Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - II Kž 82/2020-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene I. A. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 4. u vezi sa stavkom 2. i člankom 36. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog D. P., optužene E. O. i optužene E. B. L. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 29. siječnja 2020. broj Kov-22/2019-121, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. veljače 2020.,
r i j e š i o j e:
Odbijaju se žalbe optuženog D. P., optužene E. O. i optužene E. B. L. kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, između ostalih, protiv optuženog D. P. i optužene E. O. zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 4. u vezi sa stavkom 2. i člankom 36. stavkom 2. KZ/11. i produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. te protiv optužene E. B. L. zbog produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., protiv imenovanih optuženika produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), u koji im je, na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08., uračunato vrijeme za koje su bili lišeni slobode, od 14. svibnja 2019. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. P. osobno i po branitelju, odvjetniku Ž. Z., s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor i da se odmah pusti na slobodu, podredno da mu se ukine istražni zatvor i zamijeni blažom mjerom. Budući da se obje žalbe sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba.
Optužena E. O. žali se po braniteljici, odvjetnici S. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da joj se ukine istražni zatvor te da se odmah pusti na slobodu, podredno „da ukine istražni zatvor ili isti zamijeni jednom ili više mjera opreza“.
Žalbu je podnijela i optužena E. B. L. po branitelju, odvjetniku K. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. i člankom 4. ZKP/08. te iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „ovu žalbu usvoji na način da ukine osporeno rješenje i naloži puštanje XIV. okr E. B. L. da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode“, podredno da mjeru istražnog zatvora zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 6. ZKP/08.
Žalbe nisu osnovane.
Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postoji opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv imenovanih optuženika u vidu postojanja osnovane sumnje, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, kako pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi kojima optuženi D. P. iznoseći obranu, a optužena E. O. i optužena E. B. L. osporavajući vjerodostojnost toksikološkog vještačenja, takav zaključak nastoje osporiti, jer će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o njihovoj kaznenoj odgovornosti donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave.
Nadalje, postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženog D. P., optužene E. O. i optužene E. B. L., prvostupanjski sud s pravom temelji na načinu i težini počinjenja kaznenih djela te dugotrajnosti optuženog razdoblja, a u odnosu na optuženu E. B. L. i da nije bez značaja okolnost da su protiv nje, pred Općinskim sudom u Koprivnici, u tijeku četiri kaznena djela zbog istog kaznenog djela.
Naime, optuženi D. P. i E. O. su osnovano sumnjivi da su u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 14. svibnja 2019., u Š. i P., po zajedničkom dogovoru radi neovlaštene preprodaje droge, nakon što su putem R. K. d.o.o., čiji je osnivač i direktor optuženi D. P., u više navrata od tvrtke C. T. W. L. naručili najmanje 77.950 grama koncentrata sintetskog kanabinoida te potom uz posredovanje svoja tri djelatnika miješali navedeni koncentrat s drugim biljnim materijama radi povećanja količine, a potom ga skladištili i pakirali, prodavali veleprodajnim kupcima i istovremeno tako pripremljenu drogu pakirali u manje PVC paketiće od oko 1 grama, neistinito ih deklarirajući kao „osvježivač prostora“ te dostavljali u svoje prodavaonice u Š. i P., gdje su putem svoja tri posrednika, odnosno trgovca prodavali krajnjim konzumentima za 100,00 kn po jednoj PVC vrećici te u navedenom vremenu organizirali i internetsku prodaju po cijeni od 80,00 kn po jednoj PVC vrećici, na koji način su ukupno prodali 77.950 grama za 3.072.281,17 kn, dok je 14. svibnja 2019. optužena E. O. u svom stanu u Š. radi daljnje preprodaje držala 118 paketića sintetskih kanabinoida težine 5.635,12 grama i 24 paketića droge hašiš težine 2.223,90 grama, a optuženi D. P. u svojoj obiteljskoj kući u B. pet paketića hašiša težine 288,71 grama, te jer da su pored toga u istom razdoblju prodavali drogu hašiš.
Optužena E. B. L. se tereti da je u istom razdoblju u K., kao vlasnica trgovačkog društva E. i D. d.o.o. i prodavaonice S. S. u sklopu tog društva, od optužene E. O., odgovorne osobe R. K. d.o.o., uz posredovanje djelatnica navedenog trgovačkog društva, u više navrata kupila najmanje 17.859 grama sintetskih kanabinoida, nakon čega je na tako kupljenu drogu, koja je bila pakirana u manjim PVC vrećicama neto težine 1 gram, lijepila nazive B.1 i B.2 te deklaraciju trgovačkog društva R. K. d.o.o., neistinito ih deklarirajući kao „osvježivač prostora“, a zatim tako pakiranu drogu u više navrata prodavala za 100,00 kn po jednoj PVC vrećici, na koji način je prodala 13.800 grama sintetskih kanabinoida za iznos od 1.104.000,00 kn.
Iz izloženih okolnosti, kako pravilo zaključuje prvostupanjski sud, proizlazi odlučnost i upornost optuženika u protupravnom ponašanju, a time i visok stupanj njihove kriminalne volje, sve u cilju ostvarivanja lake i brze zarade.
Navedene okolnosti, unatoč ranijoj neosuđivanosti optuženog D. P., optužene E. O. i optužene E. B. L., u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuju na opasnost da će imenovani optuženici boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na njihovoj strani, zbog čega je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv njih iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna te se ista svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera predviđenih ZKP/08.
Stoga žalbeni navodi optuženog D. P. da su trgovine u kojima je njegovo trgovačko društvo obavljalo poslovnu djelatnost zatvorene, optužene E. O. da je gubitkom svojstva zaposlenika u R. K. d.o.o. postalo objektivno nemoguće na terećeni način ponoviti predmetno djelo ili počiniti teže djelo te žalbeni navodi optužene E. B. L. da više nije odgovorna osoba niti zaposlenik trgovačkog društva E. i D. d.o.o., kao i da je majka dvoje mlt. djece, od kojih je jednom rješenjem Ureda državne uprave u K. k. županiji odgođen upis u prvi razred osnovne škole, a da joj je u Zatvoru u O. dijagnosticirana depresija, nemaju utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
Jednako tako, neprihvatljive su tvrdnje optužene E. B. L. o povredi načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela sud, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Žarko Dundović, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.