- 1 -              II Kž 78/2020-4

Broj: II Kž 78/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 333. stavka 1. u vezi s člankom 61. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog B. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 22. siječnja 2020. broj Kv I-Us-166/2019-7. (K-Us-9/2013.), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog B. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, protiv optuženog D. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 333. stavka 1. u vezi s člankom 61. i drugih KZ/97. na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženom B. P. produljena je primjena mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08. obveze redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu, i to javljanja službenoj osobi u policijskoj postaji Policijske uprave zagrebačke na čijem području ima prebivalište, jednom mjesečno, u razdoblju od 1. do 5. u mjesecu, o čemu će se voditi pisana evidencija. Ujedno je određeno da se, ako se optuženi B. P. ne bude pridržavao izrečene mjere opreza, ona može zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. P. po braniteljici, odvjetnici A. T., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti na način da se optuženiku ukine mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da svako daljnje produljenje mjere opreza predstavlja nerazumno i bespotrebno ograničavanja njegovih temeljnih ljudskih prava i sloboda.

Protivno istaknutim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud, nakon što je prethodno utvrdio da u konkretnoj situaciji postoji osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, te posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., s pravom zaključio da se svrha mjere istražnog zatvora može uspješno osigurati i mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski je sud dao valjane i dovoljne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od počinjenja novog kaznenog djela. Naime, prvostupanjski sud je pravilno naglasio da takva opasnost proizlazi iz okolnosti i načina počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, brojnosti protupravnih radnji, kao i duljine inkriminiranog razdoblja, što povezano s okolnošću da se radilo o zajedničkom i dogovornom djelovanju većeg broja osoba, uz visinu pribavljene protupravne imovinske koristi, ukazuje na upornost i odlučnost, a stoga i na visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju optuženika.

Nadalje, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, sud prvog stupnja pravilno je imao u vidu i odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Pritom je sud pravilno vodio računa o optuženikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti te činjenici da protiv njega nije u tijeku drugi kazneni postupak, a tako i o tomu da optuženik u razdoblju od kada mu je rješenjem od 26. rujna 2017. broj Kv I-Us-45/2017. (K-Us-9/2013.) ukinuto jamstvo i određena mjera opreza nije bio prijavljen zbog počinjenja bilo kojeg kaznenog djela, a pridržavao se naložene mjere opreza, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je primijenjena mjera opreza u konkretnoj situaciji učinkovita za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Stoga je zakonito i pravilno protiv optuženika produljena daljnja primjena mjere opreze iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost utvrđenih okolnosti razboritom predvidivošću upućuje na bojazan od optuženikovog ponavljanja kaznenog djela pa je zato prema optuženom B. P. i nadalje nužna primjena određene mu mjere opreza, kao mjere blaže od istražnog zatvora, koja je istodobno jednako djelotvorna u smislu otklanjanja mogućnosti optuženikovog ponavljanja djela. Pritom, okolnost da određenu mu mjeru opreza optuženik do sada nije prekršio, potvrđuje da ona ostvaruje svoju svrhu.

Isto tako, uzevši u obzir učestalost naloženog javljanja optuženika (jednom mjesečno), kao i činjenicu da je optuženiku mjera opreza redovitog javljanja određena prema mjestu njegova stanovanja, žalbene tvrdnje optuženika kako naložena mjera opreza predstavlja redukciju njegovih prava na nesmetano kretanje, nemaju odlučan značaj.

Nije utvrđeno ni da bi optuženom B. P. bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14.). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavu žalitelja ne znači sama po sebi povredu njegovih prava, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati. Međutim, ponovno se upućuje prvostupanjski sud na odredbu članka 11. stavka 2. ZKP/08., prema kojoj se postupak mora provesti bez odugovlačenja.

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke izložio je valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda nužna daljnja primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. veljače 2020.