- 1 -              II Kž 80/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 80/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. Č. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog V. M., okrivljenog S. T. i okrivljenog D. Č. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 24. siječnja 2020. broj Kov-Us-13/2019-54, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog V. M., okrivljenog S. T. i okrivljenog D. Č. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. Č. i drugih, zbog počinjenja kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., protiv okrivljenog V. M. produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), a protiv okrivljenog S. T. i okrivljenog D. Č. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08.

 

U vrijeme trajanja istražnog zatvora okrivljenicima se uračunava vrijeme za koje su bili lišeni slobode i u istražnom zatvoru i to okrivljenom V. M. od 6. studenog 2018. pa nadalje, okrivljenom S. T. od 30. srpnja 2019. pa nadalje i okrivljenom D. Č. od 24. rujna 2019. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. M. po branitelju, odvjetniku D. O., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor nad okrivljenim te da prema istomu odredi primjenu jedne ili kumulativno više adekvatnih mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08.“.

 

Okrivljeni S. T. žali se po branitelju, odvjetniku A. J., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje.

 

Žalbu je podnio i okrivljeni D. Č. po branitelju, odvjetniku G. P., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti na ponovno odlučivanje, podredno „preinačiti ga i odbiti zahtjev USKOK-a za produljenjem istražnog zatvora prema meni, točnije omogućiti mi obranu sa slobode.“.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Nisu utemeljene žalbene tvrdnje okrivljenog V. M. o počinjenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer činjenica da se suorganizator i trojica članova zločinačkog udruženja ne nalaze u istražnom zatvoru, a na što u svojim žalbama ukazuju i okrivljenici S. T. i D. Č., ne upućuje na arbitrarnost u odlučivanju i time na povredu prava na pravično suđenje s obzirom na to da se postojanje zakonskih uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora procjenjuje u odnosu na svakog od okrivljenika ponaosob. Pored iznijetog, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv imenovanog okrivljenika, tako i one koji se odnose na nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama.

 

Protivno žalbenim navodima okrivljenog S. T. i okrivljenog D. Č., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv imenovanih okrivljenika u vidu postojanja osnovane sumnje, a koja proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, kako pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud.

 

Naime, okrivljeni S. T. i okrivljeni D. Č. neosnovano nastoje osporiti takav zaključak prvostupanjskog suda dajući svoju ocjenu dokaza jer će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o njihovoj kaznenoj odgovornosti donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno dio da su okrivljeni S. T. i okrivljeni D. Č. državljani Bosne i Hercegovine, gdje i prebivaju i da ni poslovno ni privatno nisu vezani za Republiku Hrvatsku, da je protiv njih tijekom istrage određen istražni zatvor, izdana međunarodna tjeralica i europski uhidbeni nalog, nakon čega su okrivljeni S. T. 29. travnja 2019., a okrivljeni D. Č. 24. travnja 2019. uhićeni u Bosni i Hercegovini odakle su okrivljeni S. T. 30. srpnja 2019., a okrivljeni D. Č. 24. rujna 2019. izručeni Republici Hrvatskoj. Kada se navedeno dovede u vezu s težinom kaznenog djela za koje se terete u ovom postupku i zaprijećenom kaznom, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve te okolnosti u svojoj ukupnosti i značaju predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od njihovog bijega, u cilju izbjegavanja kaznenog progona te opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

Stoga žalbenim navodima da nisu imali saznanja da se protiv njih vodi kazneni postupak te da je nadležnim tijelima kaznenog progona bila poznata njihova adresa prebivališta na koju su mogli biti pozvani radi sudjelovanja u ovom postupku, kao i žalbenim navodima okrivljenog D. Č. da u Republici Hrvatskoj kao invalid Domovinskog rata prima i podiže vojnu mirovinu i invalidninu te da je kao državljanin Republike Hrvatske spreman prijaviti adresu boravišta u Republici Hrvatskoj do okončanja kaznenog postupka uz primjenu mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1., 3. i 7. ZKP/08., nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

 

Nadalje, postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenog V. M., okrivljenog S. T. i okrivljenog D. Č., prvostupanjski sud s pravom temelji na načinu i težini počinjenja kaznenih djela te dugotrajnosti optuženog razdoblja, a u odnosu na okrivljenog S. T. i okrivljenog D. Č. i u odnosu na njihovu raniju osuđivanost.

 

Naime, okrivljeni V. M. osnovano je sumnjiv da je u razdoblju od početka srpnja 2017. do 2. kolovoza 2017. zajedno s okrivljenim D. Č., okupio i povezao u zajedničko djelovanje više osoba radi nabave, skladištenja i krijumčarenja velikih količina prekursora anhidrida octene kiseline (5.000 litara) sa područja Poljske na područje Republike Turske i povratno krijumčarenja droge heroin sa područja Republike Turske u Republiku Hrvatsku i dalje prema zemljama Europske unije te od početka prosinca 2017. do 16. siječnja 2018. i od početka ožujka 2018. do 8. lipnja 2018., između ostalih okrivljenog S. T. i okrivljenog D. Č. radi kupovine na području Bosne i Hercegovine, krijumčarenja u Republiku Hrvatsku te prijevoza i daljnje preprodaje gotovo 55 kg droge marihuane na ilegalnom tržištu u Saveznoj Republici Njemačkoj.

 

Iz izloženih okolnosti, kako pravilo zaključuje prvostupanjski sud, proizlazi njihova odlučnost i upornost u protupravnom ponašanju, a time i visok stupanj njihove kriminalne volje.

 

Jednako tako, prvostupanjski sud je osnovano cijenio i dosadašnju osuđivanost okrivljenog S. T. za, doduše drugo kazneno djelo i okrivljenog D. Č. za isto kazneno djelo koja svakako upućuje na neusklađenost njihovog života sa zakonom te da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na njih da se klone daljnjeg protupravnog postupanja.

 

Navedene okolnosti, unatoč ranijoj neosuđivanosti okrivljenog V. M., činjenici da je okrivljeni S. T. suđen za „nesrodno kazneno djelo“, a da on i okrivljeni D. Č. nisu kazneno djelo za koje se osnovano sumnjiče počinili u vremenu provjeravanja po prijašnjim presudama, u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na njihovoj strani.

 

Iz izloženih razloga i ovaj drugostupanjski sud je stava da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv imenovanih okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv okrivljenog S. T. i D. Č. iz osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. nužna te da se ista svrha za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera predviđenih ZKP/08.

 

Konačno, protivno žalbenim navodima okrivljenog S. T., ekstradicijski pritvor se ne uračunava u vrijeme trajanja istražnog zatvora, već u izrečenu kaznu.

 

Jednako tako, neutemeljene su žalbene tvrdnje okrivljenog D. Č. da mu boravkom u istražnom zatvoru izostaje valjana zdravstvena skrb te mu se onemogućuje nužna operacija koju da je zbog uhićenja propustio obaviti u bolnici u M., posljedica kojeg odgađanja da bi mogla biti amputacija noge, jer se odgovarajuća zdravstvena skrb, koja svakako uključuje i stvarne potrebe za provođenjem liječničkih pretraga, pruža unutar zdravstvenog sustava.

 

Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 21. veljače 2020.