Poslovni broj: 8 UsIpor-216/19-2

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja D. S. iz V. O., Z. …, OIB: ……, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući izvan rasprave, 20. veljače 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15-01/3529, URBROJ: 513-04/18-2 od 29. lipnja 2018. godine.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je  dana 07. siječnja 2019. godine Upravnom sudu u Zagrebu dostavio tužbu kojom je zatražio poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,  Klasa: UP/II-410-20/15-01/3529, Urbroj: 513-04/18-2 od 29. lipnja 2018. godine, koja je kod navedenog suda zavedena pod poslovnim brojem Usl-73/19-I, a radi poreza na promet nekretnina. Sud je tužbu dostavio tuženiku na odgovor, te je tuženik istom sudu dostavio odgovor na tužbu.

Temeljem rješenja predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 31 Su-384/2019-2 od 08. srpnja 2019. godine, donesenog po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, predmet je dostavljen na postupanje ovom sudu dana 11. srpnja 2019. godine i zaveden pod gornjim poslovnim brojem.

U tužbi tužitelj navodi da u cijelosti ostaje kod navoda žalbe i da smatra da nije nastala porezna obveza. Istakao je prigovor nastupa apsolutne zastare, sukladno članku 96. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona. Uz tužbu je priložio osporeno rješenje.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

          Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Središnja Hrvatska, Ispostava Dugo Selo, KLASA: UP/I-410-20/2012-01/722, URBROJ: 513-007-25-02-2015-0044 od 22. listopada 2015. godine.

Navedenim poreznim rješenjem tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 345.161,82 kuna, te porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 17.258,09 kuna.

Kako se u predmetnoj upravnoj stvari radilo o primjeni propisa nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice, te je stoga Sud predmet riješio bez održavanja rasprave.

              U dokaznom postupku čitana je tužba, odgovor na tužbu, osporeno rješenje od 29. lipnja 2018. godine, te se pregledao sudski spis te cjelokupni spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju pravilno i zakonito utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina, temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog s B. I. K. iz V. O., Z. … zaključenog i ovjerenog pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu dana 13. lipnja 2012. godine pod poslovnim brojem: ……..               Među strankama je prvenstveno sporno da li je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

Iako se porezna obveza odnosi na razdoblje kada je važio OPZ (NN, br. 147/08 do 44/16), obzirom da je tužitelj prigovor nastupa apsolutne zastare iznio u tužbi primijeniti je Opći porezni zakon (Narodne novine, broj: 115/16 i 106/18, dalje „novi OPZ“).

Člankom 108. stavak 1. „novog OPZ-a“ propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

U konkretnom slučaju zastara je počela teći 01. siječnja 2013. godine i protekom zastarnog roka od 6 godina, apsolutna zastara nastupila bi 01. siječnja 2019. godine, a kako je osporeno (drugostupanjsko rješenje) kojim je odlučeno po žalbi donijeto 29. lipnja 2018. godine nije nastupila apsolutna zastara prava na utvrđenje porezne obveze.

Također je sporno da li je s obzirom na Sporazum o raskidu predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog dana 15. lipnja 2012. godine, porezno tijelo imalo osnove da tužitelju utvrdi obvezu poreza na promet nekretnina koje je tužitelj temeljem predmetnog Ugovora u dosmrtnom uzdržavanju stekao.

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju reguliran je člankom  586-589. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05,41/08125/11,78/15 i 29/18, dalje: ZOO-a). Prema navedenim odredbama davatelj uzdržavanja odmah stječe vlasništvo nad imovinom koje je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i ne čeka se smrt primatelja uzdržavanja, obzirom da primatelj uzdržavanja  vlasništvo prenosi na davatelja uzdržavanja za života, za razliku od Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Nije sporno da je dana 13. lipnja 2012. godine zaključen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između B. I. K. iz V. O., Z. …, kao primateljice uzdržavanja te tužitelja i S. S. i T. S., kao davatelja uzdržavanja. Navedenim Ugovorom  utvrđeno je da primateljica uzdržavanja, davateljima uzdržavanja u vlasništvo prenosi nekretnine pobliže označene istim Ugovorom. Člankom 3. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju određeno je da primateljica uzdržavanja ovlašćuje davatelje uzdržavanja da bez ikakvih daljnjih upita i odobrenja izvrši upis prava vlasništva na nekretninama navedenim u članku 1. Ugovora.

Dakle, iz navedenog nesporno proizlazi da je odmah po potpisivanju predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tužitelj stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, stoga je neosnovan navod tužitelja da nije nastala porezna obveza, pa je stoga osnovano utvrđen obveznikom plaćanja poreza na promet nekretnina za predmetne nekretnine.

Prema rješenju Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj: Z-1757/12 od 18. lipnja 2012. godine je vidljivo da je  izvršen prijenos vlasništva i uknjižba vlasništva predmetnih nekretnina na ime davatelja uzdržavanja, sukladno članku 3. Ugovora.

Nadalje iz spisa proizlazi da su ugovorne stranke dana 15. lipnja 2012. godine zaključili Sporazum o raskidu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 13. lipnja 2012. godine.

Tužitelj je zajedno sa ostalim davateljima uzdržavanja, dana 10. listopada 2012. godine poreznom tijelu predao Prijavu poreza na promet nekretnina, nakon što ga je porezno tijelo pozvalo pozivom od 21. rujna 2012. godine, koje je tužitelju uručeno 03. listopada 2012. godine.

Člankom 22. stavak 1. Zakona o poreza na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97,26/00. 153/02, 22/11, dalje: ZPPN-a) propisano je  da su raskid ugovora o prijenosu vlasništva na nekretnini voljom stranaka prije nego se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika, te raskid ili poništenje ugovora odlukom suda razlozi za obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina.

Stavkom 2. istog članka je propisano da porezni obveznik može podnijeti prijedlog za obnovu postupka zbog raskida ugovora voljom stranaka prije nego što se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika u roku od 30 dana od dana raskida ugovora, a da nakon isteka roka od jedne godine od dana konačnosti rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina obnova postupka ne može tražiti.

Stoga, obzirom na navedeno ukoliko ne bi bio izvršen prijenos vlasništva po Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju i uknjižba vlasništva na tužitelja u zemljišnoj knjizi, tužitelj je u toj situaciji eventualno mogao kod poreznog tijela zatražiti obnovu postupka, sukladno članku 22. stavak 1. ZPPN-a tj. u rokovima i pod uvjetima, što tužitelj nije učinio.

Člankom 4. stavak 1. ZPPN-a određeno je da je predmet oporezivanja promet nekretnina pod kojim se podrazumijeva svako stjecanje vlasništva nekretnina, a prema stavku 2. istog članka kao stjecanje nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

Člankom 8. ZPPN-a je propisano da ako se nekretnina stječe temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju obveznik poreza na promet nekretnina je davatelj uzdržavanja. Prema članku 16. istog Zakona ako se stječe nekretnina na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja tog ugovora.

Člankom  9. stavkom 1. Zakona je propisano da osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, pri čemu se pod tržišnom vrijednosti nekretnine podrazumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, u skladu sa stavkom 2. istog članka. Stavkom 3. istog članka je propisano da porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz usprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Prema stavku 5. istog članka Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavka 3. i 4. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 6. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 5. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

Porezno tijelo je tržišnu vrijednost nekretnine utvrdilo procjenom, sukladno članku 9. stavak 5. i 6. ZPPN-a o čemu je tužitelja obavijestilo pozivom od 03. veljače 2014. godine, koji je dana 17. veljače podnio prigovor na procjenu, nakon čega je porezno tijelo dijelom umanjilo poreznu osnovicu  te istu utvrdilo u iznosu od 345.161,82 kune i porez na promet nekretnina u iznosu od 17.258,09 kuna.

Tužiteljevi prigovori koji se odnose na visinu tržišne vrijednosti ocijenjeni su paušalnim. Člankom 78. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08 do 73/13) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez. Porezno tijelo je procjenu vrijednosti nekretnine temeljilo na podacima kojima je raspolagalo, dok tužitelj tijekom upravnog postupka, u žalbenom postupku a ni u tužbi nije priložio nikakve dokaze kojima bi potvrdio svoje navode o vrijednosti nekretnine.

Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelju obveza plaćanja poreza na promet osnovano i pravilno utvrđena, te je osporeno rješenje tuženika zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, tj. odlučiti kao u izreci.

 

                                                

                                                 U Splitu 20. veljače 2020. godine

 

                                                                                                                S U D A C

 

                                                                                           Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske  (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          tužitelju, D. S., V. O., Z. …, uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-581/2019-3 od  15. srpnja 2019. godine,

-          tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-581/2019-3 od  15. srpnja 2019. godine,

-          u spis.

 

 

 

                                                       za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

Nataša Rogošić