijelo dodijelilo rudarsku koncesiju za eksploataciju mineralne sirovine, čime se stječe pravo eksploatacije mineralne sirovine u gospodarske svrhe
- tako dobivenu mineralnu sirovinu tuženik je prodavao u svoje ime i svoju korist, te je koristio za svoje potrebe, iako je nije otkupio od vlasnika R. H.
- prema izričitoj odredbi čl. 1 st. 2. ranije važećeg Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 27/91, 26/93, 92/94, 35/95 – pročišćeni tekst, 114/01 i 190/03 – pročišćeni tekst) i odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 75/09), rudno blago je u vlasništvu R. H., a istim se smatraju mineralne sirovine, dakle građevinski pijesak i šljunak

- ukupno je bez koncesije izvršena eksploatacija mineralne sirovine u količini od 19.054 m3 u rastresitom stanju odnosno 15.243,2 m3 u sraslom stanju (rasuto stanje 19.054 m3 /1,25 koeficijent rastresivosti = 15.243,2 m3 u sraslom stanju)

- vrijednost eksploatirane mineralne sirovine – građevinskog pijeska i šljunka utvrđena je na osnovu dopisa Ministarstva rada i poduzetništva od 30. kolovoza 2004., Klasa: 310-01/04-03/85, Ur.broj: 526-04-04-02, sačinjenog prema zaključku Povjerenstva za imovinu Vlade Republike Hrvatske od 7. srpnja 2004., Klasa: 940-06/04-10/111, Ur.broj: 50441-04-02, kojim je utvrđena prosječna prodajna cijena čvrstih neprerađenih mineralnih sirovina, time da prosječna prodajna cijena građevinskog pijeska i šljunka iznosi 30,00 kn/m3 u sraslom stanju

- kako je tuženik bez rudarske koncesije ukupno eksploatirao 15.243,2 m3 šljunka, to proizlazi da je bespravno prisvojio šljunak ukupne vrijednosti 457.296,00 kuna, koji iznos tužitelj potražuje kao protupravno stečenu imovinsku korist temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima.

 

Valja reći da je ovaj sud 21. rujna 2012. donio presudu zbog ogluhe poslovni broj P-232/12-3 nakon koje je tuženik podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalbu protiv navedene presude. Trgovački sud u Varaždinu je 20. prosinca 2012. donio rješenje poslovni broj P-.../12-6 kojim je odbacio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, protiv kojeg rješenja je tuženik ponovno podnio žalbu. Visoki trgovački sud je 19. srpnja 2016. donio presudu poslovni broj Pž-918/2013-1 kojom u bitnom potvrđuje presudu zbog ogluhe koju je donio ovaj sud, a djelomično ju u odnosu na stopu zatezne kamate preinačuje, a istog dana odnosno

19. srpnja 2016. i rješenje poslovni broj Pž-918/2013-2 kojim potvrđuje rješenje ovog suda kojim je odbačen prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Tuženik je zatim 29. rujna 2016. podnio prijedlog za ponavljanje postupka dovršenog pravomoćnog presudom Visokog trgovačkog suda, te je u povodu navedenog prijedloga ovaj sud 26. siječnja 2017. donio rješenje poslovni broj P.../12-28 kojim dopušta ponavljanje postupka te ukida ovosudnu presudu zbog ogluhe poslovni broj P-232/12-3 od 21. rujna 2012. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-918/2013-1 od 19. srpnja 2016. Protiv navedenog rješenja ovog suda žalbu podnosi tužitelj te 20. kolovoza 2019. Visoki trgovački sud odbija tužiteljevu žalbu svojim rješenjem Pž-.../2017-2 i potvrđuje rješenje ovog suda kojim je dopušteno ponavljanje postupka. Valja reći i da je tuženik istovremeno sa podnošenjem prijedloga za ponavljanje postupka 29. rujna 2016. podnio i izvanrednu reviziju, no sud je odlučio u skladu s čl. 429. st. 3. ZPP-a prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka, te je tuženik nakon što je postupak po prijedlogu za ponavljanje postupka pravomoćno dovršen, podneskom od 10. rujna 2019. povukao izvanrednu reviziju.

 

U ponovljenom postupku tužitelj u podnesku od 23. siječnja 2020. ističe činjenice koje su ključne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju rješenja broj Pž-.../2017-2 od 20. kolovoza 2019 naveo da se ukinuta presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-.../2012-3 od 21. rujna 2012. temeljila na ispravi na kojoj je ovjeren neistinit sadržaj, slijedom čega je dopušteno ponavljanje postupka temeljem članka 421. stavak 1. točka 5. Zakona o parničnom
postupku. Tako sada navodi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji i na izlaznim fakturama općine C. broj 15/2007, 16/2007 i 17/2007 iz kojih proizlazi kako je tuženik Općina C. temeljem navedenih faktura trgovačkim društvima M. grupa d.o.o., K. d.o.o. i Z.-t. d.d. prodao ukupno 3.934 m3 šljunka po cijeni od 15 kn po m3. Iz navedenog proizlazi da je tuženik Općina C. temeljem navedenih faktura ostvario 59.010,00 kuna. Nadalje navodi da s obzirom na činjenicu da je prema izričitoj odredbi članka 1. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 190/03) rudno blago u vlasništvu R. H. i dobro je od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu i iskorištava se pod uvjetima i na način koji su propisani tim zakonom, to je tuženik Općina C. bez osnove stekao imovinsku korist od 59.010,00 kuna jer nema nikakvog akta odnosno suglasnosti tadašnje Agencije za upravljanje državnom imovinom kojom se tuženiku Općini Cestica daje na raspolaganje višak iskopa mineralne sirovine šljunka. Slijedom navedenog tužitelj povlači tužbu za iznos od 398.286,00 kuna te potražuje iznos od 59.010,00
kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Tuženik je na ročištu održanom 24. siječnja 2020. pristao na djelomično povlačenje tužbe, te je stoga o tome odlučeno kao u rješenju iz izreke, sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu – ZPP).

 

              U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se tužbeni zahtjev zasniva na manjkavim činjenicama, jer iz istih nije moguće utvrditi osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a tuženik ovime osporava i osnovu i visinu potraživanja tužitelja. Navodi da iz tužbe nije vidljivo ni da se radi o mineralnoj sirovini – rudnom bogatstvu jer bi za to trebalo sprovesti vještačenje utvrđenjem kvalitete. Nadalje da tužitelj navodi da je tako dobivenu mineralnu sirovinu tuženik prodavao u svoje ime i za svoju korist iako ju nije otkupio od tužitelja, a nije utvrđeno ni koliko je sirovine tuženik eventualni prikupio, s kojeg područja potječe sirovina, niti je utvrđena cijena za koju bi eventualno isti sirovinu prodao. Tim više što je opće poznato da se na lokaciji koju se označava kao lokaciju s koje je tuženik odvozio mineralnu sirovinu, eksploatacija obavlja već šezdesetak godina, te se na istoj nalazi i nogometno igralište i velik dio materijala koji je samo premješten. Jednako je tako poznato da su mnogi stanovnici Općine C. s iste lokacije odvozili sirovinu, a tuženik je isto činio sa sasvim druge lokacije, a što je čak konstatirano i zapisnikom, jer su vozači kamiona pronađeni u odvoženju materijala sa sasvim druge lokacije. Nadalje navodi da način na koji tužitelj tvrdi da je utvrdio cijenu mineralne sirovine je potpuno neodgovarajući jer se ista ne može utvrđivati bez konkretnog uvida i utvrđenja kvalitete sirovina, a upravo o cijeni, kada bi potraživanje tužitelja bilo opravdano, ovisila bi visina tužbenog zahtjeva, pa je stoga ovaj tužbeni zahtjev i zbog toga nemoguće osvojiti.

 

U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka S. K., stalnog sudskog vještaka za rudarstvo i načelnika općine C., M. K., te je izvršio uvid u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 30.3.2011., očitovanje višeg rudarskog inspektora od 30.4.2012., zapisnik o inspekcijskom nadzoru poslovanja obrta Niskogradnja „V.“ od 13.4.2011., zaključak Općinskog poglavarstva Općine C. od 28.11.2006., izlazne fakture Općine C. iz 2007. br. 15/2007, 16/2007, 17/2007, ulazne fakture br. 1/07, 16/2007, 15/2007, 20/2007, 23/2007, 24/2007, 41/2007, 4/2007, 5/2007, 55/2007, 61/2007, 64/2007, 3/2007, 7/2007, 76/2007, 77/2007, 78/2007, 79/2007, dopis Uprave za energetiku i rudarstvo od 30.8.2004., zahtjev za mirno rješenje spora, rješenje Ž. suda u V. poslovni broj Kio ../11 od 5. listopada 2011., optužnicu O. d. o. u V. poslovni broj K-DO-.../11-14 od 24. rujna 2012., presudu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-.../12 od 4. svibnja 2015. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo. Temeljem savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

              Sporna je među strankama u ovom postupku i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

Nesporno je da je pravomoćnom presudom O. suda u V. poslovni broj K-.../12-66 od 4. svibnja 2015. prvostupanjski sud utvrdio da su I. okr. M. K. i II.
okr. Općina C. oslobođeni od optužbe, i to I. okr. M. K. da bi

1) u razdoblju od rujna 2006. do studenog 2007. u B.u, na lokaciji katastarske čestice čkbr. .../1, upisane u z.k.ul.br. ... k.o. B., postupajući kao načelnik II. okr. Općine C. i u cilju da za istu pribavi nepripadnu imovinsku korist, znajući da se u smislu odredbe čl. 1., 2. i 3. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 190/03), rudno blago kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i u njezinom vlasništvu, smije iskorištavati samo pod uvjetima i na način određen rudarskim projektom i na temelju dobivene rudarske koncesije, protivno odredbi čl. 30. st. 1. t. 2. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 190/03) za potrebe Općine Cestica dao iskopati pijesak i šljunak, bez prethodno pribavljene rudarske koncesije za isto, eksploatiravši tako u navedenom razdoblju ukupno s predmetne
čestice ... m3 šljunka u rasutom stanju, ukupne vrijednosti 418.488,00 kn, za koji je iznos II. okr. Općina, a na štetu Republike Hrvatske pribavila nepripadnu imovinsku korist,
II. okr. pravna osoba Općina C. da bi

2) kaznenim djelom činjenično i pravno opisanim pod točkom 1) počinjenim od strane I. okr. M. K., kao načelnika, pribavila sebi nepripadnu znatnu imovinsku korist u iznosu od 418.488,00 kn, na štetu Republike Hrvatske, pa da bi time počinili kaznena djela protiv okoliša, i to I. okr. M. K.j – protupravnom eksploatacijom rudnog blaga – opisano i kažnjivo po čl. 211. st. 1. Kaznenog zakona, a II.  okr. pravna osoba Općina C. ostvarenjem protupravne imovinske koristi – protupravnom
eksploatacijom rudnog blaga – opisano i kažnjivo po čl. 211. st. 1. Kaznenog zakona u vezi s čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

 

              Budući da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Pž-.../2017-2 od 20. kolovoza 2019. potvrđeno rješenje ovog suda kojim je dopušteno ponavljanje postupka, te je utvrđeno da su zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 30. ožujka 2011. koji je sačinio rudarski inspektor M. V. i očitovanje rudarskog inspektora M. V. od 30. travnja 2012., koje isprave su priložene tužbi, isprave na kojima je ovjeren neistiniti sadržaj, jer se na čk.br. .../1 k. o. B. u rujnu 2006. do studenog 2007., protivno sadržaju navedenih zapisnika, nije radilo o iskopu materijala koji bi po svom sastavu bio rudno blago (šljunak), a što je utvrđeno u kaznenom postupku koji se vodio protiv Općine C. i njenog načelnika, te je obrazloženo u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u V. poslovni broj K-.../12 od 4. svibnja 2015., ovaj sud navedenim ispravama, dakle zapisniku o inspekcijskom nadzoru od

30. ožujka 2011. koji je sačinio rudarski inspektor M. V. i očitovanju rudarskog
inspektora M. V. od 30. travnja 2012., ne poklanja vjeru.

 

              Nadalje, iz vještačenja koja su provedena u predmetu Općinskog suda u V., poslovni broj K-.../12, odnosno iz vještačenja koje je proveo G. M., stalni sudski vještak za područja geotehnike, geologije, hidrogeologije, geologije okoliša, ekološke zaštite voda i tla, mineralne sirovine, rudarstva i utjecaja rudarstva na okoliš i iz vještačenja koje je proveo S. K., stalni sudski vještak za rudarstvo, geotehniku, miniranje u rudarstvu i građevinarstvu, mineralne sirovine i procjenu rezervi i preradu mineralnih sirovina, koja je Općinski sud u V. prihvatio i na njima utemeljio svoju presudu, proizlazi da se iskopani materijal ne može svrstati pod rudno blago ni mineralnu sirovinu. Navedena presuda je pravomoćna.

 

Iz obrazloženja pravomoćne presude Općinskog suda u V. poslovni broj
K-.../12-66 od 4. svibnja 2015. vidljivo je da je sudski vještak G. M. u svom nalazu i mišljenju naveo da se na lokaciji B. ne radi o rudnom blagu, nego o nestrukturiranom materijalu u kojem dominira povećani dio zemljišnog materijala i sa stajališta uporabljivosti u građevinarstvu on se ne smatra mineralnom sirovinom. Radi se o rovnom materijalu koji se koristi za zatrpavanje rovova prilikom izvođenja radova komunalne infrastrukture. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da se materijal s lokacije B. ne bi mogao koristiti čak ni za zatrpavanje odnosno za održavanje šumskih putova iz razloga što taj materijal ne bi mogao podnijeti opterećenje i stoga što bi pri padanju prvih oborina nastajalo blato.

 

U svom iskazu koji je kao svjedok u ovom postupku dao stalni sudski vještak za rudarstvo, S. K., isti je naveo da po njegovom saznanju koje ima iz vještačenja u kaznenom spisu koji se vodio protiv I.-okr. M. K. i II.-okr. Općine C., vršen je iskop na lokaciji B. prilikom izgradnje odnosno proširenja nogometnog igrališta, te je u svom vještačenju utvrdio da se prilikom iskapanja nije ušlo u horizont rudnog blaga odnosno čistog pijeska i šljunka, već je vršen iskop površinskog sloja, koja masa se ne može karakterizirati kao rudno blago iako u njoj postoji šljunak. To stoga što za klasifikaciju nečega kao rudno blago moraju se provesti geomehanički istražni radovi kojima bi se utvrdilo postojanje ekonomski isplative mase za rudarsku eksploataciju. U konkretnom slučaju to nije bilo tako jer je šljunak bio unutar mase zemlje te bi njegova eksploatacija odnosno odvajanje od zemlje odnosno jalovinskog materijala iziskivalo prevelike troškove da bi postojala ekonomska isplativost koja se naziva rudno blago. Također je naveo da se u konkretnom slučaju nije radilo o rudarskim radovima već o građevinskim radovima sukladno izdanoj lokacijskoj dozvoli za proširenje nogometnog igrališta, te je u vrijeme kada su se izvodili ti građevinski radovi jedinica lokalne samouprave mogla višak materijala utrošiti po svom nahođenju kao što je nasipavanje, a što ne isključuje i prodaju viška materijala. Osim toga, iz njegovog iskaza proizlazi da jedino za količinu od 3993 m3, za koju piše da se radi o šljunku,
nije vidljivo sa koje lokacije je iskopana, a što je utvrđeno pregledom računa koje je Općina izdavala kupcima. Jedino u slučaju da je Općina izvršila oplemenjivanje mineralne sirovine, odnosno odjeljivanje jalovine od šljunka, koji postupak bi koštao oko 50,00 kn po m3 da se dobije čisti šljunak, bilo bi moguće da količina od 3993 m3 šljunka potječe sa lokacije nogometnog igrališta u B.

 

              Iz iskaza saslušanog načelnika Općine C., M. K. pak proizlazi da je točno da je Općinsko poglavarstvo Općine C. na sjednici 28.11.2006. donijelo odluku da će se višak šljunka i pijeska sa lokacije nogometnog igrališta prodavati zainteresiranim po 15,00 kn po m3, međutim kada se vidjelo da materijal predstavlja samo zemlju odustalo se od prodaje odnosno sa te lokacije nije ništa prodavano. Također je naveo da nije traženo odobrenje od državne agencije za raspolaganje viškom materijala, budući da je zakon koji je važio u vrijeme uređenje igrališta predviđao da viškovima raspolaže jedinica lokalne samouprave.

 

Sud je u potpunosti poklonio vjeru iskazu svjedoka S. K., budući da se njegov iskaz temelji na saznanju koje je stekao vještačenjem iste materije u kaznenom predmetu koji se vodio protiv Općine C. i njenog načelnika, njegov je iskaz identičan nalazu i mišljenju koje je dao u navedenom kaznenom predmetu, što proizlazi iz presude Općinskog suda u V. poslovni broj K-.../12-66 od 4. svibnja 2015., a upravo je i na takvom iskazu kazneni sud utvrdio nepostojanje bića kaznenog djela, odnosno da se u konkretnom slučaju nije radilo o eksploataciji rudnog blaga od strane Općine C. i njenog načelnika, koje je i stoga oslobodio pravomoćnom presudom.

 

Temeljem svega navedenog sud je utvrdio da ne postoji pravna osnova iz čl. 1. i 2. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 27/1991, 26/1993, 29/1994, 92/1994, 114/2001, 100/2004), na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, a čije odredbe glase:
„Članak 1. Rudno blago je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu i iskorištava se pod uvjetima i na način koji su propisani ovim zakonom.
              Rudno blago je u vlasništvu Republike Hrvatske.

Članak 2. Rudnim blagom, prema ovom zakonu, smatraju se sve organske i neorganske mineralne sirovine koje se nalaze u čvrstom, tekućem ili plinovitom stanju u prvobitnom ležištu, u nanosima, jalovištima, talioničkim troskama ili prirodnim rastopinama (u daljem tekstu: mineralne sirovine).“

 

              S obzirom da je sud utvrdio da nije osnovana osnova tužbenog zahtjeva (u konkretnom slučaju nije se radilo o materijalu koji bi predstavljao rudno blago), bespredmetnim je našao daljnje pitanje potrebne koncesije ili odobrenja Agencije za upravljanje državnom imovinom, budući da nije bilo bespravne eksploatacije niti oštećenja Republike Hrvatske od strane tuženika, a time je neosnovanim utvrdio i tužbeni zahtjev pa ga je odbio kao pod toč. I/ izreke.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154., čl. 155. 1. i čl. 158. st. 1. ZPP-a. Naime tuženiku do časa djelomičnog povlačenja tužbe pripada trošak prema vrijednosti predmeta spora od 457.296,00 kuna, a od časa djelomičnog povlačenja tužbe prema vrijednosti predmeta spora od 59.010,00 kuna.

Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to trošak sastava žalbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 7.812,50 kuna (Tbr. 10. t. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje u tekstu - Tarifa), trošak sastava žalbe na rješenje broj P-232/12-6 od 20.12.2012. u iznosu od 3.125,00 kuna (Tbr. 10. t. 5. i Tbr. 42. Tarife), trošak sastava prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 9.375,00 kuna (Tbr. 10. t. 5. i Tbr. 42. Tarife), trošak sastava izvanredne revizije tuženika na presudu u iznosu od 9.375,00 kuna (Tbr. 10. t. 5. i Tbr. 42. Tarife), trošak pristupa ročištu 30.11.2016. u iznosu od 6.250,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife), trošak sastava podneska – dopuna prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 625,00 kuna (Tbr. 8. t. 3. i Tbr. 42. Tarife), trošak pristupa pripremnom ročištu 23.12.2019. u iznosu od 6.250,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife), te trošak zastupanja na ročištu 24.1.2020. u iznosu od 1.250 kuna (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife).

             

¸              Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska – dopuna prijedloga za ponavljanje postupka za iznos od 5.625,00 kuna budući bi to bilo suprotno Tbr. 8. t. 3. i Tbr. 42. Tarife, niti trošak zastupanja
na ročištu 24.1.2020. za iznos od 5.000,00 kuna budući bi to bilo suprotno Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife, dakle tuženiku je ukupno priznat trošak u iznosu od 44.062,50 kuna, dok mu nije priznat trošak u iznosu od 10.625,00 kuna, o čemu je odlučeno kao pod toč. II/ izreke presude.

 

              Tužitelju koji nije uspio sa tužbenim zahtjevom nije priznat zatraženi trošak ovog postupka o čemu je odlučeno kao pod toč. III/ izreke presude.

 

U Varaždinu, 21. veljače 2020.

 

S U D A C :

 

Hugo Wedemeyer

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana kada je održano ročište na kojemu se odluka objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u tri istovjetna primjeraka.