1                                      15 Povrv-2/2020-12     

 

15 Povrv-2/2020-12

                                                                                        

     Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji

         Veliki kraj 48

    OIB: 77561654785                                                                                                        

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grad V., OIB …, protiv tuženika J. G., OIB …iz C., radi isplate, nakon održane javne rasprave zaključene 30. siječnja 2020., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 20. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o     j e

 

1. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. K. iz V., poslovni broj Ovrv-2492/2018 od 17. prosinca 2018. održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 370,00 kn (tristosedamdesetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2018. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana, kao i u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi troškove ovršnog postupak u iznosu od 112,50 kn (stodvanaestkunaipedesetlipa), dok se u preostalom dijelu u kojem je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju plati predvidivi trošak postupka u iznosu od 37,50 kn i da plati zakonsku zateznu kamatu počev od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. ukida, te se tužitelj s ovim dijelovima tužbenog zahtjeva odbija.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 100,00 kn (stokuna) u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, protiv tuženika J. G., kao ovršenika doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, po javnom bilježniku  M. K. iz V., poslovni broj Ovrv-2492/2018 od 17. prosinca 2018. kojim je naloženo ovršeniku da plati ovrhovoditelju iznos od 370,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2017. do isplate i uz naknadu troškova postupka.

Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik J. G. je izjavio prigovor u kojem navodi da je ovrha pokrenuta na temelju računa za zakup garažnog mjesta za čije korištenje je ovršenik potpisao namjeru da ga preuzme u zakup od druge fizičke osobe, s tim da nakon potpisivanja namjere nije sa ovrhovoditeljem sklopio Ugovor o korištenju parkirnog mjesta niti je stupio u posjed. Dalje navodi kako ga je ovrhovoditelj svake godine pozivao na potpis Ugovora za slijedeću godinu, što ovršenik nikada nije potpisao, a unatoč tome ovrhovoditelj mu je dostavljao račune i pokretao ovrhe, s tim da se on ne smatra dužnim isplatiti potraživane iznose.

Povodom prigovora Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji je rješenjem od 25. siječnja 2019. poslovni broj 15 Povrv-141/2019-2, stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod potraživanja navodeći da se poziva na službenu zabilješku od 22. veljače 2010. pri tom čini nespornim da Ugovor o zakupu garažnog mjesta između stranaka nije potpisan, s tim da za potraživanje zakupnine nije nužno da postoji Ugovor o zakupu u pisanom obliku.

Tuženik je ostao kod navoda iz prigovor, te je učinio nespornim da je potpisao službenu zabilješku na koji se tužitelj poziva, s tim da je nadalje naveo da je smatrao da garaža i dalje pripada Željku Jurčeviću odnosno da je garaža vlasništvo grada V., u posjed garaže navodi da nije nikada ušao iako mu je Ž. J. pokazao garažu.

Tuženik, unatoč tome što je potpisao službenu zabilješku od 22. veljače 2010. koja po njemu predstavlja iskazanu volju da uzme u zakup garažu, navodi da njega nitko nije uveo u posjed garaže, jedino mu je Ž. J. rekao na kojoj lokaciji se nalazi veći broj garaža odnosno 22 garaže, tako da nakon što je potpisao službenu zabilješku koja prileži sudskom spisu, a koju je potpisao u službenim prostorijama tužitelja, nikakve daljnje komunikacije između njega i tužitelja niti između njega i Ž. J. nije bilo, kao npr. da je dobio ključeve od garaže i sl. tako da je smatrao kako nije nastala obveza plaćanja zakupa, sam nije tražio da ga se uvede u posjed garaže koju niti danas ne posjeduje.

Proveden je dokaz uvidom u službenu zabilješku od 22. siječnja 2018. s karticom kupaca, uvidom u službenu zabilješku od 22. veljače 2010., uvidom u nepotpisani zapisnik sačinjen od strane tužitelja 2019. sa službenom zabilješkom od 9. srpnja 2019. i uvidom u Zaključak o kategorizaciji poslovnih prostora i utvrđivanje visine zakupnine Službenog glasnika grada V. od 26. kolovoza 2010. (u daljem tekstu Zaključak)

Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud predmetno potraživanje smatra osnovanim, stoga je presuđeno kao u izreci.

Nesporno je da je tuženik u službenim prostorijama tužitelja zajedno sa Ž. J.potpisao 22. veljače 2010. službenu zabilješku o promjeni zakupnika garažnog mjesta u kojoj stoji da je zakupnik garažnog mjesta na lokaciji A. H. bio Ž.J. koji je limenu garažu prodao tuženiku J. G.. Nadalje u navedenoj službenoj zabilješci stoji da zakupnik predmetnu lokaciju koristi od 2004. te da će podmiriti dotadašnje dugovanje te da će i nadlaje koristi lokaciju i plaćati zakupninu za garažu.

Nesporno je da između stranaka nije sklopljen u pismenom obliku Ugovor o zakupu zemljišta u vlasništvu tužitelja na kojem se nalazi predmetna garaža, međutim Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljem tekstu ZOO) svojim odredbama ne propisuje obveznim pismenu formu Ugovora o zakupu (čl. 519.-549.) dok temeljem odredbe čl. 286. st. 1. ZOO-a Ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.

Tuženik svojim dolaskom kod tužitelja sa dotadašnjim zakupoprimcem, te potpisavši izjavu kod tužitelja da je dotadašnji zakupoprimatelj Ž. J. njemu prodao garažu koja se nalazi na zemljištu tužitelja, stekao je obvezu plaćanja naknade za korištenje zemljišta na kojem se nalazi garaža odnosno plaćanja zakupnine. Drugi dio službene zabilješke u kojem stoji da zakupnik koristi predmetnu lokaciju od 2004. te da će podmiriti dotadašnja dugovanja i nadalje koristiti lokaciju i plaćati zakupninu za garažu su u smislu čl. 319. st.2. ZOO-a tumačene kao sporne odredbe, a u smislu navedene zakonske odredbe pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ZOO-om.

S obzirom na navedeno odredbe službene bilješke koje glase: "Zakupnik koristi predmetnu lokaciju od 2004., te da će podmiriti dosadašnje dugovanje i nadalje koristiti lokaciju, te plaćati zakupninu za garažu" tumače se na način da je tuženik dolaskom u službene prostorije tužitelja i potpisivanjem navedene službene zabilješke u kojoj stoji da je kupio limenu garažu od Ž. J., preuzeo obvezu plaćanja zakupnine za zemljište na kojem se nalazi garaža, jedina svrha dolaska tuženika J. G. kod tužitelja jeste reguliranje u evidenciji tužitelja izmjene osobe koja koristi predmetnu garažu, a za što proizilazi obveza plaćanja zakupnine koja iznosi 370,00 kn godišnje temeljem Zaključka.

Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

Na dosuđeni iznos glavnice koja se odnosi na korištenje tužiteljevog zemljišta u 2017. mogla se priznati kamata od 1. siječnja 2018. s obzirom da ne postoji sklopljen Ugovor o zakupu stranaka u pismenom obliku kojim bi stranke ugovorile dospijeće plaćanja zakupnine, tako da temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a je kamata dosuđena na navedeni način.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljem tekstu ZPP) tužitelju je priznat trošak nastao u ovršnom postupku na ime troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kn s PDV-om i trošak dostave odnosno iznos od 112,50 kn.

Nadalje tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn.

 

U Županji, 20. veljače 2020.

Sudac             

Anica Pastović v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude (budući da je riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a) dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 8 dana, od dana primitka iste. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

 

Obavijest:

1. Grad V.,

2. J. G.