- 1 -              II Kž 81/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 81/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), optuženog D. B. i optuženog M. B., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 27. siječnja 2020. broj Kv I-Us-4/2020-8. (K-Us-4/2019.), o produljenju istražnog zatvora i određivanju jamstva u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se žalba USKOK-a, preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se ukidaju točke II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja.

 

II. Odbijaju se žalbe optuženog D. B. i optuženog M. B. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke protiv optuženog D. B. i optuženog M. B. produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i određeno da se optuženom D. B. i optuženom M. B. u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja i lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. svibnja 2018. pa nadalje.

 

Pod točkom II. izreke, na temelju članka 102. stavaka 1. i 2. ZKP/08., određeno je da se optuženom D. B. istražni zatvor može zamijeniti jamstvom polaganjem gotovog novca u iznosu 3.000.000,00 kuna, a optuženom M. B. da se istražni zatvor može zamijeniti polaganjem gotovog novca u iznosu 750.000,00 kuna, ako optuženi D. B. i optuženi M. B. ili tko drugi za njih dade navedeno jamstvo.

 

Pod točkom III. izreke, na temelju članka 102. stavka 4. u vezi sa člankom 98. stavcima 1. i 2. ZKP/08., prema optuženom D. B., kao uvjet jamstva, određena je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1. i 3. ZKP/08., i to zabrane napuštanja prebivališta u Č., te obveze redovitog javljanja ovlaštenoj osobi Policijske uprave o. b, Policijske postaje Č., svakih sedam dana, uz daljnji uvjet da optuženi D. B. dade obećanje da se neće kriti i da bez odobrenja suda neće napustiti svoje prebivalište. U slučaju postupanja protivno navedenim uvjetima, odredit će se naplata jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske te će se, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., izrečene mjere opreza zamijeniti istražnim zatvorom. Prema optuženom M. B., na temelju članka 102. stavka 4. u vezi sa člankom 98. stavcima 1. i 2. ZKP/08., kao uvjet jamstva, određena je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1. i 3. ZKP/08., i to zabrane napuštanja prebivališta u M., te obveze redovitog javljanja ovlaštenoj osobi Policijske uprave o. b., Policijske postaje N., svakih sedam dana, uz daljnji uvjet da optuženi M. B. dade obećanje da se neće kriti i da bez odobrenja suda neće napustiti svoje prebivalište. U slučaju postupanja protivno navedenim uvjetima, odredit će se naplata jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske te će se, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., izrečene mjere opreza zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja, u odnosu na točke II. i III. izreke, žalbu je podnio USKOK, bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te ukinuti odluke o zamjeni istražnog zatvora jamstvom i mjerama opreza, a "podredno" povećati im visinu jamčevine.

 

Žalbu je protiv navedenog rješenja podnio i optuženi D. B. po braniteljici, odvjetnici S. D. K., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje te ukinuti istražni zatvor i optuženika pustiti na slobodu, a "podredno" zamijeniti mu istražni zatvor jamstvom.

 

Žalbu je podnio i optuženi M. B. po braniteljici, odvjetnici G. V., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom ukinuti pobijano rješenje, a "podredno" preinačiti pobijano rješenje i optuženiku ukinuti mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. ZKP/08.

 

Žalba USKOK-a je osnovana, dok žalbe optuženog D. B. i optuženog M. B. nisu osnovane.

 

Protivno tvrdnjama iz pobijanog rješenja, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, opravdano USKOK ističe da u konkretnoj situaciji i nadalje postoje razlozi koji ukazuju na neophodnost primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. i optuženog M. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega.

 

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji osnovana sumnja da su optuženi D. B. i optuženi M. B. počinili inkriminirana im kaznena djela, kao opća pretpostavka primjene mjere istražnog zatvora. Naime, nasuprot žalbenim navodima tih optuženika, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da bi optuženici počinili kaznena djela za koja se terete, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji. Pri tomu se ističe optuženicima da će tek raspravno vijeće nakon provedene rasprave, ocjenjujući izvedene dokaze, odlučiti o njihovoj vjerodostojnosti, kao i o postojanju ili nepostojanju kaznene odgovornosti svakog optuženika te o stupnju njihove krivnje i o značaju uloge pojedinog optuženika.

 

Žalbama optuženika osporava se i poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Suprotno žalbenim tvrdnjama, i dalje postoje one okolnosti koje upućuju na opasnost da će ovi optuženici, ako bi bili pušteni na slobodu, postati nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i time onemogućiti uredno vođenje ovog kaznenog postupka.

 

Naime, okolnosti da optuženi D. B. ima uz državljanstvo Republike Hrvatske i državljanstvo Bosne i Hercegovine, da se 2014. nalazio u Bosni i Hercegovini i da je u Bosni i Hercegovini izdržavao kaznu zatvora na koju je osuđen u Republici Hrvatskoj, da je u više navrata odlazio u Bosnu i Hercegovinu, gdje ima i rodbinu, a kako to proizlazi iz podataka u spisu, ukazuju na postojanje uskih veza optuženog D. B. s Bosnom i Hercegovinom, bez obzira na to što s obitelji živi u Republici Hrvatskoj, gdje su on i supruga zaposleni, gdje mu djeca idu u školu i gdje mu žive i roditelji. Kada se uz navedeno uzme u obzir i da je optuženi D. B. osnovano sumnjiv da je organizirao ilegalan prijevoz teško ozlijeđenog optuženog M. B. iz R. H. u Bosnu i Hercegovinu te je, koristeći poznanstvo s više osoba u Bosni i Hercegovini, organizirao skrivanje i liječenje optuženog M. B. koji se teško ozlijedio prilikom počinjenja kaznenog djela za koje se tereti, za zaključiti je da postoji realna i konkretna opasnost da će optuženi D. B. puštanjem na slobodu pobjeći.

 

Protivno opširnim, ponovljenim žalbenim navodima optuženog M. B., kojima iznosi svoje viđenje kretanja ovog optuženika na području Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke, osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će puštanjem na slobodu pobjeći su, a kako je to pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud, da je optuženik prema podacima u spisu nakon teškog tjelesnog ozljeđivanja za koje se osnovano sumnjiči da se dogodilo prilikom počinjenja kaznenog djela, ilegalno prevezen u Bosnu i Hercegovinu, gdje se uz pomoć više osoba liječio skrivajući svoj identitet, a nakon toga otišao i krio se Saveznoj Republici Njemačkoj te odlazio i u Republiku Austriju, Republiku Srbiju, Republiku Mađarsku i Švicarsku konfederaciju, a u Republiku Hrvatsku se vratio u svibnju 2018. na način da je izbjegao kontrolu i evidentiranje ulaska. Navedena okolnost, koju žalitelj ponovno, neosnovano, ispušta iz vida, proizlazi iz podataka u spisu predmeta.

 

Stoga, nasuprot žalbenim prigovorima obojice optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i osnovano zaključio da izložene okolnosti upućuju na opasnost da će ovi optuženici, ako bi bili pušteni na slobodu, postati nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Treba još dodati i visinu zapriječene kazne zatvora koja je propisana za kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 2. KZ/11. (od jedne do deset godina) za koje se, pored ostalog, terete obojica optuženika. Te okolnosti mogu predstavljati značajan motiv za izbjegavanje sudjelovanja u postupku. Zbog toga je protiv ovih optuženika opravdano produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Međutim, u kontekstu svega izloženog, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kako se svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u pogledu otklanjanja opasnosti od bijega može s uspjehom ostvariti blažim mjerama, odnosno jamstvom.

 

Nasuprot stavu prvostupanjskog suda, potrebno je napomenuti da isticanje činjenice da su ostali sudionici inkriminiranog događaja pušteni da se brane sa slobode, nije okolnost koja može biti od odlučnog značaja. Naime, postojanje uvjeta za zamjenu mjere istražnog zatvora blažim mjerama, odnosno jamstvom, prosuđuje se prema specifičnim okolnostima koje egzistiraju u odnosu na pojedinog optuženika, neovisno o okolnostima koje su dovele do zamjene istražnog zatvora jamstvom prema nekom od ostalih optuženika obuhvaćenih istom optužnicom.

 

Opravdano je USKOK u žalbi istaknuo da okolnosti koje prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kao razloge zbog kojih istražni zatvor može zamijeniti jamstvo uz mjere opreza, smatrajući da je područje O. optuženom D. B., a područje N. optuženom M. B., centar življenja i rada, po svom značaju ne nadmašuju okolnosti zbog kojih se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, odnosno jamstvom. Na to upućuju sve već istaknute okolnosti iz kojih se zaključuje o opasnosti od bijega optuženika, osobito imajući u vidu način i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja su optuženici osnovano sumnjivi. Naime, kaznena djela za koja su optuženici osnovano sumnjivi rezultat su pomno isplaniranog i dogovorenog cilja zločinačkog udruženja, s time da se radilo o jasnom planu svakog stadija postupanja koje je poduzeto kod ostvarenja kaznenog djela. Kada se uz navedeno uzme u obzir i organizacija liječenja i bijega optuženog M. B. u Bosnu i Hercegovinu, kao i činjenica da optuženi M. B., prema podacima u spisu predmeta, u Republici Hrvatskoj nema imovine, nezaposlen je i bez redovitih izvora prihoda, pri čemu je protiv optuženog D. B. u drugom predmetu Županijskog suda u Osijeku bila raspisana potraga s mjerom uhićenja radi izdržavanja kazne zatvora, i ovaj sud kao drugostupanjski, stava je da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, odnosno jamstvom. Zbog toga je trebalo prihvatiti žalbu USKOK-a i ukinuti točke II. i III. izreke pobijanog rješenja.

 

Stoga, u pravu je USKOK kada tvrdi da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njihove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od bijega. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje u svojoj ukupnosti opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, očito je da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji za sada ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jamstvom uz mjere opreza naloženim optuženicima pobijanim rješenjem, niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.

 

Slijedom izloženog, budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu žalbe optuženog D. B. i optuženog M. B. nisu osnovane, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. i 2. ZKP/08.

 

Zagreb, 21. veljače 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Žarko Dundović, v. r.